Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 1 Pr-473/2021-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, OIB ..., po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, u pravnoj stvari tužiteljice K. A., OIB: ..., iz B. H., koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika škole K. G., OIB: ..., G. K., , koju zastupa zakonski zastupnik M. R., ravnatelj, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. ožujka 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika, 24. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku školi K. G., OIB: ..., da tužiteljici K. A., OIB: ..., isplati bruto iznos od 6.239,50 kn (šest tisuća dvjesto trideset devet kuna i pedeset lipa), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče :
– na iznos od 490,80 kn od 16. veljače 2016. do isplate;
– na iznos od 490,80 kn od 16. ožujka 2016. do isplate;
– na iznos od 492,85 kn od 16. travnja 2016. do isplate;
– na iznos od 492,95 kn od 16. svibnja 2016. do isplate;
– na iznos od 492,95 kn od 16. lipnja 2016. do isplate;
– na iznos od 492,95 kn od 16. srpnja 2016. do isplate;
– na iznos od 492,95 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate;
– na iznos od 492,95 kn od 16. rujna 2016. do isplate;
– na iznos od 492,95 kn od 16. listopada 2016. do isplate;
– na iznos od 492,95 kn od 16. studenog 2016. do isplate;
– na iznos od 492,95 kn od 16. prosinca 2016. do isplate;
– na iznos od 492,95 kn od 16. siječnja 2017. do isplate;
– na iznos od 328,50 kn od 16. veljače 2017. do isplate;
izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku školi K. G., OIB: ..., da tužiteljici K. A., OIB: ..., nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.187,50 kn (pet tisuća sto osamdeset sedam kuna i pedeset lipa) sa zateznom kamatom koja teče od 24. ožujka 2022. do isplate, po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima razlike plaće iz točke I. izreke.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u tužbi navela da je u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika te da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01 i 39/09), te da je 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Nadalje je navela da su zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma, a odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazuma je ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Nadalje je navela da su 26. listopada 2011. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje predstavljaju osnovu tužbe, a da su Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. i da je sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno trajanje istog 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Nastavno tužiteljica tvrdi da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma, pa da je člankom III. Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno, rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće primjene prema tim Izmjenama i dopunama. Tužiteljica tvrdi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj da se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. Navela je da je 27. studenog 2015. DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isti tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. prosinca 2015. Tužiteljica tvrdi da, s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, da je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, a kako je čl. VII. c. st.3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata, odnosno, povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn, a budući da joj je tuženik od prosinca 2015. nadalje plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84, umjesto, a sukladno Izmjenama Dodatka Sporazuma po osnovici od 5.415,37 kn, da je ukupan dug tuženika prema njoj s osnova razlike u plaći iznosi traženih 6.413,88 kn za sve plaće od prosinca 2015. (ispravno bi bilo siječnja 2016.) do zaključno siječnja 2017., pa predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev za isplatu 6.413,88 kn, sa zatraženim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose te da naloži tuženiku da joj naknadi parnični trošak.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je nesporno da je tužiteljica zaposlena kod njega temeljem ugovora o radu, te da je 25. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske s jedne strane te Nezavisnog sindikata visoke znanosti i obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kao i Dodaci Sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Naveo je da je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj, odnosno da je sporna pravna valjanost pravnih izvora, prije svega Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 26. listopada 2011., kao i mogu li iste proizvoditi pravne učinke u smislu da bi osnovica za obračun plaće bila 5.415,37 kn. Ovo iz razloga jer je kod sklapanja Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. potrebno utvrditi je li isti potpisan od sedam potpisnika budući je prethodni Sporazum i Dodatak Sporazumu u javnim službama potpisan od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. parafirao je, a nije potpisao odnosno sklopio, jedan od potpisnika Sporazuma i Dodatka Sporazumu - Samostalni Sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Stoga da bi Izmjene i Dopune bile valjane, imaju se sastaviti i sklopiti od svih ugovornih stranaka, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Nadalje, za slučaj kad se radi o kolektivnom ugovoru, pravna situacija je ista, dakle da bi Izmjene kolektivnog ugovora bile pravovaljane potrebno je da je sklope svi sindikati koji su sklopili i izvorni kolektivni ugovor. Naveo je da je izmjena kolektivnog ugovora pravno nevaljana zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi sindikati koji su sklopili kolektivni ugovor, pa je takva izmjena nevaljana odnosno nezakonita, kao i sva kasnija postupanja potpisnika kolektivnih ugovora te da je to pravno stajalište zauzeto u Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž-5/05 od 27. travnja 2005. i broj Revr-409/09 od 17. ožujka 2010. Slijedom navedenog, Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. su pravno nevaljane, slijedom čega su ništetne, pa na osnovu istih ne postoji utuživa obveza, kao ni obveza usklađivanja plaća iz Izmjena i Dopuna od 26. listopada 2011. Tuženik također osporava pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. navodeći da isti predstavljaju običan ugovor, a ne kolektivni ugovor iz razloga jer nisu bili sklopljeni na zakonit način jer istom nisu prethodili kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, jer poslodavac o sklapanju Kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa, te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko- socijalnog vijeća, a što je protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu (NN 38/95, 54/95- ispravak, 65/95- ispravak, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03- ispravak, 68/05- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) i članka 254. Zakona o radu ( NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13). Naveo je da je takvo pravno stajalište zauzeto je u odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-425/13 od 16. travnja 2013. Također, tuženik je osporio i činjenične navode tužbe u pogledu primjene osnovice za obračun plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. te naveo da se plaća u javnim službama uređuje Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" 39/09 i 124/09). Odredbama članka 2., članka 4. i članka 5. Zakona o plaćama normirano je utvrđivanje osnovice za izračun plaća, koje je kao zakonsko uređenje obvezna norma u izračunu osnovice plaća. Naveo je da je 29. prosinca 2016. Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u visini 5.211,02 kn bruto, s primjenom od 1. siječnja 2017., dakle obračunom plaće za siječanj 2017., koja dospijeva na isplatu u veljači 2017. te da prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, pa se primjenjuje osnovica plaće koja je utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi od 13. svibnja 2009. u visini od 5.108,84 kn bruto. Također, osporio je navode tužbe da je u primjeni članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. od prosinca 2015., kako to navodi tužiteljica, s obzirom da je člankom VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. regulirano da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, trajalo. Prema stajalištu tuženika, s obzirom da je u određenom razdoblju realni tromjesečni rast BDP-a bio negativan, proizlazi da se uskladba primjenom članaka III. do V. Izmjena i dopuna Sporazuma iz 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, te da nisu ispunjene pretpostavke kako to navodi tužiteljica za povećanjem osnovice plaće. Naveo je i da budući da Izmjene i Dopune Dodatka Sporazuma iz 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, isto je isteklo 25. listopada 2016., što ukazuje da do uskladbe osnovice plaća u javnim službama temeljem navedenih Izmjena ne bi ni došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Istaknuo je prigovor zastare za sva novčana potraživanja, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe, te naveo da je protekao zastarni rok od 5 godina. Poziva se na sudsku praksu i na zaključke sa sastanka od 8. prosinca 2016. u kojem je izražen stav profesora pravnih fakulteta s katedre radnog prava o predmetnoj tematici i predložio je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev. 3. Na pripremnom ročištu održanom 18. svibnja 2021. zakonski zastupnik tuženika je izjavio da nema nikakvih utjecaja na isplatu plaće, već škola dobije od ministarstva iznos koji se prema COP-u obračunava i isplaćuje. Osporio je visinu tražbine. Tužiteljica je predložila da tuženik dostavi obračun isplaćene i pripadajuće plaće, a podredno provođenje financijskog vještačenja. Sud je odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem. Nadalje, valja reći da je tužiteljica precizirala tužbeni zahtjev podneskom od 27. siječnja 2022. (list 153-154 spisa), nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na način da je ista uskladila s nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje. Tuženik je na ročištu održanom 4. ožujka 2022. izjavio da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, već samo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Usuglasio se da se pročitaju iskazi svjedoka P. Č., M. M. i B. M..
4. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. (list 5-7 spisa), Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.5.2009. (list 8-12 spisa), Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. (list 13-20 spisa), Arbitražne odluke od 7.12.2011. (list 21-28 spisa), Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.12.2012. (list 29-31 spisa), priopćenja za javnost DZS-a od 28.8.2015. (list 32-34 spisa), procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. (ESA 2010) od 4.9.2015. (list 35-40 spisa), priopćenja za javnost DZS-a od 27.11.2015. (list 41-43 spisa), procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. /ESA 2010) od 4.12.2015. (list 44-50 spisa), ugovora o radu (list 52 spisa), obračunskih isprava za isplatu plaće tužiteljice za utuženo razdoblje (list 53-66 spisa). Isto tako sud je pročitao zaključke sa sastanka održanog 8.12.2016. (list 91- 92 spisa), e-mail poruke (list 93-102 spisa), zapisnike Općinskog suda u Z. u predmetu Pr-36/17 (list 109-115 spisa), s iskazima svjedoka P. Č., M. M. i B. M., odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1111/20 (list 116-125 spisa), dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja od 30. siječnja 2017., 29. prosinca 2016. i 29. siječnja 2016. (list 129-134 spisa) i izveo dokaz financijskim vještačenjem.
5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno precizirani tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 6.239,50 kn, odnosno pojedinačnim mjesečnim bruto iznosima razlike plaće.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnika tuženika za isplatom razlike plaće u bruto iznosu od 6.239,50 kn, sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno sa 26. siječnjem 2017., a koji zahtjev temelji na odredbi iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011. Tu valja ukazati na odredbu čl. 433.a st. 1. ZPP-a, kojom je propisano da kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtjeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos.
7. Nije sporno da je tužiteljica zaposlenik tuženika i da joj je tuženik od siječnja 2016. do uključujući prosinac 2016. obračunao i isplatio plaće po osnovici od 5.108,84 kn, a za siječanj 2017. po osnovici od 5.211,02 kn, kako je to razvidno i iz obračunskih lista plaće tužiteljice, te u konačnici nije sporna niti sama visina tužbenog zahtjeva, odnosno razlika plaće koju tužiteljica potražuje od tuženika.
8. Sporno je je li tuženik tužiteljici trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna bruto, na temelju odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili je pak ista odgođena te i prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla. Sporno je i je li nastupila zastara za utuženo potraživanje.
9. Iz navoda stranaka i isprava u spisu utvrđeno je:
- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,
- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te članak IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna,
- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,
- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,
- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.
10. Pored navedenog, valja reći da je čl. 51. st. 4. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10, dalje: TKU/10) sklopljenim 4. listopada 2010. ugovoreno da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je propisano i TKU-om za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ broj 141/12, dalje: TKU/12) u članku 51. st. 3.
11. Uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka M. M., B. M. i P. Č., saslušanih pred Općinskim sudom u Z. u predmetu poslovni broj Pr-36/17.
12. Iz iskaza svjedoka M. M. koji je kao ministar rada i mirovinskog sustava i predsjednik pregovaračkog odbora Vlade RH potpisao Vjerodostojno tumačenje od 28. prosinca 2012., ali i Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. proizlazi da se pitanje prave valjanosti Sporazuma o osnovici za plaću u javnim službama te njegovih Dopuna i izmjena uopće nije postavljalo prilikom sklapanja TKU-a niti prilikom donošenja Vjerodostojnog tumačenja, niti u razdoblju dok je obnašao dužnost u Vladi RH. Također proizlazi da se prilikom donošenja Vjerodostojnog tumačenja nije raspravljalo o odgodi primjene članka III u vezi članka VII Izmjena Dodatka Sporazumu.
13. Svjedok P. Č., u spornom razdoblju ministar u Vladi RH, također je iskazao da mu se čini da nitko nije postavljao pitanje niti dovodio u pitanje pravnu valjanost Dodatka Sporazumu.
14. Svjedok B. M. je bio zastupnik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama RH i sudjelovao je u predmetnim pregovorima, pa i u vezi povećanja osnovice za plaće u javnim službama. Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama regulirano je povećanje iste do kojega treba doći automatski, nakon što u dva uzastopna tromjesečja dođe do realnog tromjesečnog rasta BDP-a prosječno 2% ili više, a regulirani su i uvjeti za usklađivanje pariteta s ostalim plaćama u zemlji. Nadalje proizlazi da je svjedok iskazao da je bila ugovorena mogućnost eventualnog sniženja osnovice, odnosno revizije Sporazuma ako se gospodarski pokazatelji pogoršaju, ali ne jednostrano, već kroz kolektivno pregovaranje, da ništa nije bilo dogovoreno u vezi odgode primjene povećanja osnovice, da je bilo pregovarano da nakon što Državni zavod za statistiku objavi službene podatke o rastu BDP-a i kad ti uvjeti budu ispunjeni, da bi Vlada trebala donijeti odluku u povećanju osnovice u skladu sa Sporazumom. No, to u Sporazumu i u Izmjenama i dopunama nije napisano. Nadalje proizlazi da je svjedok iskazao da je sudjelovao i pri donošenju Vjerodostojnog tumačenja prilikom kojeg se nije dovodila u pitanje pravna valjanost Sporazuma o osnovici plaća, kao ni njegovih Izmjena i dopuna, te da se vjerodostojnom tumačenju pristupilo upravo zato da se jasno regulira povećanje osnovice, neovisno o usklađivanju pariteta, a to što se povećanje osnovice nije spominjalo u Vjerodostojnom tumačenju bilo je stoga što je to bilo nesporno. Nadalje proizlazi da je svjedok sudjelovao u pregovorima oko sklapanja Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i poznato mu je da Vlada RH na nikoji način nije osporavala valjanost Sporazuma i njegove kasnije dopune i izmjene i dopune.
15. Sud je prihvatio iskaze svjedoka M., Č. i M. kao istinite, budući da su na strani Vlade ili sindikata sudjelovali u pregovorima pri sklapanju Sporazuma i njegovih Dodataka i Izmjena, te Temeljenog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, pri čemu su ti iskazi u bitnome međusobno suglasni. Iskaz svjedoka M. potvrđuje iskaze svjedoka M. i Č. da se pravna valjanost Sporazuma i njegovih Izmjena i dopuna nije osporavala niti od strane Vlade RH, te potvrđuje da je Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće od 26. listopada 2011. bilo utvrđeno da će doći do povećanja osnovice koja će iznositi 5.415,37 kn bruto kada bude ispunjen uvjet, odnosno kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).
16. Imajući u vidu kronologiju i sadržaj naprijed navedenoga, ovaj sud utvrđuje da nisu pravno nevaljane Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. To stoga jer je Vlada RH kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom od 12. prosinca 2012. i Vjerodostojnim tumačenjem, a ni prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je u sudskom postupku tražila utvrđenje ništetnosti, pri čemu je irelevantno što te Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Naime, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik to nije dokazao. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3535/13 od 5. ožujka 2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune su unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama/2012, a koji TKU je potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune.
17. Stoga, su prema stajalištu suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio kolektivnog ugovora čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Činjenica je da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01, 39/09). Međutim, prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz odredbe čl. IX navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s 25. listopadom 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, po ocjeni suda, rok važenja navedenih Izmjena je istekao s danom 26. siječnja 2017.
18. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada RH sa sindikatima javnih službi i sklopila isti.
19. Nadalje, što se tiče odgode primjene čl. III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII. na njega ne odnose, budući iz teksta i smisla čl. VII, kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određen čl. IV. dok članci III. do V. samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, pa sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice.
20. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja DZS RH, a na koje se čl. III. i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa stoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.414,37 kn bruto.
21. Što se tiče samog načina primjene osnovice, a s obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna, te da ih tuženik sam niti ne obračunava, već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", ali propust Vlade RH da donese Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama po stajalištu suda ne može ići na štetu tužiteljice, to stoga što je Vlada RH sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa je trebala i osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci, pa tako i tuženik, mogu ispuniti svoje obveze pri tome uključujući i povećanje osnovice kada su se za to ispunili uvjeti, a što je u konkretnom i bio slučaj.
22. Valja reći i da iz revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020. u bitnom proizlazi da:
- dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja),
- da ispunjenje uvjeta iz čl. III. nije preduvjet primjene čl. IV., a ispunjenje uvjeta iz čl. III. i IV. nije preduvjet primjene čl. V., a čl. VII., na čl. III. do V., na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji),
- da odredbom čl. VII. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III. o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV. i čl. V. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.
23. Valja istaknuti i da su se prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora od 12. prosinca 2012., a kojim je potvrđena valjanost Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, stranke obvezale primjenjivati taj Ugovor u dobroj vjeri, a prema st. 2. tog članka ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale, niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti taj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti izmjenu, a valja ukazati i na odredbu čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO).
24. U dokaznom postupku, kako je već rečeno, s obzirom da je tuženik osporio i visinu tužbenog zahtjeva na pripremnom ročištu, određeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđivanja visine razlike manje isplaćenih plaća tužiteljice za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno sa 26. siječnjem 2017., te je naloženo vještakinji da se po pregledu spisa i dokumentacije u spisu očituje o visini razlike bruto plaće tužiteljice za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno sa 26. siječnjem 2017. s primjenom osnovice od 5.415,37 kn. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić proizlazi da je u izradi nalaza koristila dokumentaciju koja je priložena u spis te da je ne ulazeći u pravna pitanja koja proizlaze iz ovog parničnog postupka, a naročito ona pravna pitanja koja se tiču tumačenja odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora, nalazom utvrdila da je obračun plaće u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. izvršen na osnovicu koja je bila propisana odlukom Vlade RH, odnosno, na osnovicu u iznosu od 5.108,84 kuna, a za siječanj 2017. godine na osnovicu 5.211,02 kuna. Tužbenim zahtjevom postavljena osnovica od 5.415,37 kuna predstavlja povećanje od 6% u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kuna i 3,92% u odnosu na osnovicu od 5.211,02 kuna. Navela je da je obračun izvršila na način da je utvrdila iznos bruto plaće (bez neoporezivih naknada) koji je isplaćen u svakom pojedinom mjesecu, te je utvrđeni iznos bruto plaće (bez neoporezivih naknada) uvećala za 6% do siječnja 2017. i 3,92% za siječanj 2017. Utvrdila je pojedinačne razlike između onog što je isplaćeno i onog što je trebalo biti isplaćeno da je plaća obračunata na osnovicu od 5.415,37 kuna. Izračun razlike daje se u tabeli 1. U konačnici je navela da da je u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. tužiteljici plaća bila obračunavana na osnovicu od 5.415,37 kuna, bilo bi joj više obračunato i isplaćeno 6.239,50 kuna bruto, te je isto prikazala po mjesecima.
25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje N. J., koji je ista i usmeno obrazložila, kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke. Valja napomenuti i da stranke nisu imale nikakvih prigovora niti primjedbi na isti.
26. Neosnovan je i tuženikov prigovor zastare potraživanja, s obzirom da je predmetna tužba podnesena 4. veljače 2021., a najstarije utuženo potraživanje je dospjelo 15. veljače 2016. (razlika plaće za siječanj 2016.), što znači da nije prošlo više od 5 godina od dospjelosti najstarijeg utuženog potraživanja do utuženja, a sukladno odredbi čl. 139. ZR-a potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Naime, glede dospijeća razlike plaće valja reći da iz odredbe čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Drugo ne proizlazi niti iz dostavljenog ugovora o radu sklopljenog između stranaka ...
27. Slijedom svega navedenoga sud je ocijenio da tužiteljica ima pravo na obračun i isplatu plaće u utuženom razdoblju primjenom osnovice od 5.415,37 kn bruto, radi čega je njezin tužbeni zahtjev, za isplatu bruto iznosa od 6.239,50 kn, koja visina iznosa među strankama u konačnici nije bila sporna, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, koje teku od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u navedenim bruto iznosima, ocijenio osnovanim i stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Naime, tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada zatezna kamata od dospijeća, s obzirom se plaća i naknada plaće isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a, a drugo prema stajalištu suda ne proizlazi niti iz Ugovora o radu sklopljenog između stranaka. Odluka o kamatama donesena je i sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a. Isto tako iz dosuđenih iznosa izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće s obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1855/2019-2 od 7. svibnja 2019. na postavljeno revizijsko pitanje odgovorio da tužitelju ne pripada zatezna kamata na dio dosuđene bruto plaće, a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
28. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. i 5. ZPP-a, s obzirom da tužiteljica nije uspjela u parnici s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom samo u razmjerno neznatnom dijelu (djelomično sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na zatražene iznose bruto razlike plaće) te je sud odlučio da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora konačno preciziranog tužbenog zahtjeva i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužiteljici zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 750,00 kn, sukladno tbr. 7.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife, te za sastav podneska kojim se očitovala na odgovor na tužbu od 11.3.2021. i za sastav podneska od 27.1.2022. kojim se očitovala na nalaz i mišljenje vještakinje u iznosu od 750,00 kn, za svaki, sukladno tbr. 8.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife. Nadalje, tužiteljici je za zastupanje na ročištima održanim 18.5.2021. i 4.3.2022. priznat trošak u iznosu od 750,00 kn, za svako, sukladno tbr. 9.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife. Dakle, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku tužiteljici je priznato ukupno 3.750,00 kn na što valja obračunati i PDV po stopi od 25%, sukladno tbr. 42. Tarife u iznosu od 937,50 kn. Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 500,00 kn. Na priznati parnični trošak u iznosu od 5.187,50 kn tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od presuđenja do isplate sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 65/16 i 73/17) u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.
U Varaždinu 24. ožujka 2022.
Sutkinja
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se odluka objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa odluke, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
Dostaviti:
1. Tužiteljici po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z.
2. Tuženiku školi K. G., G. K., po zakonskom zastupniku M. R., ravnatelju 3. Ministarstvo, P. uprava, P. ured V., I. V. – nakon pravomoćnosti
