REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1167/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja R., V., P., OIB: ......, kojeg zastupa punomoćnica K.G., odvjetnica iz R., protiv tuženika G. U., OIB: ......, zastupan po gradonačelniku V. B., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom , rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj 16 P-915/2019 od 28. studenoga 2019., 24. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se preinačuje rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u toč. III. izreke presude Općinskog suda u u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj 16 P-915/2019 od 28. studenoga 2019. kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 kn na način da se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28. studenoga 2019., pa do isplate, kao i da nadoknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 536,12 kn sve u roku od 15 dana, dok se preostali zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.526,38 kn odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje citirano rješenje u preostalom dijelu toč. III. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 9.015,50 kn.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke proglašena je kao nedopuštena ovrha kojom je određena zapljena, procjena, oduzimanje, otpremanje ovršenikovih motornih vozila pobliže opisanih u navedenoj točki izreke, te je određeno povjeravanje vozila na čuvanje, prodaju i namirenje ovrhovoditelja, a koja ovrha je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Poreču- Parenzo, poslovni broj Ovr-873/2016 od 19. veljače 2016.

2.U točki II izreke naloženo je MUP PP P. i Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima koji vodi Financijska agencija P.-Služba upisa, brisanje zabilježbe ovrhe pod poslovnim brojem Ovr-873/2016-2 od 19. veljače 2016. na motornim vozilima tužitelja navedenim u točki I. izreke.

3.U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 5.969,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja 28. studenoga 2019. pa do isplate, dok je preostali dio zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.265,50 kn odbijen kao neosnovan.

4.Protiv citirane presude u odnosu na točku III. izreke koja se odnosi na troškove parničnog postupka i to u dijelu kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.265,50 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama žalbu podnosi tužitelj zbog postojana bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se tužitelju dosudi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 12.265,50 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i troškove žalbe u iznosu od 1.562,50 kn te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 500,00 kn. U bitnome tužitelj navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da troškove koje traži tužitelj i koji su nastali povodom ove parnice i koji su potkrijepljeni računima a nastali su ovršnom i upravnom postupku i koji su nužno prethodili ovom parničnom postupku radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe nisu osnovani.

5.Navodi tužitelj da je zbog ovog postupka kojim je tražio nedopuštenost navedene ovrhe bio primoran pokrenuti postupke radi poništavanja odluka tuženika i da je u svakom od navedenih postupaka žalba tužitelja bila na prvostupanjsku odluku odbačena da bi više tijelo Odjel za decentralizaciju, lokalnu i područnu samoupravu, prostorno uređenje i gradnju I.Ž poništio sve odluke tuženika o odbacivanju žalbi tužitelja i sve odluke tuženika temeljem kojih je doneseno rješenje o ovrsi. Stoga smatra da sve troškove koji su nastali tužitelju u navedenim upravnim postupcima i navedenom ovršnom postupku je trebalo priznati tužitelju sukladno čl. 151. Zakona o o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – u daljnjem tekstu ZPP), jer parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka te da temeljem odredbe čl. 14. st. 5. OZ-a tužitelj kao ovršenik u prethodnom postupku sada ima pravo potraživati troškove koje mu je neosnovano prouzročio tuženik – ovrhovoditelj jer je u ovom postupku utvrđeno da je navedena ovrha bila nedopuštena u cijelosti. Tvrdi da je trošak odvjetnika i plaćanje odvjetničke nagrade bio opravdan u navedenim upravnim postupcima jer da tužitelj ne raspolaže pravnim znanjem kojim je mogao otkloniti nezakonito postupanje tuženika, a da je pravo na angažiranje profesionalne pomoći jedno od osnovnih prava na pošteno suđenje, te da je stoga sud prvog stupnja trebao dosuditi sve troškove koje je imao tužitelj tražeći poništenje ovršnih isprava na temelju kojih je doneseno rješenje o ovrsi, jer da su to izdaci učinjeni u povodu ovog postupka.

6.Odgovor na žalbu nije podnesen.

7.Žalba je djelomično osnovana.

8.Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom ovrha koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Poreču – Parenzo poslovni broj Ovr-873/2016-2 od 19. veljače 2016. zapljenom, procjenom, oduzimanjem i otpremanjem tužiteljevih motornih vozila. Utvrđeno je da je u ovršnom postupku tužitelj upućen na parnicu zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona vezano uz prigovor prestanka tražbine te prigovora zastare, da je tužba podnesena u zakonom ostavljenom roku od 15 dana od dana primitka rješenje o upućivanju u parnicu.

9.Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je tražbina iz ovršne isprave prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, jer da upravna rješenja temeljem kojih je pokrenuta ovrha nisu uručena tužitelju, što proizlazi iz drugostupanjskih rješenja odjela pod brojem Klasa: UP/II-363-03/16-01/78 od 16. veljače 2017. (list 11-12), Klasa: UP/II-363-03/16-01/81 od 17. veljače 2017. (list 13-15), Klasa: UP/II-363-03/16-01/80 od 17.veljače 2017. (list 16-18), Klasa: UP/II-363-03/16-01/79 od 17. veljače 2017. (list 19-21). U tim postupcima je kao razlog za ukidanje prvostupanjskih rješenja navedena neuredna dostava tužitelju kao i okolnost što prvostupanjsko upravno tijelo tj. G. U. nije utvrđivao adresu prebivališta ili boravišta tužitelja. Stoga nadalje utvrđuje sud prvog stupnja da činjenica da tužitelj od srpnja 2007. nije bio vlasnik a niti posjednik nekretnine na koju se odnosi novčana tražbina tuženika kao ovrhovoditelja s osnova komunalne naknade nije mogao istaknuti u vrijeme kada se provodio postupak u kojemu su donesena upravna rješenja Klasa: UP/I-740-11/09-01/119, Ur. broj: 2105/05- 07/05sn-09-2 od 1. listopada 2009, Klasa: UP/I-740-11/11-01/113, Ur. broj:2105- 05/07/11-10-2 od 2. lipnja 2011., Klasa: UP/I-363-03/09-01/1157, Ur. broj:2105/05- 07/01-09-1 od 1. rujna 2009., te Klasa: UP/I-740-11/09-01/10, Ur. broj: 2105/05- 07/05sn-09-2 od 2. ožujka 2009. U odnosu na ovršne isprave a to su rješenja Klasa:UP/I-363-03/02-01/3342,Ur. broj:2105/05-07/01-02-1 od 20. ožujka 2002. i Klasa: UP/I-363-03/02-01/384, Ur. broj. 2105/05-07/01-02-1 od 28. veljače 2002. sud prvog stupnja utvrđuje da je osnovan prigovor zastare istaknut od strane tužitelja u ovršnom postupku a sve sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima u kojem članku je propisan rok zastare od 10 godina za sve tražbine utvrđene pravomoćnom odlukom nadležnog tijela javne vlasti.

10.Utvrđeno je nadalje da rješenja od 20. ožujka 2002. i 28. veljače 2002 su postala izvršna 19. ožujka 2002. i 10. travnja 2002., dok da je prijedlog za ovrhu na temelju tih ovršnih isprava podnesen sudu preporučenom pošiljkom 12. veljače 2016., dakle nakon petogodišnjeg roka koji se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje na izvršenje navedenih rješenja sukladno čl. 135. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku.

11.Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je navedenu ovrhu proglasio nedopuštenom smatrajući da su osnovani razlozi tužitelja koji se poziva na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a.

12.Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a navodeći da se trošak tužitelja odnosi na troškove odvjetnika koji je zastupao tužitelja za plaćanje sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 5.969,00 kn. Tužitelju sud prvog stupnja nije priznao troškove koji su nastali u povodu ove parnice u iznosu od 12.265,50 kn radi poništenja odluka rješenja tuženika temeljem kojih je određena ovrha i to iz razloga što o ispitivanju činjenica da li je isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi ovršna isprava i da li je stekla svojstvo ovršnosti se odlučuje u ovršnom postupku tako da taj trošak nije nastao u povodu ove parnice radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja odlučuje kao u točki III. izreke te nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.969,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno čl. 30. t. 2. OZ-a.

13. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da mu je trebalo priznati sukladno odredbi čl. 151. ZPP-a i troškove koji su učinjeni povodom ovog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom a koji se odnose na sastav žalbe na rješenje o ovrsi, za sastav prigovora na rješenje o ovrsi i za na sastav žalbe na upis u glavni upisnik u ukupnom iznosu od 2.312,50 kn i 937,50 kn prema računima na listu 48 i 49 spisa, a sve prema Tbr. 11. i 37. toč. 2. navedene Tarife, sve sukladno vrijednosti spora u ovršnom postupku. Naime, ti troškovi su nastali povodom ovog postupka u kojem se tražila nedopuštenost ovrhe koja je određena kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Ovr-873/16 u kojoj je ovrha provedena i to na motornom vozilu ovršenika radi namirenja ovrhovoditeljeve tj. tuženikove novčane tražbine što je sve potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici pod poslovnim brojem Gž Ovr-59/17 od 10. studenoga 2017., time da je prvostupanjsko rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu prisilne naplate sudskih troškova a u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. toč. 9. i 11. OZ-a prvostupanjski sud je uputio tužitelja u parnicu. Stoga u ovršnom postupku tužitelju kao ovršeniku nisu dosuđeni troškovi ovršnog postupka, a koje troškove opravdano ima tražiti u ovom postupku jer su troškovi nagrade za sastav žalbe, žalbe na rješenje o ovrsi, žalbe na upis u glavni upisnik i za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi od 17. ožujka 2016. nastali povodom ovog postupka u kojem se upravo zbog upućivanja tužitelja u parnični postupak ti troškovi ukazuju kao opravdani izdaci s obzirom da je tužitelj u ovom postupku u cijelosti uspio.

14.Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da mu sukladno odredbi čl. 151. ZPP-a je trebalo u parnične troškove dosuditi i izdatke koji su učinjeni u upravnom postupku i koji se odnose na odvjetničke usluge sastava četiri žalbe prema računu na listu 53 spisa i za sastav žalbe na rješenja u upravnom postupku za dva rješenja od 18. ožujka 2016. u iznosu od 937,50 kn i 1.250,00 kn, jer ti troškovi nisu nastali u povodu ovog postupka.

15.Slijedom obrazloženog tužitelju je trebalo priznati na ime parničnih troškova daljnji iznos od 3.250,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok ostali troškovi koje traži tužitelj nisu troškovi niti izdaci koji su učinjeni u tijeku a niti u povodu ovog postupka, jer tužitelju nije platio pristojbu na žalbu protiv rješenja o ovrsi u predmetu poslovni broj Ovr-873/16, te je zatražio dva puta istu naknadu na listu 50 i 49 spisa.

16.Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke ovog rješenja.

17.Tužitelju je sukladno uspjehu u postupku koji iznosi 26,49% dosuđen trošak žalbenog postupka koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn prema Tbr. 10. Tarife uključujući i troškove PDV-a te pristojba za žalbu u iznosu od 500,00 kn i iznosi 536,12 kn, dok je sa preostalim iznosom od 1.526,38 kn zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Stoga je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

18.Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u točkama I. i II. izreke te dijelu točke III. izreke u odnosu na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 5.969,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 24. ožujka 2022.

Sutkinja

Filka Pejković