REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 679/2020-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Ž., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 107/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 29. srpnja 2020. broj K-15/2018-59, u sjednici održanoj 24. ožujka 2022., u prisutnosti u javnom dijelu optuženikovog branitelja, odvjetnika N. M.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se djelomično žalba opt. D. Ž., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženik za kazneno djelo iz čl. 110. u vezi s čl. 34. KZ/11. za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju navedenih zakonskih odredbi i uz primjenu čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se kaznu na temelju čl. 54. KZ/11. uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s kaznenim djelom od 21. prosinca 2017. do 23. prosinca 2017.

II. U ostalom se dijelu žalba opt. D. Ž. odbija kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu opt. D. Ž. proglašen je krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi s čl. 34. KZ/11. te je uz primjenu čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine, u koju kaznu se uračunava vrijeme oduzimanja slobode optuženika u vezi s kaznenim djelom od 21. prosinca 2017. do 23. prosinca 2017.

I Kž 679/2020-7

1.1. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11. od optuženika je oduzet kuhinjski nož opisan u izreci presude.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1.- 8. ZKP/08. i to troškove medicinskog vještačenja 1.224,42 kune, psihijatrijskog vještačenja 6.340,20 kune, analize alkohola u krvi i mokraći 1.500,00 kuna, toksikološkog vještačenja 4.300,00 kuna, biološkog vještačenja 8.468,00 kuna, DKT pretrage i vještačenja 920,00 kuna te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika, što će biti određeno posebnim rješenjem, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju N. M., odvjetniku iz K., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima postupka. Predlaže da se „pobijanu presudu poništi i predmet vrati Prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje“, a zatražena je i obavijest o drugostupanjskoj sjednici vijeća.

3. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženika.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledavanje.

5. Postupajući prema čl. 475. st. 2. ZKP/08., sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika i optuženika, a u prisutnosti njegovog branitelja.

6. Optuženikova žalba je djelomično osnovana.

7. Optuženik je u žalbi naznačio da prvostupanjsku presudu pobija zbog „apsolutno bitnih povreda odredaba kaznenog postupka“ uz prigovore da „sud ničim nije obrazložio ... činjenična utvrđenja temeljem kojih proizlazi kaznena odgovornost ... te materijalno pravo“, a zbog čega „navedenu presudu nije moguće ispitati“ smjerajući time na povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

8. Protivno žalbenim tvrdnjama, pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je korektnom interpretacijom sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu proturječnih dokaza, poglavito međusobnom usporedbom i konfrontacijom optuženikove obrane sa ostalim personalnim dokazima i provedenim vještačenjima uz jasno izraženo negativno vrednovanje optuženikovog iskaza te pravnu ocjenu inkriminiranih radnji i zaključak da je optuženik ostvario elemente bića kaznenog djela u objektivnoj i subjektivnoj komponenti. Pored toga prigovori optuženika o postojanju bitnih povreda odredaba kaznenog postupka ustvari izražavaju nezadovoljstvo ocjenom dokaznog materijala, a to je prigovor činjenične naravi i shodno tome će biti razmatran u okviru te žalbene osnove.

I Kž 679/2020-7

8.1. Slijedom navedenog nije osnovana optuženikova žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede zakona na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08.

9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik prigovara ocjeni dokaza, smatra da obranu podupiru iskazi S. C. i I. R. odnosno da je za potpuno rasvjetljavanje dinamike događaja trebalo ispitati predložene svjedoka iz automobila S. C. Po mišljenju žalitelja prvostupanjski sud „ničim nije utvrdio da li je [optuženik] dešnjak ili ljevak ... a ustvari je ljevak“ što povezano s nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka također govori u prilog zaključku da oštećeniku ozljeda nije mogla biti zadana dok je sjedio u automobilu kako je to utvrdio sud prvog stupnja već na način kako je to optuženik opisao u obrani pred državnim odvjetnikom. Žalitelj problematizira kvalitetu psihijatrijskog vještačenja te drži da je radi „razjašnjenja psihijatrijskih nalaza ... posebno po pitanju postojanja sumanutih poremećaja“ i s tim u vezi stanja „neubrojivosti na što upućuje psihijatrijski nalaz od 22. srpnja 2019.“ trebalo kao svjedoka ispitati dr. M. K. te provesti novo psihijatrijsko vještačenje.

10. Žalbenim navodima optuženika nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda koji je na raspravi proveo sve potrebne dokaze te je temeljitom i savjesnom ocjenom istih pravilno zaključio da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo uz razumnu argumentaciju za odbijane dokaznih prijedloga obrane (str. 12 presude).

10.1. Naime, optuženik ustraje u tvrdnji da je do ozljeđivanja oštećenika došlo prije njegovog povratka u automobil i to tako što je nogom udario u ruku oštećenika u kojoj je ovaj držao nož pa se oštećenik nožem ubo u predio abdomena.

10.2. Međutim, osnovano prvostupanjski sud otklanja takvu obranu jer nema uporište u personalnim i materijalnim dokazima odnosno provedenim vještačenjima.

10.3. Nije sporno da je po izlasku iz automobila tijekom fizičkog sukoba oštećenika i optuženika optuženik zadobio ozljede u predjelu glave. Ovaj dio događaja suglasno opisuju oštećenik i trojica svjedoka koji su se prethodno nalazili u istom automobilu sa optuženikom (B. S., D. Š. i H. J.) kao i dvije posve nepristrane svjedokinje, S. C. i I. R., koje u drugim automobilu prolaze uz mjesto događaja. Nastavak zbivanja spomenute svjedokinje ne vide, pa tako ni nemaju saznanja u kojem trenutku i na koji način je došlo do ozljeđivanja oštećenika, dakle svjedokinje su vidjele početni i završni dio događaja (odvoženje oštećenika) kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja. Shodno tome, osnovano je odbijen prijedlog za ispitivanje dvoje putnika (V. D. i B. Z.) iz automobila kojim je upravljala S. C. jer po prirodi stvari nisu očevici spornog, ključnog dijela događaja.

10.4. Nadalje, da su vjerodostojna svjedočenja oštećenika te svjedoka B. S., D. Š. i H. J. o načinu na koji je optuženik zadao oštećeniku ubodnu ranu u abdomen upućuje nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka. Vještakova je ocjena da je

I Kž 679/2020-7

moguća varijanta ozljeđivanja oštećenika načinom na koji su to opisali svjedoci ukoliko je optuženik dešnjak. Budući da je iz snimke ispitivanja optuženika pred državnim odvjetnikom, koja je reproducirana na raspravi, jasno vidljivo da je optuženik dešnjak (npr. potpisivanje zapisnika) to su neosnovani žalbeni navodi da ova činjenica nije utvrđena te da je optuženik ljevak.

10.5. Pored toga, činjenica da je na utoru preklopnog noža kojim je zadana ozljeda oštećeniku utvrđen DNA profil optuženika, uz navod D. Š., da se radi o nožu čiju fotografiju mu je na Messinger poslao upravo optuženik, dodatno podupiru vjerodostojnost kazivanja svjedoka o dinamici događaja i mehanizmu ozljeđivanja oštećenika. Stoga pravilnost utvrđenja ove sporne činjenice nije dovedena u dvojbu ni žalbenim navodom da sudsko medicinski vještak nije posve isključio mogućnost mehanizma nastanka ozljede kod oštećenika kako je to u obrani opisao optuženik.

10.6. Prema tome, na temelju tako svobuhvatne i razložne analize dokaznog materijala pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je po izlasku iz automobila optuženik pokazao spremnost na fizički sukob sa oštećenikom (uzimanje štitnika za zube i zauzimanje poze za obračun), pa nakon što je bio nadjačan te je taj sukob prestao i oštećenik se vratio na suvozačko mjesto u automobil, došao do automobila i kroz otvoreni prozor nožem istoga ubo u predio trbuha. Stoga je pravilno i pravno rezoniranje prvostupanjskog suda da opisano ponašanje optuženika isključuje pravo na nužnu obranu (str. 11, pretposljednji odlomak).

11. Iz sudsko-medicinskog vještačenja nedvojbeno proizlazi da je smrt mogla nastupiti u slučaju ne pružanja adekvatne liječničke pomoći, uslijed iskrvarenja ili razvoja upale trbušne šupljine, pa žalitelj neosnovano problematizira pravilnost zaključka o učinu kaznenog djela pokušaja ubojstva.

12. Nisu osnovani ni žalbene zamjerke na račun psihijatrijskog vještačenja. Naime, obrana je tijekom postupka nastojala ishoditi povoljniji zaključak glede ubrojivosti optuženika s obzirom na priloženu medicinsku dokumentaciju i sumnju u alkoholiziranosti optuženika.

12.1. Odmah valja reći da toksikološkom analizom nije potvrđena alkoholiziranost optuženika u vrijeme događaja niti je optuženik u obrani govorio o konzumaciji alkohola. Nadalje, vještak psihijatar je razmotrio sve relevantne podatke sadržane u spisu predmeta, kako u vrijeme izrade pisanog nalaza i mišljenja tako i u dopuni na raspravi nakon što je obrana dostavila dodatnu medicinsku dokumentaciju, kada je odgovorio na sva pitanja obrane, što sve u dostatnoj mjeri daje mogućnost provjere kompetentnosti i stručnosti vještaka. Tako je vještak na raspravi podrobno objasnio zbog čega ocjenjuje da priložena medicinska dokumentacija (sačinjena po dr. M. K.) odnosno „nalazi koji su priloženi su u svojoj biti oprečni jer stoji "sumanute ideje i granične halucinatorne senzacije u cjelini i dalje egzistiraju, ali sve više su korektibilne i pacijenti ih odbacuje kao nerealne, kao i različiti i promjenjivi poremećaji opažanja." uz potanko objašnjenje da su „sumanute ideje ... bolesne ideje od kojih se osobu nikakvim racionalnim razlozima ne može razuvjeriti u njihovu istinitost. Suprotno tome u ovom nalazu stoji da su sumanute ideje korektibilne i da ih pacijent odbacuje kao nerealne, a što znači da se ne radi o sumanutim idejama, jer one nisu

I Kž 679/2020-7

korektibilne, osoba u njih čvrsto vjeruje i nikako se ne može razuvjeriti da one nisu istinite.“ Vještak izrijekom pojašnjava da nigdje u medicinskoj dokumentaciji nije naišao na podatak da bi sumanute ideje bile usmjerene prema oštećeniku zbog čega zaključuje da nema podataka koji bi ukazivali da su optuženikove sposobnosti da shvati značenje svog postupanja bile smanjene.

12.2. Optuženik u žalbi ustvari ponavlja prigovore na koje je vještak odgovorio na raspravi, pa je nezadovoljstvo rezultatom vještačenja i zaključkom o održanoj ubrojivosti optuženika jedini razlog inzistiranju na ispitivanju svjedoka (liječnika koji je sačinio analiziranu psihijatrijsku dokumentaciju) i novom vještačenju što je prvostupanjski sud s pravom odbio.

13. Iz navedenih je razloga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim naznačene povrede kaznenog zakona neosnovana. Naime, postojanje povreda kaznenog zakona ocjenjuje se samo u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je opisano u izreci presude, a ne prema onim činjenicama koje po mišljenju optuženika proizlaze iz provedenih dokaza.

14. Optuženikova žalba podnijeta zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni (čl. 478. ZKP/08.). Žalba je dopunjena podneskom uz koji je priložena preslika presude Županijskog suda u Karlovcu „kao drugačija sudska praksa u presuđenju istovrsnog kaznenog djela“ kojom je počinitelju kaznenog djela ubojstva u pokušaju izrečena djelomična uvjetna osuda.

15. Razmotrivši odluku o kazni i žalbene navode optuženika, po ocjeni ovog suda okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne nisu primjereno vrednovane. Naime, unatoč osude za prekršaj s elementima nasilja optuženik je neosuđivan, djelo je ostalo u pokušaju i ostvareno je s blažim oblikom krivnje, a k tome je i sam optuženik tijekom fizičkog sukoba s oštećenikom zadobio tjelesne ozlijede. Kada se k tome ima na umu i narušeno psihičko zdravlje optuženika o čemu je na sjednici vijeća priložena recentna medicinska dokumentacija, vodeći računa o individualizaciji kazne osuda na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci primjerena je za ostvarenje zakonom propisane svrhe kažnjavanja.

16. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja izrekao mjeru oduzimanja predmeta iz čl. 79. KZ/11, koja je ispitana sukladno čl. 478. ZKP/08.

17. Neosnovano se optuženik žali zbog odluke o troškovima postupka navodeći da je bez primanja i imovine. Kako je optuženik prvostupanjskom presudom proglašen krivim to je prvostupanjski sud, vodeći računa o navedenim okolnostima, zakonito i pravilno naložio plaćanje troškova kaznenog postupka koji se odnose na troškove poduzetih radnji. Pored toga, iako se prema koncepciji izreke pobijane presude odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 148. st. 1. ZKP/08., kako optuženiku nije naloženo plaćanje paušalne svote proizlazi da je prvostupanjski sud optuženika djelomično oslobodio obveze plaćanja tog troška. Time je sud prvog

I Kž 679/2020-7

stupnja postupio prema odredbi čl. 148. st. 6. ZKP/08. koja predviđa mogućnost djelomičnog ili potpunog oslobođenja obveze naknade određenih troškova kaznenog postupka, kako u trenutku izricanja prvostupanjske presude, ali i naknadno, ovisno o imovinskim prilikama i mogućnosti optuženika da plati troškove postupka.

18. Slijedom navedenog, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 24. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.