Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj 6 Gž-244/2020-3

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Perice Norac-Kevo člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L., H., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. B., odvjetniku u H., protiv tuženika O. b. d.d., S., OIB: …, zastupan po punomoćniku R. Ž., odvjetniku u OD Ž. i p., d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-197/2017 od 19. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-197/2017 od 19. prosinca 2019. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

''I.Utvrđuju se ništetnima pojedine odredbe Ugovora o kreditu, broj …, od 8. siječnja 2007. godine, sklopljenog između tužitelja : Z. L., H., OIB : … i pravnog prednika tuženika : S. G. – S. B. d.d., S., OIB : …, danas O. B. d.d., S., OIB : …, i to :

- odredba članka 5. stavak 1., u dijelu koji navodi da je kamatna stopa u ugovoru o ''promjenljiva'' ;

- odredba članka 10. stavak 1., preko iznosa od 427,33 CHF, do iznosa od 430,75 CHF, odnosno za razliku u tim iznosima od 3,43 CHF ;

- odredba članka 11. stavak 1., koji navodi ''Redovna kamata je promljenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora'' ;

pa stoga te odredbe Ugovora ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku : O. B. d.d., S., OIB : …, da tužitelju : Z. L., H., OIB : …, na ime povrata ništetno naplaćenih iznosa temeljem Ugovora o kreditu, broj …, od 8. siječnja 2007. godine, nezakonitim mijenjanjem ugovorne kamatne stope, odnosno povećanim mjesečnim anuitetima, isplati ukupan iznos od 20.400,70, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na iznos od :

- 109,53 KN, od 12.03.2007. godine, do isplate ;

- 109,10 KN, od 10.04.2007. godine, do isplate ;

- 107,30 KN, od 10.05.2007. godine, do isplate ;

- 107,46 KN, od 11.06.2007. godine, do isplate ;

- 106,22 KN, od 10.07.2007. godine, do isplate ;

- 107,55 KN, od 10.08.2007. godine, do isplate ;

- 107,50 KN, od 10.09.2007. godine, do isplate ;

- 105,98 KN, od 10.10.2007. godine, do isplate ;

- 107,22 KN, od 12.11.2007. godine, do isplate ;

- 106,72 KN, od 10.12.2007. godine, do isplate ;

- 108,41 KN, od 10.01.2008. godine, do isplate ;

- 109,86 KN, od 11.02.2008. godine, do isplate ;

- 111,92 KN, od 10.03.2008. godine, do isplate ;

- 110,14 KN, od 10.04.2008. godine, do isplate ;

- 108,87 KN, od 12.05.2008. godine, do isplate ;

- 108,69 KN, od 10.06.2008. godine, do isplate ;

- 108,30 KN, od 10.07.2008. godine, do isplate ;

- 107,69 KN, od 11.08.2008. godine, do isplate ;

- 108,02 KN, od 10.09.2008. godine, do isplate ;

- 111,30 KN, od 10.10.2008. godine, do isplate ;

- 113,93 KN, od 10.11.2008. godine, do isplate ;

- 110,55 KN, od 10.12.2008. godine, do isplate ;

- 118,55 KN, od 12.01.2009. godine, do isplate ;

- 218,26 KN, od 10.02.2009. godine, do isplate ;

- 213,11 KN, od 10.03.2009. godine, do isplate ;

- 213,09 KN, od 10.04.2009. godine, do isplate ;

- 211,58 KN, od 11.05.2009. godine, do isplate ;

- 210,79 KN, od 10.06.2009. godine, do isplate ;

- 212,45 KN, od 10.07.2009. godine, do isplate ;

- 209,13 KN, od 10.08.2009. godine, do isplate ;

- 210,64 KN, od 10.09.2009. godine, do isplate ;

- 208,06 KN, od 12.10.2009. godine, do isplate ;

- 210,36 KN, od 10.11.2009. godine, do isplate ;

- 209,04 KN, od 10.12.2009. godine, do isplate ;

- 279,21 KN, od 11.01.2010. godine, do isplate ;

- 283,79 KN, od 10.02.2010. godine, do isplate ;

- 282,82 KN, od 10.03.2010. godine, do isplate ;

- 286,71 KN, od 12.04.2010. godine, do isplate ;

- 292,32 KN, od 10.05.2010. godine, do isplate ;

- 297,31 KN, od 10.06.2010. godine, do isplate ;

- 306,88 KN, od 12.07.2010. godine, do isplate ;

- 297,52 KN, od 10.08.2010. godine, do isplate ;

- 321,30 KN, od 10.09.2010. godine, do isplate ;

- 309,33 KN, od 11.10.2010. godine, do isplate ;

- 310,69 KN, od 10.11.2010. godine, do isplate ;

- 321,29 KN, od 10.12.2010. godine, do isplate ;

- 335,24 KN, od 10.01.2011. godine, do isplate ;

- 290,74 KN, od 10.02.2011. godine, do isplate ;

- 295,31 KN, od 10.03.2011. godine, do isplate ;

- 289,18 KN, od 11.04.2011. godine, do isplate ;

- 303,08 KN, od 10.05.2011. godine, do isplate ;

- 312,61 KN, od 10.06.2011. godine, do isplate ;

- 316,93 KN, od 11.07.2011. godine, do isplate ;

- 364,98 KN, od 10.08.2011. godine, do isplate ;

- 319,41 KN, od 12.09.2011. godine, do isplate ;

- 312,61 KN, od 10.10.2011. godine, do isplate ;

- 314,28 KN, od 10.11.2011. godine, do isplate ;

- 313,66 KN, od 12.12.2011. godine, do isplate ;

- 319,60 KN, od 10.01.2012. godine, do isplate ;

- 323,74 KN, od 10.02.2012. godine, do isplate ;

- 325,02 KN, od 12.03.2012. godine, do isplate ;

- 322,01 KN, od 10.04.2012. godine, do isplate ;

- 323,61 KN, od 10.05.2012. godine, do isplate ;

- 325,27 KN, od 11.06.2012. godine, do isplate ;

- 322,79 KN, od 10.07.2012. godine, do isplate ;

- 322,55 KN, od 10.08.2012. godine, do isplate ;

- 317,89 KN, od 10.09.2012. godine, do isplate ;

- 319,47 KN, od 10.10.2012. godine, do isplate ;

- 322,95 KN, od 12.11.2012. godine, do isplate ;

- 321,84 KN, od 10.12.2012. godine, do isplate ;

- 323,47 KN, od 10.01.2013. godine, do isplate ;

- 318,90 KN, od 11.02.2013. godine, do isplate ;

- 317,13 KN, od 11.03.2013. godine, do isplate ;

- 322,15 KN, od 10.04.2013. godine, do isplate ;

- 317,25 KN, od 10.05.2013. godine, do isplate ;

- 314,67 KN, od 10.06.2013. godine, do isplate ;

- 311,80 KN, od 10.07.2013. godine, do isplate ;

- 315,32 KN, od 12.08.2013. godine, do isplate ;

- 317,28 KN, od 10.09.2013. godine, do isplate ;

- 319,13 KN, od 10.10.2013. godine, do isplate ;

- 319,56 KN, od 11.11.2013. godine, do isplate ;

- 322,00 KN, od 10.12.2013. godine, do isplate ;

- 227,52 KN, od 10.01.2014. godine, do isplate ;

- 14,61 KN, od 10.02.2014. godine, do isplate ;

- 14,68 KN, od 10.03.2014. godine, do isplate ;

- 14,66 KN, od 10.04.2014. godine, do isplate ;

- 14,55 KN, od 12.05.2014. godine, do isplate ;

- 14,54 KN, od 10.06.2014. godine, do isplate ;

- 14,63 KN, od 10.07.2014. godine, do isplate ;

- 14,73 KN, od 11.08.2014. godine, do isplate ;

- 14,78 KN, od 10.09.2014. godine, do isplate ;

- 14,79 KN, od 10.10.2014. godine, do isplate ;

- 14,88 KN, od10.11.2014. godine, do isplate ;

- 14,91 KN, od 10.12.2014. godine, do isplate ;

- 14,95 KN, od 12.01.2015. godine, do isplate ;

- 17,44 KN, od 10.02.2015. godine, do isplate ;

- 16,84 KN, od 10.03.2015. godine, do isplate ;

- 17,08 KN, od 10.04.2015. godine, do isplate ;

- 17,02 KN, od 11.05.2015. godine, do isplate ;

- 16,89 KN, od 10.06.2015. godine, do isplate ;

- 17,06 KN, od 10.07.2015. godine, do isplate ;

- 14,18 KN, od 10.08.2015. godine, do isplate,

i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena ; za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, u iznosu od 24.396,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz obvezu tužitelja naknaditi tuženiku troškove postupka, uključujući i troškove žalbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 1562,50 kn. Navodi da je prvostupanjski sud zanemario odredbu čl. 19.b. Zakona o potrošačkom kreditiranju i učinak provedbe konverzije, jer da sklapanje Dodatka 1. Ugovora o kreditu ima značenje svojevrsne nagodbe tužitelja i tuženika kojom su riješena sva sporna pitanja između ugovornih strana, da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava te da dokaze nije cijenio savjesno i brižljivo, čime da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 8. ZPP, što da je utjecalo na zakonitost pobijane presude.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 5. st. 1, čl. 10. st. 1. i čl. 11. st. 1. o promjenljivoj kamatnoj stopi ugovora o kreditu zaključenog 8. siječnja 2007. između tužitelja i prednika tuženika S. G. – S. b. d.d. te zahtjev za isplatu iznosa od 20.400,70 kn na ime ništetnosti odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je prednik tuženika S. G.

– S. b. d.d. tužitelju odobrio isplatu iznosa od 57.300,00 CHF s rokom otplate od 15 godina, da je tim ugovorom ugovorena promjenljiva kamatna stopa koja se utvrđivala jednostranim aktom kreditora, da je tijekom razdoblja otplate tuženik jednostrano mijenjao izvorno ugovorenu kamatnu stopu, bez unaprijed određenih kriterija i u razdoblju od 10. veljače 2007. do 25. veljače 2016., kada je sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu, te time bez osnove stekao određeni iznos. Tužitelj se u svezi ništetnosti odredaba Ugovora poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. donesene u kolektivnom sporu.

6. Tuženik osporava tužbeni zahtjev navodom da odredba čl. 5. st. 1., kao i svaka druga odredba ugovora o kreditu nije protivna načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da nije uzrokovala znatnu neravnotežu ugovornih strana, da je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15) odnos između tužitelja i tuženika u cijelosti izmijenjen na način koji je izuzetno povoljan za tužitelja te da tužitelj zahtijeva isplatu po osnovu koja više ne postoji.

7. Prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja da su odredbe čl. 5. st. 1. i čl. 11. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena kamata po kamatnoj stopi koja je promjenljiva, u skladu s jednostranom odlukom banke, a na dan sklapanja ugovora je iznosila 4,20 % te odredba čl. 10. st. 1. nepoštene i ništetne, jer uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, nalaže isplatu iznosa od 20.400,70 kn sa zateznim kamatama. Pri tome se sud poziva na odredbu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) i odredbu čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) kojom je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te odredbe o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO. Odluku o visini preplaćenih iznosa sud temelji na nalazu i mišljenju vještaka S. K., s obrazloženjem „da preplata utvrđena u „konverziji“ u iznosu od 31.733,78 kn nema nikakve veze sa preplaćenim iznosom zbog razlike anuiteta“. Prema tome, sud prvog stupnja zaključuje da činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu, kojim su izmijenjene pojedine odredbe ugovora od 8. siječnja 2007. nije od utjecaja na pravo tužitelja da traži utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi toga ugovora i isplatu s osnove stjecanja bez osnove zbog ništetnih odredbi.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud je našao da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju sadržajem žalbe upire tuženik, jer pobijana presuda nema jasnih razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može ispitati.

9. Sud prvog stupnja je pravilno zaključio da tužitelj iako su stranke 25. veljače 2016. sklopile Dodatak br. 1. ugovora o kreditu ima pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja djelomične ništavosti ugovora o kreditu od 8. siječnja 2007., jer činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZIDZOPK), kojim su se odredbe ugovora o kreditu izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice uz sporazum o raspolaganju preplaćenim iznosom, ne znači da tužitelj nema pravni interes za utvrđenje djelomične ništavosti ugovora o kreditu. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je u predmetnom ugovoru o kreditu tuženik koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika. Naime, da je u razdoblju u kojem je sklopljen i predmetni Ugovor o kreditu, tuženik koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe utvrđeno je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost odredbi o redovnoj kamati u dijelu kojim je ugovorena njezina promjenjivost u skladu s jednostranom odlukom tuženika te je u skladu sa člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP) i čl. 502.c ZPP prvostupanjski sud vezan na pravna utvrđenja iz tog kolektivnog spora u ovom individualnom sporu kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu, a na koja utvrđenja iz tih presuda se tužitelj i pozvao.

10. Međutim, između stranaka je nesporno da su 26. veljače 2016. sklopile Dodatak br. 1. Ugovoru o kreditu radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim ZIDZOPK. Provedbom konverzije sukladno čl. 19.c Zakona o potrošačkom kreditiranju stranke su izmijenile odredbe čl. 5. st. 1., čl. 6. čl. 9.1.1., čl. 10., čl. 11. ugovora o kreditu, s time da je korisnik kredita pristao na konverziju, a ugovoreno je da će stranke korištenje pretplate nastale temeljem konverzije definirati posebnim sporazumom. Stoga je pri odlučivanju sud prvog stupnja morao utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama. Ako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama o promjenljivoj kamatnoj stopi tada tužitelj ima pravo ostvarivanja pune zaštite.

11. Naime, tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno ZIDZOPK, koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima. Vještačenjem u ovom postupku je utvrđeno da se radi o preplati, međutim nije jasno da li je uklonjena konvertiranjem, jer osim navoda o tome „da preplata utvrđena u „konverziji“ u iznosu od 31.733,78 kn nema nikakve veze s preplaćenim iznosom zbog razlike anuiteta“ presuda nema nikakvog obrazloženja. Glede navedenog je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji odgovorio na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…"

12. Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

13. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovom rješenjem. To znači da će o predmetu spora prvostupanjski sud donijeti novu odluku za koju će dati jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, na koje je ukazano, a donijeti će i novu odluku o troškovima parničnog postupka. Pri odluci o osnovanosti (neosnovanosti) tužbenog zahtjeva sud će ocijeniti od kakvog je značaja na restitucijski zahtjev činjenica da su stranke djelomično izmijenile osnovni ugovor o kreditu Dodatkom br. 1. ugovora o kreditu od 26. veljače 2016., u vezi čega je Općinski građanski sud u Zagrebu Sudu Europske unije podnio zahtjev za prethodnu odluku, koji predmet se vodi pod brojem C- 567/2020.

14. Odluka pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 24. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor, v.r.