Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 47 Gž Ob-279/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vande Senta članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Vukadin, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika TO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Karlovac, odvjetnik iz Zagreba, uz sudjelovanje mlt. JO, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa poseban skrbnik RO, radi odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-992/20-28 od 12. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 992/20-28 od 12. siječnja 2022. u pobijanom dijelu u točki II. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Mlt. ŠO, rođ. **.**.2016. stanovat će s majkom SO na adresi [adresa].

II. Osobni odnosi mlt. JO s ocem TO se zabranjuju.

III. Nalaže se ocu TO da za uzdržavanje mlt. JO mjesečno doprinosi 1.098,00 kn počevši od 1. srpnja 2021. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana a buduće kako će dospijevati i to do 28-og u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke i zakonske zastupnice NO sa zakonskom zateznom kamatom u slučaju zakašnjenja tekućom od dospijeća mjesečnog obroka uzdržavanja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku 15 dana.

IV. Majka AO samostalno će ostvarivati pravo na roditeljsku skrb za mlt. JO.

V. Svaka stranka snosi svoj trošak.“

2. Protiv dijela ove presude u točki II. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupak, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Na temelju utvrđenja da je mlt. ŠO nakon prestanka izvanbračne zajednice stranaka nastavio stanovati s majkom, a s čime je suglasan otac djeteta, sud je na temelju odredbe čl. 409. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19 47/2020 - dalje: ObZ) odlučio kao u točki I. izreke.

4.1. Na temelju utvrđenja da je otac djeteta osuđen za obiteljsko nasilje, između ostalo, i na štetu mlt. JO, da otac nije poradio na svojim roditeljskim vještinama jer se nije uključio u Školu za roditelje odnosno druge radionice, te da će biti upućen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od jedne godine, prvostupanjski su je prihvatio prijedlog nadležnog centra za socijalnu skrb, a s kojim prijedlogom je suglasna i majka djeteta, te je na temelju odredbi čl. 119. ObZ i čl. 121. ObZ odlučio kao u točki II. izreke.

4.2. Tuženiku je privremenom mjerom određen mjesečni iznos od 1.098,00 kn za uzdržavanje mlt. JO te od 1. srpnja 2021. tuženik nije platio ništa za uzdržavanja, pa je prvostupanjski sud na temelju utvrđenih potreba djeteta za stanovanje, prehranu, odjeću, obuću i troškove vrtića u iznosu od 1.098,00 kn, na temelju odredbi čl. 288. st. 1. ObZ, čl. 307. ObZ, čl. 311. ObZ, čl. 314. ObZ i čl. 314. ObZ, odredio obvezu uzdržavanja tuženika kao u točki III. izreke.

4.3. S obzirom na to da postoji suglasnost roditelja da majka samostalno izvršava sve sadržaje roditeljske skrbi, sud je na temelju odredbe čl. 105. st. 3. ObZ odlučio kao u točki IV. izreke.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju odredbe čl. 346. ObZ, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih razloga, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik osnovano sadržajno ističe u žalbi, jer o odlučnim činjenicama nisu navedeni jasni razlozi.

7. Prema odredbi čl. 5. st. 2. ObZ dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s djetetovom dobrobiti.

7.1. Prema odredbi čl. 123. st. 2. i 3. ObZ sud može iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta, pri čemu je sud dužan:

1. ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta

2. voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i

3. obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane,

a takvo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom može se ograničiti ili zabraniti na određeno ili na neodređeno vrijeme.

8. Prvostupanjski sud je odlučujući o ostvarivanju osobnih odnosa oca i mlt. JO kao razloge za svoju odluku kojom je zabranio ostvarivanje osobnih odnosa između tuženika i mlt. JO, naveo da je otac djeteta osuđen za obiteljsko nasilje, između ostalo, i na štetu mlt. JO, da otac nije poradio na svojim roditeljskim vještinama jer se nije uključio u Školu za roditelje odnosno druge radionice, te da će biti upućen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od jedne godine (točka 10. obrazloženja prvostupanjske presude).

9. Polazeći od citiranih zakonskih odredbi, te imajući u vidu i odredbu čl. 3. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 12/93 i 20/97) prema kojoj u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost, a da se države stranke (potpisnice) obvezuju da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama osigurati takvu zaštitu i skrb djeteta kakva mu je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih osoba koje su za nj pravno odgovorne, kao i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17), koji propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga obiteljskog života, a da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih, prvostupanjski sud navedenim obrazloženjem u točki 10. presude nije dao jasne razloge o tome je li takva odluka u najboljem interesu djeteta.

9.1. Pojam „najbolji interes djeteta“ odnosi se na pravo djeteta da interes djeteta bude procijenjen i da ima prednost kada se razmatraju različiti interesi u konkretnoj situaciji, da u tumačenju zakonskih odredbi tumačenje bude u cilju zaštite najboljeg interesa djeteta i da prilikom donošenja odluka koje se odnose na dijete mora biti uzeto u obzir mogući pozitivan ili negativan utjecaj odluke na dijete na koje se odluka odnosi. Što je „najbolji interes djeteta“ potrebno je utvrditi i ocijeniti u svakom pojedinom slučaju, a što je u konkretnom slučaju izostalo, zbog čega prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će u vezi ostvarivanja osobnih odnosa provesti detaljnu analizu cjelokupne obiteljske situacije te će na temelju takve analize provesti uravnoteženu i razumnu procjenu interesa mlt. JO s jedne strane i interesa tuženika s druge, pri čemu su interesi djeteta od najveće važnosti i u pravilu pretežu nad interesima roditelja. Pri tome će sud imati u vidu oblike ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom predviđene u čl. 121. st. 1. i 2. ObZ kao i mogućnost ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom ukoliko su takvi oblici ostvarivanja osobnih odnosa u skladu s djetetovom dobrobiti, a u slučaju da ocijeni da postoje razlozi za ograničenje ili zabranu ostvarivanja osobnih odnosa, sukladno citiranim odredbama čl. 123. st. 2. i 3. ObZ ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane ostvarivanje osobnih donosa, na određeno ili na neodređeno vrijeme, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novu i zakonitu odluku i za svoju odluku dati valjane i dostatne razloge.

U Zagrebu, 23. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić