REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 435/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB: ..., iz K., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u K., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-867/2021-2 od 16. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P- 171/2019-25 od 24. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-867/2021-2 od 16. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P- 171/2019-25 od 24. svibnja 2021.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda (Revt-249/14 od 9. travna 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019.), a nije riječ o pitanjima glede kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.

3. Posebice u odnosu na prvo postavljeno pitanje u kojem se problematizira promjenjivost kamatne stope, treba još odgovoriti da nije riječ o tome da ne bi bila dopuštena načelna mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, ali pod pretpostavkom da je ugovaranje jasno određeno i razumljivo potrošačima.

4. Drugo postavljeno pitanje odnosi se na okolnosti konkretnog slučaja glede načina obračuna visine kreditne obveze s nedopuštenom valutnom klauzulom u CHF, osim toga to pitanje niti nema istaknute razloge važnosti.

5. Treće postavljeno pitanje, kojim se nastojalo problematizirati granice pravomoćnosti kolektivnog spora u odnosu na predmetnu individualnu parnicu, je suviše uopćeno i neodređeno postavljeno.

6. U odnosu na četvrto pitanje, vezano uz nastupanje zastare, treba odgovoriti da je tužba u ovom predmetu podnesena 7. ožujka 2019., pa petogodišnji zastari rok nije istekao. Naime, ovdje je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, a pravomoćnost glede promjenjive kamatne stope nastupila je 13. lipnja 2014., dok je u dijelu ništetnosti valutne klauzule nastupila tek 14. lipnja 2018.

7. Posljednje pitanje je činjenične naravi i odnosi se na početak tijeka zatezne kamate kod stjecanja bez osnove vezano uz savjesnost, odnosno nesavjesnost stjecatelja pa nije pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, niti su nižestupanjski sudovi o tome zauzeli pravno shvaćanje suprotno zakonskom uređenju i s tim u vezi pravnim shvaćanjem zauzetom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

8. Na osnovu izloženog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije te je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 23. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.