REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1182/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K. (OIB: … ) iz O., kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u O. protiv tuženika P. … Z. d.d. (OIB: ... ) Z., koju zastupa punomoćnica M. V. L., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. i p. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-833/2020-3 od 11. veljače 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-941/2018-25 od 24. lipnja 2020., u sjednici održanoj 23. ožujka 2022.
r i j e š i o j e
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-833/2020-3 od 11. veljače 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-941/2018-25 od 24. lipnja 2020.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pravna pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Može li tužitelj u sporu radi pravnog utvrđenja ništetnim odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope u kunskim ugovorima o kreditu pozivati na pravomoćnu presudu koja sadrži pravno utvrđenje ništetnim odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima?
2. Može li se odredba čl.502. c Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, primijeniti i u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (s obzirom na drugu valutu obveze iz ugovora o kreditu), o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača?
Odnosno, je li sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, vezan pravnim utvrđenjima iz takve parnice ako se u individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa (ugovor o kreditu s drugom valutom obveze) koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502. a Zakona o parničnom postupku?
3. Smatra li se ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke u ugovorima o kreditu nedovoljno određenom ,preciznom i utvrđenom, ako do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojala zakonska obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?
4. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/ drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe članka 241. ZOO-a?“
3.Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl.385.a i čl.387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,89/14 i 70/19- dalje: ZPP-a) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. stavak 1. ZPP-a i dopuštenje revizije.
5. Prvo i drugo postavljenim pitanjima tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da su nižestupanjski odlučili o zahtjevu tužitelja pozivajući se na odredbu čl. 502.c. ZPP-a, već su odlučili temeljem odredbi članka 87. stavka 1. u vezi s člankom 81. stavka 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZPP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, a sve na temelju provedenog dokaznog postupka u konkretnom predmetu.
5.1. Trećim pitanjem tuženik problematizira određenost i preciznost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koje je u suprotnosti za zaključkom nižestupanjskih sudova, da tuženica nije dokazala da se o ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pregovaralo, dakle odgovor na postavljeno pitanje ovisi o utvrđenim okolnostima svakog konkretnog predmeta.
5.2. Predlagatelj četvrto postavljenim pitanjem problematizira prekid zastare u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11). U odnosu na to pitanje revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV- 47/2020-2 od 30. siječnja 2020., a odluka drugostupanjskog suda je u skladu s tim pravnim shvaćanjem. Stoga navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbi članka 392. stavka 1. i 6. ZPP-a u svezi članka 387. stavak 5.
ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 23. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
