REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 122/2017-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. A. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 3. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98.-ispravak, 50/00.-odluka Ustavnog suda, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05.-ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11.; dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, optuženog B. A., optuženog G. S., optuženog D. R., optuženog D. B., optuženog M. K. i optuženog M. N. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 11. studenoga 2016. broj K-Us-13/2013-15., u sjednici održanoj 23. ožujka 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika branitelja optuženog B. A., odvjetnika Ž. Z., branitelja optuženog G. S., odvjetnika M. Š., zamjenice branitelja optuženog D. B., odvjetnice P. V., zamjenika branitelja optuženog M. K., odvjetnika M. M. i branitelja optuženog M. N., odvjetnika D. S.,

r i j e š i o  j e  i  p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaćaju se žalba optuženog D. R. i djelomično žalba optuženog G. P., a povodom tih žalbi i žalbe Ureda za suzbijane korupcije i organiziranog kriminaliteta te žalbi optuženog B. A., optuženog G. S., optuženog D. B., optuženog M. K. te optuženog M. N. i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u točkama 1) i 4) izreke te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Uslijed te odluke, žalbe optuženog B. A., optuženog D. B. i optuženog M. K. u cijelosti te djelomično žalbe - Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u odnosu na optuženog M. K. te optuženog G. S. su bespredmetne.

I Kž-Us 122/2017-12

II. Djelomično se prihvaća žalba optuženog G. S., preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženi G. S. radnjama opisanim u točki 2) izreke presude počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.)

III. Uslijed odluke pod točkama I. i II., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi G. S. za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. opisano u točki 2) izreke, zbog kojeg je (ovom) presudom proglašen krivim, na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 20. prosinca 2012. do 9. siječnja 2013.

IV. Odbijaju se kao neosnovane u ostalom dijelu žalbe Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, optuženog G. S. i optuženog G. P. te u cijelosti žalba optuženog M. N. te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je Županijski sud u Osijeku proglasio krivim optuženog B. A., optuženog G. S., optuženog D. R., optuženog D. B., optuženog M. K., optuženog M. N. i optuženog G. P. što su pod točkom 1) presude počinili kazneno djelo protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice iz članka 177. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/97. Za to djelo sud je, na temelju članka 177. stavka 3. KZ/97., optuženog B. A. osudio na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, optuženom G. S. je utvrdio kaznu zatvora u trajanju tri godine, optuženog D. R. je osudio na kaznu zatvora u trajanju tri godine, dok je optuženog D. B. osudio na kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

1.1. Pod točkom 2.) pobijane presude je optuženi G. S. proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/97. te mu je, na temelju članka 173. stavka 2. KZ/97., utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine. Potom je taj optuženik za kaznena djela iz točke 1) i 2), uz primjenu članka 60. stavka 1. i stavka 2. točke c. KZ/97., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i šest mjeseci.

1.2. Pod točkom 3) pobijane presude optuženi M. N. je proglašen krivim za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1. KZ/97., a optuženi G. P. za kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1. u vezi članka 37. KZ/97. Obojica optuženika su, na temelju članka 337. stavka 1. KZ/97., osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine svaki, nakon čega je, na temelju članka 67. KZ/97, prema optuženicima primijenjena uvjetna osuda na način da kazna zatvora neće biti izvršena ako u roku provjeravanja od tri godine ne počine novo kazneno djelo.

I Kž-Us 122/2017-12

1.3. Pod točkom 4) pobijane presude optuženi M. K. je proglašen krivim da bi počinio kazneno djelo protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice iz članka 177. stavka 1. KZ/97., nakon čega je, na temelju istog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju članka 67. KZ/97, prema optuženiku je primijenjena uvjetna osuda na način da kazna zatvora neće biti izvršena ako u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.4. Potom je sud, na temelju članka 63. KZ/97., u izrečene kazne uračunao vrijeme provedeno u pritvoru, i to optuženom B. A. od 20. do 31. prosinca 2012., optuženom G. S. od 20. prosinca 2012. do 9. siječnja 2013., optuženom D. R. od 20. prosinca 2012. do 16. siječnja 2013. i optuženom D. B. od 20. prosinca 2012. do 1. veljače 2013.

1.5. Na temelju članka 80. KZ/97. prema optuženicima je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta tako da je od optuženog B. A. oduzeto ukupno sedam mobitela i više SIM kartica, po jedna novčanica od 500 € i od 50 € te po pet novčanica od po 200 kn i od po 100 kn, koji svi predmeti su precizirani serijskim brojevima; od optuženog G. S. je oduzeto četiri mobitela, više SIM kartica i trinaest novčanica od po 50 € s preciziranjem serijskih brojeva; od optuženog D. R. je oduzeto četiri mobitela i četiri SIM kartice koji su precizirani serijskim brojevima; od optuženog D. B. su oduzeti dva mobitela s pripadajućim SIM karticama i od optuženog M. K. je oduzet mobitel i SIM kartica nakon čega je sud naveo "da će se gotov novac položiti na žiro račun proračuna Republike Hrvatske, a mobiteli i SIM kartice biti će uništeni".

1.6. Na temelju članka 82. KZ/97. u vezi članka 4. stavka 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ br. 145/10. – dalje u tekstu: ZPOIK) utvrđeno je da novčani iznos od 18.000 € predstavlja imovinsku korist koju su optuženi B. A., optuženi G. S., optuženi D. R. i optuženi D. B. ostvarili kaznenim djelom iz članka 177. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/97 i da taj novčani iznos u kunskoj protuvrijednosti predstavlja imovinu Republike Hrvatske. Potom je naloženo optuženom B. A., optuženom G. S., optuženom D. R. i optuženom D. B. da svaki od njih Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od po 4.500 € u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.7. Vezano za troškove su optuženi B. A., optuženi G. S., optuženi D. R., optuženi D. B., optuženi M. K., optuženi M. N. i optuženi G. P., na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08.-14.), obvezani da isplate iznos od po 2.000,00 kn svaki na ime paušala.

2. Protiv te presude, i to u odnosu na uvjetne osude primijenjene prema optuženom M. K. i optuženom M. N., žalbu je podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i ovi optuženici osude na bezuvjetne kazne zatvora.

I Kž-Us 122/2017-12

2.1. Žalbu je također podnio optuženi B. A. putem branitelja, odvjetnika V. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni predlažući da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Tražio je obavijest o drugostupanjskoj sjednici.

2.2. Žalio se i optuženi G. S. putem branitelja, odvjetnika M. Š. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kaznenopravna sankcija. Tražio je i obavijest o drugostupanjskoj sjednici.

2.3. Žalbu je podnio i optuženi D. R. putem svog branitelja, odvjetnika S. V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.

2.4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i optuženi D. B. putem branitelja, odvjetnika A. J., naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da ga se oslobodi optužbe, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Također je tražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

2.5. Optuženi M. K. je žalbu podnio putem branitelja, odvjetnika D. O. zbog povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tražio je obavijest o drugostupanjskoj sjednici.

2.6. Žalbu je podnio i optuženi G. P. putem branitelja, odvjetnika S. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno da se ukine pobijana presuda i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.7. Optuženi M. N. se također žalio putem branitelja, odvjetnika D. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i donese oslobađajuća presuda, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tražio je obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08.-14., vratio je spis ovome sudu na daljnji postupak.

I Kž-Us 122/2017-12

5. Javni dio sjednice drugostupanjskog vijeća održan je u prisutnosti zamjenika branitelja optuženog B. A., odvjetnika Ž. Z., branitelja optuženog G. S., odvjetnika M. Š., zamjenice branitelja optuženog D. B., odvjetnice P. V., zamjenika branitelja optuženog M. K., odvjetnika M. M. i branitelja optuženog M. N., odvjetnika D. S., a, na temelju članka 475. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.-19), koji se sada primjenjuje, u odsutnosti zamjenika Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske koji je o sjednici bio uredno obaviješten.

6. Žalba optuženog D. R. je osnovana, žalba optuženog G. P. je djelomično osnovana, žalba optuženog G. S. je djelomično osnovana, a djelomično bespredmetna, žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta je djelomično bespredmetna, a djelomično neosnovana, a žalba optuženog M. N. je neosnovana, dok su žalbe optuženog B. A., optuženog D. B. i optuženog M. K. bespredmetne.

U odnosu na kaznena djela iz točaka 1) i 4) izreke pobijane presude:

7. Prije nego što se navedu razlozi za ukidanje točke 1) i točke 4) izreke pobijane presude te za osnovanost žalbi u tom dijelu, potrebno je osvrnuti se na neosnovane tvrdnje o bitnim povredama odredaba kaznenog postupka istaknute u žalbama optuženog B. A., optuženog G. S., optuženog D. R. i optuženog D. B. vezano za kazneno djelo iz točke 1). izreke.

7.1. Optuženi B. A. navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-14. jer postoji suprotnost između navoda obrane optuženog G. S. s rasprave 30. svibnja 2014. i obrazloženja presude u kojem se pogrešno reproducira ta obrana u pogledu okolnosti sudjelovanja optuženog B. A. u kaznenom djelu. Optuženik je u pravu kada navodi da je sud pogrešno interpretirao obranu optuženog G. S., no ne radi se o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka u smislu članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-19. jer opisano nesuglasje nije takvo da se zbog toga pobijana presuda ne bi mogla ispitati budući da je sud iznio i druge argumente u pravcu kaznene odgovornosti optuženog B. A. Nije u pravu niti optuženi G. S. da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka tako što u presudi nisu navedeni razlozi o svojstvu ovog optuženika kao "organizatora kriminalne skupine" budući da je sud reproducirao i potom analizirao i rastumačio nadziranu komunikaciju sudionika događaja iz točke 1) te je obrazložio svoj zaključak o ulozi optuženog G. S. u događaju koji je predmet kaznenog djela u točki 1) izreke. To isto vrijedi i za obrazloženje radnji optuženog D. B. pa u presudi nisu ostvareni propusti koje ističe ovaj optuženik u vidu nerazumljivosti, proturječnosti i nedostatnosti razloga presude. U pravu je optuženi D. R. kada navodi da je sud prilikom obrazlaganja odluke o kazni pogrešno naveo da je on priznao kazneno djelo, no taj propust ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-14. budući da se presuda, unatoč ovoj netočnosti (koja je optuženiku vezano za kaznu u korist jer se radi o olakotnoj okolnosti), ipak može ispitati.

I Kž-Us 122/2017-12

7.2. Suprotno prethodno navedenim žalbenim navodima koji nisu osnovani, optuženi D. R. i optuženi G. P. s pravom ističu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-14. počinjenu tako što je presuda nerazumljiva i proturječna u točki 1) izreke jer postoji nesklad između nabrojanih optuženika koji su proglašeni krivima i činjeničnog opisa te daljnji nesklad takve izreke s obrazloženjem koje se odnosi na kazneno djelo protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice iz članka 177. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/97. Naime, izreka presude je koncipirana tako da je prvo navedeno svih sedmero optuženika u ovom postupku s njihovim osobnim podacima nakon čega slijedi konstatacija da su krivi i odmah potom činjenični opis kaznenog djela iz točke 1) u kojemu se pojedinačno kao počinitelji spominju samo četvorica optuženika, i to optuženi B. A., optuženi G. S., optuženi D. R. i optuženi D. B. Dakle, iz takve izreke bi proizlazilo, s jedne strane, da su sva sedmorica optuženika proglašeni krivima zbog kaznenog djela iz točke 1), a, s druge strane, da su počinitelji samo četvorica od njih sedmero. Takva izreka je u daljnjem neskladu s obrazloženjem prema kojemu su samo ova četvorica optuženika činila grupu koja je počinila kaznenog djelo protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice iz čl. 177. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/97. Stoga, upravo zbog ovih nedostataka pobijana presuda je nejasna i nerazumljiva te se u odnosu na točku 1) ne može ispitati.

7.3. Optuženi D. R. je također u pravu kada ističe daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-14. počinjenu u odnosu na točku 1) presude vezano za protupravnu imovinsku korist tako što je sud propustio obrazložiti "kako je došao do zaključka da se radi o najmanje 18.000,00 Eura". Naime, sud u obrazloženju reproducira SMS poruke i telefonske razgovore između sudionika događaja te daje objašnjenje te šifrirane komunikacije donoseći zaključak o tijeku zbivanja i ulogama sudionika. Međutim, argumentirajući svoja činjenična utvrđenja sud nije dao objašnjenje i razloge kako je došao upravo do iznosa ostvarene protupravne koristi od najmanje 18.000 €, a koja se spominje u činjeničnom opisu preambule točke 1). izreke. Navedenu korist sud je također oduzeo primjenom članka 82. stavka 1. KZ/97. u vezi čl. 4. ZOPOIK-a, no niti u dijelu obrazloženja presude koji se odnosi na institut oduzimanja imovinske koristi (zadnji odjeljak lista 54. i prvi odjeljak lista 55. presude) nije dao razloge o tome kako je i na koji način utvrdio pribavljenu protupravnu imovinsku korist, osim da "se tijekom postupka nije moglo utvrditi koliku je koji od supočinitelja ostvario imovinsku korist". Zbog izostanka valjanog obrazloženja, presuda se ne može ispitati niti u tom dijelu.

7.4. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08.-19, Vrhovni sud Republike Hrvatske je našao da postoji daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti budući da je prema optuženom B. A. i optuženom G. S., na temelju članka 80. KZ/97., primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, i to od optuženog B. A. konkretnih novčanica u ukupnoj vrijednosti od 550 € i 1.500,00 kn, a od optuženog G. S. u ukupnoj vrijednosti od 650 €. U tom pravcu je sud jedino obrazložio (predzadnji odjeljak na listu 54. presude) da je novac oduzet od optuženog G. S. predmet koji nastao počinjenjem kaznenog djela. Osim što je od ove dvojice optuženika primjenom članka 82. stavka 1. KZ/97. u vezi čl. 4. ZOPOIK-a presudom već oduzeta imovinska korist koju su navodno stekli počinjenjem kaznenog djela iz točke 1) izreke, sud nije dao obrazloženje na koji način je

I Kž-Us 122/2017-12

konkretan novac (oduzet od ove dvojice optuženika) nastao počinjenjem kaznenog djela, niti se taj novac spominje u činjeničnom opisu povrh nepripadno ostvarene imovinske koristi u ukupnom iznosu od 18.000 €. Stoga je izreka pobijane presude proturječna i unutar same sebe (činjenični opis i odluka o oduzimanju novčanica), a presuda nema razloga, zbog čega se ista također ne može ispitati, čime je ostvarena daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-19.

7.5. Zbog propusta opisanih u točkama 7.2, 7.3. i 7.4.. ove odluke presudu je trebalo ukinuti u odnosu na točku 1) izreke, no o kaznenoj odgovornosti za to kazneno djelo neodvojivo ovisi i kaznena odgovornost optuženog M. K. za kazneno djelo iz točke 4) izreke presude jer je njegovo postupanje opisano u točki 4) sastavni dio događaja opisanog u točki 1) alineji e) izreke. Naime, u toj alineji se, pored ostalog, spominje isti događaj kao u točki 4) izreke te sudjelovanje M. K. kao prijevoznika. Stoga je, a imajući u vidu navedeno, pobijanu presudu valjalo ukinuti i u odnosu na tog optuženika i kazneno djelo iz točke 4) izreke.

7.6. Prema tome, trebalo je prihvatiti žalbu optuženog D. R. i djelomično (u odnosu na točku 1. izreke) žalbu optuženog G. P., a povodom tih žalbi te žalbi USKOK-a, optuženog B. A., optuženog G. S., optuženog D. B., optuženog M. K. te optuženog M. N. i po službenoj dužnosti, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.-19. ukinuti prvostupanjsku presudu u točkama 1) i 4) izreke i u tom dijelu uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Uslijed te odluke, žalbe optuženog B. A., optuženog D. B. i optuženog M. K. u cijelosti te djelomično žalbe USKOK-a (u odnosu na optuženog M. K.) i optuženog G. S. (u odnosu na točku 1.) su postale bespredmetne.

7.7. U ponovljenom postupku sud će voditi računa o ovdje iznesenim primjedbama. Vezano za protupravnu imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom iz točke 1) izreke sud će imati u vidu da se pažljivom analizom nadzirane komunikacije može okvirno zaključiti i o ostvarenoj financijskoj koristi, troškovima i namjeri stjecanja naknade od osoba koje se prebacuju preko državne granice, no također će sud obratiti pažnju i na to da bi iz reproduciranih razgovora i drugih dokaza proizlazilo da nisu realizirani svi dogovori za prebacivanje osoba preko državne granice, pri čemu se dio zarade koji se spominje u nadziranoj komunikaciji sudionika trebao naplatiti tek nakon uspješnog dovršetka planiranih pothvata. Te činjenice će također ocjenjivati primjenom članka 3. stavka 2. ZKP/08.-19. jer o ovim utvrđenjima ovisi i pravilna primjena instituta oduzimanja imovinske koristi.

7.8. Pod pretpostavkom da se u ponovljenom postupku utvrdi činjenično stanje opisano u točki 4) izreke za koju se tereti optuženi M. K., sud će voditi računa da je jedno od bitnih obilježja kaznenog djela iz članka 177. stavka 1. KZ/97. prevođenje osoba preko državne granice (što taj optuženik pravilno primjećuje u žalbi kroz žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona) pa će slijedom toga sud također razmotriti činjenicu radi li se kod ovog optuženika o sudjelovanju u inkriminiranom kaznenom djelu u smislu članka 38. KZ/97.

7.9. Dakle, u odnosu na točke 1) i 4) izreke pobijane presude prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku iznova provesti raspravu i sve potrebne dokaze koje će u

I Kž-Us 122/2017-12

bitnome reproducirati, savjesno i detaljno ocijeniti te na temelju takve ocjene utvrditi činjenično stanje i potom donijeti novu i pravilnu presudu koju će valjano obrazložiti u svim elementima sukladno članku 459. ZKP/08.-19.

U odnosu na kazneno djelo iz točke 2) izreke pobijane presude:

8. Optuženi G. S., koji je pod točkom 2) presude proglašen krivim za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/97. u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-14. jer, po njegovom mišljenju, postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika i samih tih zapisnika. Nastavno ističe da je u obrazloženju presude navedeno da je optuženik priznao kazneno djelo što je u suprotnosti sa zapisnikom s rasprave na kojem se isti očitovao da se ne smatra krivim.

8.1. Prvostupanjski sud je doista napravio grešku koja se opisuje u žalbi, ali se ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-19. budući da se presuda može ispitati unatoč opisanom propustu. Naime, kaznena odgovornost optuženika je potkrijepljena s više različitih dokaza koje sud reproducira i analizira, tako da navod o priznaju optuženika nije od nikakvog utjecaja na utvrđenje činjenica i zaključak o krivnji ovog optuženika. Prema tome, ne radi se o istaknutoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem tog dijela presude, sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08.-19. ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka, koja nije istaknuta u žalbi, a na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

8.2. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženi G. S. nadalje navodi da izvedeni dokazi ne daju dovoljno osnova za zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti jer se u razgovorima optuženika s osobom u Republici Srbiji ne spominje droga pa se stoga ne može zaključiti da je predmet razgovora bilo naručivanje opijata. Međutim, sud svoj stav o počinjenju radnji nije utemeljio samo na telefonskoj komunikaciji optuženika, nego je tu komunikaciju povezao sa sadržajem iskaza dvojice svjedoka, policijskog službenika i carinika, koji su iskazivali o ulasku vozila s drogom u Republiku Hrvatsku, a također i s presudom na temelju sporazuma stranaka prema kojoj je N. C. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. te s dokazima u vidu isprava o zatjecanju N. C. s drogom na graničnom prijelazu u Republiku Hrvatsku. Kada se svi ti dokazi analiziraju pojedinačno i potom dovedu u međusobnu logičnu vezu, nema sumnje da se događaj u točki 2) izreke odvio upravo na način kako je to opisano u pobijanoj presudi.

8.3. U pravcu daljnjeg osporavanja činjenica optuženi G. S. navodi da se ne radi o dovršenom kaznenom djelu, nego o pokušaju budući da marihuana nije isporučena naručitelju, koji nije došao na mjesto isporuke, a niti je marihuana isplaćena od strane naručitelja. Niti tu žalitelj nije u pravu. Naime, iz komunikacije optuženog G. S. s prodavateljem droge, odnosno osobom imena "M." iz Republike Srbije, proizlazi da će dio droge biti odmah plaćen, a dio novca će se predati osobi koja će prevesti drogu, za koju se kasnije ispostavilo da je N. C. i koji je uhićen s opojnom drogom prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku. Takav slijed događaja upućuje na

I Kž-Us 122/2017-12

nedvosmisleni zaključak da je postignut dogovor za kupoprodaju droge marihuane u svim svojim elementima, a da je djelomice realiziran tako da je i dio cijene isplaćen, a da je droga bila upućena upravo optuženom G. S. Prema tome, bez obzira što isti nije uspio doći u posjed predmetne droge, po ocjeni suda drugog stupnja, suprotno tvrdnjama ovog žalitelja ne radi se o pokušaju kaznenog djela, već o dovršenom kaznenom djelu.

8.4. Slijedom navedenog, žalba optuženog G. S. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na točku 2) izreke pobijane presude nije osnovana.

8.5. Međutim, žalitelj je u pravu kada ističe povredu kaznenog zakona u smislu članka 469. točke 4. ZKP/08.-19. jer sud u konkretnom slučaju nije primijenio blaži zakon, odnosno KZ/11., a koji je stupio na snagu nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela. Naime, prema izričitoj odredbi članka 3. stavka 2. KZ/97., koju je u članku 3. stavku 2. zadržao i KZ/11., ako se nakon počinjenja kaznenog djela zakon jedanput ili više puta izmijeni (a prije donošenja pravomoćne presude), obvezno će se primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja. Dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu KZ/11. koji je u ovom slučaju blaži za optuženog G. S. jer za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. propisuje kaznu zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina, dok je za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz članka 173. stavka 2. u KZ/97., propisana kazna zatvora najmanje tri godine (što znači da je zakonski maksimum petnaest godina). Stoga je, imajući u vidu navedeno, ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela, na način pobliže opisan pod točkom II. izreke ove odluke.

8.6. Optuženi G. S. se žali i zbog odluke o kazni smatrajući da činjenica ranije osuđivanosti nije od bitnog utjecaja jer se ta osuđivanost odnosi na blaža kaznena djela koja nisu istovrsna kaznenim djelima zbog kojih se vodi ovaj postupak, a da je za većinu ranije izrečenih presuda nastupila rehabilitacija. Također navodi da je trebalo cijeniti socijalne i materijalne prilike, odnosno činjenicu nezaposlenosti optuženika i njegove supruge te obvezu uzdržavanja dvoje maloljetne djece, a da je u međuvremenu pronašao stalno zaposlenje u Saveznoj Republici Njemačkoj, gdje mu se nalazi i obitelj.

8.7. Međutim, ovaj sud nije našao osnove za blažu kaznu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud imajući u vidu kriminalnu količinu u radnjama za koje je proglašen krivim optuženi G. S. koja se ogleda u međunarodnom elementu, uključenosti više osoba te količini opojne droge koja je predmet ovog kaznenog djela. Dakle, žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje postojeća ravnoteža između utvrđenih otegotnih i olakotnih okolnosti, a kazna zatvora u trajanju od dvije godine je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjerena stupnju krivnje počinitelja, njegovoj ličnosti i težini počinjenog djela i njome će se ostvariti zakonom predviđene svrhe kažnjavanja, sve sukladno odredbi čl. 47. KZ/11. Kod takvog stanja stvari, žalba optuženog G. S. u odnosu na odluku o kazni nije mogla biti prihvaćena kao osnovana.

8.8. Slijedom navedenog, žalba optuženog G. S. u ostalom dijelu je neosnovana te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena.

I Kž-Us 122/2017-12

U odnosu na kazneno djelo iz točke 3) izreke pobijane presude:

9. Na kazneno djelo iz točke 3) izreke presude odnose se žalba optuženog M. N., žalba optuženog G. P. (pored dijela žalbe koji se odnosi na koncepciju izreke za djelo iz točke 1. presude) te žalba USKOK-a (dio u odnosu na sankciju primijenjenu na optuženog M. N.).

9.1. Optuženi G. P. navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi članka 455. stavka 2. točke 1. ZKP/08.-14. tako što u činjeničnom opisu djela nije naznačio činjenice i okolnosti koje čine obilježje kaznenog djela te one o kojima ovisi primjena određene odredbe kaznenog zakona. Međutim, suprotno tome, činjenični opis točke 3) izreke pobijane presude sadrži obilježja kaznenog djela zbog kojega su optuženici proglašeni krivima, uključujući njihov subjektivni element i neimovinsku korist pa nije povrijeđena odredba članka 455. stavka 2. točke 1. ZKP/08.-14. Iako je optuženi M. N. istaknuo da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, njegovi žalbeni navodi se, suštinski, sadržajno odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i povredu kaznenog zakona. Ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu, sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08.-19., ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka, koja nije istaknuta u žalbi, a na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

9.2. Osporavajući činjenično stanje, optuženi M. N. navodi da sud nije ni na koji način utvrdio da bi on ulazio u službene evidencije Ministarstva unutarnjih poslova radi provjere identiteta osobe koja je zatečena od strane policijskih službenika, nego da je sud o tome posve proizvoljno zaključio. Međutim, žalitelj nije u pravu jer je sud tu okolnost utvrdio na temelju nadzirane komunikacije između dvojice optuženika koju je reproducirao i analizirao tijekom koje je nedvojbeno utvrđeno kako je optuženi M. N. izjavio optuženom G. P. da će zatraženu informaciju provjeriti u "terminalu" te je nakon par dana nazvao optuženog G. P. i proslijedio mu podatke o zatečenoj osobi. Opisana komunikacija je dovoljan i pouzdan izvor saznanja o radnjama ovog optuženika i nije bilo potrebe za izvođenjem daljnjih dokaza u tom pravcu. Iako optuženi G. P. navodi da podaci koje mu je optuženi M. N. proslijedio nisu tajni jer su objavljeni u policijskom biltenu, pri tome valja napomenuti da se u konkretnom slučaju ne radi o tajnim podacima, nego o podacima koji, kao takvi, nisu dostupni neovlaštenim osobama (bez obzira jesu li objavljeni u policijskom biltenu), što je i očiti razlog zbog kojega je optuženi G. P. te podatke zatražio od svog bratića, policijskog službenika - optuženog M. N., za kojega je znao da ima uvid u podatke koji nisu dostupni njemu kao niti drugim građanima. Upravo takvo postupanje obojice optuženika ukazuje na zaključak da nije utemeljen žalbeni navod optuženog G. P. da optuženici nisu bili svjesni da je odavanje ovih podataka zabranjeno i da je kod optuženog G. P. postojala zabluda o protupravnosti djela. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi optuženika koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

9.3. U odnosu na povredu kaznenog zakona (članak 469. ZKP/08.-14.) obojica optuženika u svojim žalbama skreću pažnju na pogrešno tumačenje od strane suda obilježja neimovinske koristi. Tako optuženi G. P. kroz obrazloženje povrede kaznenog zakona navodi da "sud u svojim razlozima presude (stranica 49.-52.)

I Kž-Us 122/2017-12

uopće ne objašnjava koja je to neimovinska korist okrivljenika", dok optuženi M. N. navodi da u "ovom predmetu nikako nije jasno što se smatra neimovinskom koristi koju je druga fizička osoba ostvarila" i da je "pogrešno i pravno neutemeljeno obrazloženje prvostupanjskog suda kako je dovoljno da počinitelj u vrijeme počinjenja djela postupa s određenim ciljem, pa nije potrebno da taj cilj bude i ostvaren, ovo stoga jer u svom biću kazneno djelo ne sadrži i posljedicu, budući je u pitanju formalno kazneno djelo koje je dovršeno u trenutku poduzimanja radnje". U tom pogledu žalitelji su u pravu, no imajući u vidu da je u činjeničnom opisu naznačeno bitno obilježje kaznenog djela u vidu neimovinske koristi, a koja se sastoji u pribavljanju optuženom G. P. od strane optuženog M. N. informacije iz službenih evidencija Ministarstva unutarnji poslova, koje nisu dostupne neovlaštenim osobama, a da u žalbama problematizirani navodi presude predstavljaju pogrešno tumačenje pravnog pitanja (sadržaj neimovinske koristi), takvi propusti prvostupanjskog suda nisu od utjecaja na zakonitost pobijane presude.

9.4. Suprotno obojici žalitelja, ne radi se niti o beznačajnom djelu u smislu članka 28. KZ/97. Odredba članka 28. KZ/97. ukazuje na tri okolnosti koje su mjerodavne za očitu beznačajnost djela: način postupanja počinitelja, njegova krivnja i nastupjela posljedica za zaštićeno dobro i pravni sustav. Sve te okolnosti moraju biti ispunjene kumulativno. Dakle, kazneno djelo isključeno je (zakonodavac koristi pojam „nema kaznenog djela“) i kad su ostvarena sva njegova obilježja (radnja, biće kaznenog djela, protupravnost i krivnja) ali je djelo beznačajno. Međutim, ovdje se ne radi o takvoj situaciji imajući u vidu činjenicu da je optuženi M. N. policijski službenik, dakle osoba čiji je posao zaštita pravnog poretka i prema kojemu su upravo zbog toga povećani zahtjevi kada je u pitanju poštivanje zakona. Niti krivnja optuženog G. P. nema potrebnu beznačajnost imajući u vidu da je proglašen krivim za izravno poticanje policijskog službenika da počini kazneno djelo.

9.5. Kao daljnju povredu kaznenog zakona optuženi M. N. vidi u primjeni KZ/97. smatrajući da je trebalo imati u vidu da KZ/11. u članku 291. ne traži neimovinsku korist kao obilježje djela, pa da se više ne radi o kaznenom djelu, slijedom čega je optuženika trebalo osloboditi optužbe. Međutim, ovaj žalitelj pogrešno tumači odredbu članka 291. stavka 1. KZ/11. smatrajući da je dekriminalizirano njegovo postupanje jer se u toj odredbi ne spominje "neimovinska korist". Naime, u ovom kaznenom djelu kao posljedica nedopuštenog postupanja navodi se osim "štete" i pojam „koristi“ što podrazumijeva kako imovinsku tako i neimovinsku korist, ne praveći više razliku kako je to zakonodavac činio u KZ/97. koji je kao obilježje djela iz članka 337. stavka 1. propisao pribavljanje kakve neimovinske koristi ili prouzročenja drugome kakve štete. Za napomenuti je i da po kriteriju propisane kazne KZ/11. nije blaži zakon budući da propisuje kaznu zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, dok KZ/97. propisuje kaznu zatvora od 3 mjeseca do 3 godine.

9.6. Prema tome, žalbe optuženih M. N. i G. P. su i u tom dijelu neosnovane, a ispitivanjem pobijane presude, na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08.-19. ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi na štetu ovih optuženika na neki drugi način, koji nije istaknut u žalbama, došlo do povrede kaznenog zakona.

9.7. USKOK se žalio i zbog sankcije primijenjene prema optuženom M. N., a ovaj sud je sankcije primijenjene prema obojici optuženika ispitao i povodom njihovih žalbi

I Kž-Us 122/2017-12

sukladno članku 478. ZKP/08.-19. jer žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi.

9.8. Osporavajući odluku o kaznenoj sankciji primijenjenoj prema optuženom M. N. U. ističe da je sud precijenio značaj neosuđivanosti jer se radi o uobičajenoj okolnosti na strani službenih osoba, a da nije cijenio okolnost da je optuženik svojim postupanjem naštetio ugledu policijske službe i da je iznošenjem podataka optuženom G. P. koji je ranije osuđivan zbog kaznenih djela, ugrozio tajnost izvida koji su se u tom trenutku provodili. USKOK smatra da se uvjetnom osudom ne može postići svrha kažnjavanja niti u dovoljnoj mjeri izraziti prijekor počinitelju, nego da je za to potrebna primjena bezuvjetne kazne zatvora.

9.9. Razmatranjem izrečene sankcije optuženom M. N. ovaj drugostupanjski sud je zaključio da nema osnove za strože kažnjavanje za koje se zalaže USKOK, ali niti za blaže kažnjavanje, a okolnosti koje USKOK ističe u žalbi nisu takve da bi kod konkretnog optuženika utjecale na vrstu ili visinu izrečene sankcije. Upravo izrečenom sankcijom će se, i po ocjeni drugostupanjskog suda, postići svrhe kažnjavanja propisane u članku 50. KZ/97. Njome će se prvenstveno utjecati na optuženika, ali i na druge osobe da više ne čine kaznena djela, čime će se u potpunosti ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije.

9.10. Razmatranjem izrečene sankcije optuženom G. P. povodom njegove žalbe ovaj drugostupanjski sud je zaključio da nema osnove niti da se prema ovom optuženiku primjeni sankcija blaža od one koju je u konkretnom slučaju odmjerio prvostupanjski sud.

10. Stoga, nije osnovana žalba USKOK-a u odnosu na odluku o kaznu izrečenu optuženom M. N., kao niti žalbe optuženika M. N. i G. P.

11. Slijedom svega iznesenog, a na temelju članka 482. ZKP/08.-19. trebalo je, kao u točki IV. ove izreke, u ostalom dijelu kao neosnovanu odbiti žalbu USKOK-a (u odnosu na optuženog M. N.), optuženog G. S., optuženog G. P. (u odnosu na točku 3. izreke) te u cijelosti žalbu optuženog M. N. i potvrditi pobijanu presudu u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu.

Zagreb, 23. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.

I Kž-Us 122/2017-12

Na temelju članka 164. stavka 5. ZKP/08.-19. presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. ožujka 2022. broj I Kž-Us 122/2017 prilažem

PISANO OBRAZLOŽENJE IZDVOJENOG GLASA

1. Prilikom donošenja drugostupanjske presude glasovao sam za preinačenje presude Županijskog suda u Osijeku od 11. studenog 2016. broj K-Us-13/2013-15 u pogledu kaznenog djela pod točkom 2) na način da se izriče da je optuženi G. S. radnjama opisanim u točki 2) izreke te presude počinio pokušaj kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i s člankom 34. KZ/11. jer smatram da se ne radi o dovršenom kaznenom djelu iz članka 190. stavka 2. KZ/11 na način kako je to odlučeno većinom glasova.

2. Naime, mišljenja sam da onaj tko kupuje drogu radi njene prodaje samim sklapanjem dogovora o toj kupoprodaji tek započinje ostvarenje kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., a da je to djelo dovršeno tek predajom droge u posjed kupcu, bilo izravno bilo preko posrednika.

2.1. Prema činjeničnom opisu radnje kaznenog djela pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude, optuženi S. je s osobom imena M. dogovorio kupnju 1 kg droge marihuane radi njene preprodaje, a upravo ta osoba (a ne optuženi S.) je za prijevoz te droge angažirala N. C. koji je s njom zatečen prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku.

2.2. Dakle, očigledno je da optuženi S. nije došao u posjed te droge, niti osobno, a niti preko druge osobe koju bi on poslao po drogu (u kojem slučaju bi se radilo o posrednom posjedu), već je do primopredaje droge trebalo doći u Republici Hrvatskoj, ali ta primopredaja nije realizirana, zbog čega niti predmetno kazneno djelo nije dovršeno.

2.2. Slijedom iznesenog, radnje optuženika G. S. opisane pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude predstavljaju njegovo poduzimanje, i to s namjerom da počini kazneno djelo, radnje koja prostorno i vremenski neposredno prethodi nabavljanju tvari koje su propisom proglašene drogom radi njihove neovlaštene

I Kž-Us 122/2017-12

prodaje, odnosno pokušaj kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11.

Zagreb, 23. ožujka 2022.

Sudac – član vijeća

Dražen Tripalo, v.r.