Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1641/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ljiljane Percel kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. M.M., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave virovitičko-podravske, Postaje prometne policije Virovitica od 13. srpnja 2021., broj 511-16-09/05-3-348-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Prigovor okrivljenika M.M. se djelomično prihvaća osnovanim te se preinačava pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se okrivljeniku, na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, određuje obročna otplata izrečene novčane kazne od 10.000,00 (desettisuća) kuna, u 5 (pet) jednakih mjesečnih obroka u iznosu od po 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, s tim da prvi obrok dospijeva u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ostala 4 (četiri) obroka u razmacima od po 30 (trideset) dana, pa ukoliko okrivljenik na taj način uplati dvije trećine iznosa novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U ostalom dijelu, odbija se prigovor okrivljenika M.M. kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik M.M. obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik M.M. i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 500,00 kuna.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da je zakonski kriv za počinjeni prekršaj te mu je žao zbog istog, no dodaje da je jedini s primanjima u obitelji i da mu je vozačka neophodna zbog posla i obitelji, pa moli za umanjenje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članku 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je djelomično osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Naime, imajući na umu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da je visina izrečene novčane kazne primjerena svim okolnostima konkretnog događaja, stupnju krivnje okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Dakle, za prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a okrivljeniku je izrečena novčana kazna u minimalno zakonom propisanom iznosu od 10.000,00 kuna. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o materijalnim i obiteljskim prilikama okrivljenika, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.
Međutim, cijeneći navode prigovora, ovaj sud nalazi, da u konkretnom slučaju ima opravdanja za primjenu čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, koji propisuje da u opravdanim slučajevima (ovisno o visini novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika) sud može odrediti obročnu otplatu novčanu kazne u vremenu do 6 mjeseci, te je preinačio prvostupanjsku presudu i odredio obročnu otplatu novčane kazne, na način i u roku navedenom u izreci ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina izrečene novčane kazne, opravdava takvu odluku, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti ( članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi ukidanja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju za posao i skrb o obitelji eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, što nije ničim ni dokumentirao, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Posebno se napominje kako je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera u trajanju koje je bliže donje zakonom propisane granice za tu mjeru iz članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona (može se izreći u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine), a imajući u vidu sve okolnosti počinjenog prekršaja i veliko prekoračenje dopuštene brzine kretanja kroz naseljeno mjesto za 65 km/h, ovako izrečena zaštitna mjera je primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa.
8. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
9. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
10. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 23. ožujka 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Ljiljana Percel, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi virovitičko-podravskoj, Postaji prometne policije Virovitica u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
