Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-79/2021-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. H., zbog kaznenih djela iz članka 337. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 28. rujna 2021. broj: K-Us-10/2018., u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba optuženog S. H., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod I, žalba USKOK-a je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci od 28. rujna 2021., broj: K-Us- 10/2018., optuženi S. H. je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 1. KZ/97. , za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci te zbog počinjenja kaznenog djela primanja mita iz članka 347. stavak 1. KZ/97., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, pa je na temelju članka 337. stavak 1. KZ/97. uz primjenu članka 60. stavak 1. i 2. točka c) KZ/97. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju članka 67. stavaka 1., 2., 3. i 5. KZ/97. prema optuženom S. H. je primijenjena uvjetna osuda te je određeno da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi S. H. u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine, a koje vrijeme počinje teći od dana pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 63. KZ/97. u slučaju opoziva uvjetne osude optuženom S. H. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 7. svibnja 2013. do 23. svibnja 2013.

1.2. Na temelju članka 158 stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) oštećeniku Republici Hrvatskoj dosuđen je imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 47.271,81 kn (četrdeset sedam tisuća dvjesto sedamdeset jedna kuna osamdeset jedna lipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 5,89% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a što je dužan podmiriti optuženik u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se s preostalim dijelom imovinsko pravnog zahtjeva u iznosu od 207,18 kn (dvjesto sedam kuna osamnaest lipa) oštećenik Republika Hrvatska upućuje na parnicu.

1.3. Na temelju članka 347. stavak 4. KZ/97. u vezi članka 82. stavak 1. i 5. KZ/97. i članka 559. ZKP/08. utvrđeno je da je optuženi S. H. produljenim kaznenim djelom primanja mita ostvario imovinsku korist u iznosu od 2.000,00 kn (dvije tisuće kuna) koji iznos postaje imovina Republike Hrvatske te je naloženo S. H. da u proračun Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude uplati iznos od 2.000,00 kn (dvije tisuće kuna).

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145 stavak 1. i 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08. naloženo je optuženom S. H. da podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 3.000,00 kn (tri tisuće kuna), nagradu stalnog sudskog vještaka D. T. B. u iznosu od 11.441,60 kn (jedanaest tisuća četiristo četrdeset jedna kuna šezdeset lipa), za pristup vještaka D. T. B. na raspravu iznos od 320,00 kn (tristo dvadeset kuna), putni trošak svjedoka S. J. u iznosu od 180,00 kn (sto osamdeset kuna) dok će se o ostalim troškovima donijeti posebno rješenje.

2. Protiv te presude žale se USKOK i optuženi S. H..

2.1. USKOK se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu na način da se optuženiku izrekne stroža kaznenopravna sankcija.

2.2. Optuženi S. H. žali se osobno i po branitelju, odvjetniku A. D.. Optuženi S. H. u osobnoj žalbi se žali “zbog povrede: A Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 1. povrede članka 6 stavaka 1., 2 i stavak 3d Konvencije, povrede prava na pravično suđenje, povrede prava na zajamčenu nepristranost suda, povrede prava na jednakost oružja, povrede prava na presumpciju nedužnosti načelo in dubio pro reo, povrede prava na kontradiktornost ispitivanjem svjedoka optužbe, povreda načela ne bis in idem, B Ustava Republike Hrvatske, 1. povrede ustavnog načela iz članka 29. stavak 1. i stavak 2. alineja 6 i stavak 4 Ustava RH, povrede prava na zajamčenu nepristranost suda, povrede prava na jednakost oružja/kontradiktorno ispitivanje svjedoka optužbe, 2.povrede ustavnog načela iz članka 28 Ustava RH, na presumpciju nedužnosti, 3. povrede ustavnog načela ne bis in idem, C Zakona o kaznenom postupku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka /članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08./, zbog povrede kaznenog zakona /članak 469. stavak 1. točka 3. i 4. ZKP/08./, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja /članak 470. stavak 2. i 3. ZKP/08./, pogrešno utvrđeno činjenično. stanje uključuje i žalbenu osnovu zbog odluke o uvjetnoj osudi /članak 478. ZKP/08./, zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu /članak 471. stavak 3. u svezi članka 470. stavak 2. ZKP/08./, zbog odluke o troškovima postupka /članak 471. stavak 2. u svezi članka 470. stavak 2. ZKP/08./ i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi /članak 471. stavak 2. u svezi članka 470. stavak 2. ZKP/08./ s prijedlogom da Visoki kazneni sud RH uvažavajući razloge žalbe preinači pobijanu presudu na način da u nedostatku dokaza te primjenom načela in dubio pro reo, na tragu pravičnog sudskog postupka, donese odluku kojom se optuženik oslobađa za terećeni učin kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 1. KZ/97. te primanja mita iz članka 347. stavak 1. KZ/97., opisanih pod toč. 1.12 te 1.13, odnosno da zbog presuđene stvari ne bis in idem optužbu odbije za oba kaznena djela, podredno da zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede bitnih postupovnih odredaba, kao i povrede načela kako Konvencije, tako i Ustava RH rješenjem ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja, kao i da ukine odluku o uvjetnoj osudi iz razloga nedostatnosti dokaza za presuđenje te da donese odluku o odbijanju imovinskopravnog zahtjeva te odbije odluku o oduzimanju imovinske koristi te dosuđenih troškova postupka, pri čemu da donese odluku kojom se predmet u ponovljenom suđenju dodjeljuje u rad drugom sudskom vijeću. U žalbi podnesenoj po branitelju, optuženi S. H. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se žalba usvoji i pobijana presuda ukine. S obzirom da se obje žalbe optuženika međusobno nadopunjuju razmotrit će se kao jedna žalba.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. U skladu s člankom 474. stavku 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su na njihovo traženje optuženi S. H. i njegov branitelj, odvjetnik A. D. te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je optuženi S. H., dok nije pristupio branitelj optuženika, odvjetnik A. D. i zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, koji su o održavanju sjednice uredno obaviješteni, pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti u smislu članka 475. stavka 4. ZKP/08.

6. Žalba optuženika je osnovana, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

7. Žalitelj tvrdi da u pobijanoj presudi nema razloga o odlučnoj činjenici odnosno da je optuženik primio mito, čime da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Međutim protivno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja je u točki 8.5 pobijane presude iznio razloge zbog kojih zaključuje da je optuženik primio iznos od najmanje 2.000,00 kuna. Druga je stvar proizlazi li ta činjenica iz provedenih dokaza, što predstavlja žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne označenu bitnu povredu.

7.1. Optuženi S. H. također navodi da postoji proturječje između izreke i obrazloženja presude, čime da je također ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer se u izreci presude navodi da je optuženik propustio poduzeti službenu radnju, a zatim se u obrazloženju zaključuje da je optuženik podignuvši vrijednost pojedinih stavki znao da vrijednost robe nije vjerodostojna, jer bi u protivnom prihvatio transakcijsku vrijednost robe. No suprotno tvrdnji optuženika ocjena je drugostupanjskog suda da ne postoji to proturječje jer se optuženom S. H. stavlja na teret da nije podigao vrijednost robe svih stavki, a ne samo nekih. No pitanje je li sud pravilno utvrdio koja je dužnost carinskog službenika u sumnji da vrijednost robe nije vjerodostojna, pitanje je pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, koje će se razmotriti u okviru te žalbene osnove.

7.2. Iako je u pravu žalitelj da sud nije u obrazloženju presude naveo razloge za odbijanje dokaznog prijedloga i to da se ispita u svojstvu svjedoka S. S., slijedom čega sud prvog stupnja nije pravilno primijenio odredbu članka 459. stavak 5. ZKP/08., time nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer nije riječ o tome da sud nije dao razloge o nekoj odlučnoj činjenici, odnosno činjenici na kojoj se temelji primjena zakona. Taj se propust može razmotriti u okviru bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., odnosno je li utjecao ili mogao utjecati na presudu, što znači da je i u vezi s potpuno i pravilno utvrđenim činjeničnim stanjem. Međutim, ocjena je drugostupanjskog suda da okolnost je li optuženik postupao po uputama tog svjedoka, na koju okolnost je predloženo njegovo ispitivanje, ne predstavlja odlučnu činjenicu, s obzirom da se optuženiku ni ne stavlja na teret da je postupao po njegovim uputama.

7.3. Nije u pravu optuženi S. H. da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., tvrdeći da postoji proturječje između iskaza svjedokinje M. V. u odnosu na korištenje tzv. tablica i sadržaja njezinog iskaza u razlozima presude. Naime, svjedokinja je iskazivala o tome da je tablice i koristila i da ih nije koristila, ovisno o njezinom radnom mjestu. Stoga zaključak suda o tome jesu li tzv. tablice mjerodavne ili nisu, pitanje je ocjene vjerodostojnosti iskaza ove svjedokinje te time pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja a što je predmet razmatranja u okviru druge žalbene osnove. Ovaj oblik povrede nije ostvaren niti tvrdnjom optuženika da nije jasno obrazloženje presude o tome jesu li računi i carinske deklaracije vjerodostojni, jer isto ionako ne predstavlja odlučnu činjenicu u ovom kaznenom predmetu.

7.4. Optuženi S. H. tvrdi da raspravno vijeće nije u skladu s člankom 450. stavkom 1. ZKP/08. na raspravi izvelo dokaz „preslušavanjem snimke razgovora od 19.11.2021. u 16:31:04“ čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. (umjesto iz članka 367. stavak 3. ZKP-a jer optuženik pogrešno navodi numeraciju članka iz postupovnog zakona koji se više ne primjenjuje). Međutim iz zapisnika s rasprave održane 27. rujna 2021. (list 846 spisa) proizlazi da su reproducirani telefonski razgovori s lista 837 prema popisu USKOK-a, među ostalim i razgovor na koji upire žalitelj, pri čemu optuženik na toj raspravi nije imao primjedbi na izvođenje tog dokaza.

7.5. Nadalje, optuženi S. H. u žalbi ukazuje na „povredu Konvencijskog te ustavnog načela sa pravom na pošteno suđenje“, smjerajući očito na bitnu povredu iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., pri čemu uopćeno iznosi sadržaj tih načela ne konkretizirajući u čemu se sastoji njihova navodna povreda u ovom kaznenom predmetu. Kao što je i prethodno navedeno, neslaganje optuženika sa zaključcima suda o tome je li sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i ocijenio dokaze, razmotrit će se u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. K tome, valja ukazati optuženom S. H. da se pravičnost postupka procjenjuje u cjelini, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, što za sada nije moguće učiniti, s obzirom na utvrđene nedostatke u utvrđivanju odlučnih činjenica, što će biti izloženo u nastavku obrazloženja.

8. Prema tome, nisu ostvarene bitne postupovne povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koje upire žalitelj, a ni ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka od povreda na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, u pravu je žalitelj da se za sada ne može bezrezervno prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je optuženi S. H. primio od svjedoka M. S. iznos od najmanje 2.000,00 kuna, jer ta činjenica ne proizlazi iz provedenih dokaza. Stoga je činjenično stanje u tom dijelu nepotpuno, pa stoga i pogrešno utvrđeno. Pritom je optuženi S. H. s pravom uočio da činjenična utvrđenja iz pravomoćnih presuda koje su donesene u odnosu na druge suoptuženike ne mogu biti dokaz krivnje u ovom kaznenom postupku, jer se ista odnose samo i isključivo na one optuženike koji su zaključili sporazum.

9.1. Jednako tako prvostupanjski sud nije utvrdio koja je dužnost carinskog službenika u sumnji da vrijednost robe iz prezentirane dokumentacije nije vjerodostojna. Naime, za sada nije izvan svake sumnje utvrđeno na koji način je uređeno postupanje carinskih službenika odnosno koji stupanj provjere su dužni provesti odnosno koje je provjere optuženi S. H. bio dužan obaviti u slučajevima carinjenja robe opisanim pod točkama 1.12 i 1.13 optužnice, s obzirom na suprotne iskaze svjedoka. Tako svjedok S. K. navodi da je optuženik napravio više od onoga što mu je bilo zadano, dok svjedokinja M. V. navodi da je optuženik trebao izvršiti pregled robe iz svih stavki, a ne samo u odnosu na stavke koje navodi. S tim u vezi iz iskaza svjedokinje J. V. za sada nije jasno je li optuženi S. H. postupio u skladu s zadanim provjerama, s obzirom da najprije u svom iskazu navodi da je optuženi izvršio provjere, zatim izjavljuje da ne zna odnosno da se ne sjeća je li izvršio i provjeru povrede intelektualnog vlasništva, pri čemu za sada nije utvrđeno, ima li ta potonja provjera utjecaja na utvrđivanje carinske vrijednosti robe i s tim u vezi s obračunom poreznih i carinskih davanja, čija se uskrata optuženiku stavlja na teret. Svjedokinja L. Š., iako je u svom iskazu objasnila provjere koje je naložila optuženiku i njegovo postupanje u odnosu na jedinstvenu carinsku deklaraciju (JCD), koje postupanje se optuženiku više ne stavlja na teret, uspoređujući zadane provjere s izvršenim provjerama, kako je to upisano u informacijski sustav, istaknula je da se naloženo i izvršeno uglavnom podudaraju, što također dovodi u sumnju opseg i sadržaj provjere koji su carinski službenici dužni izvršiti, time i ovdje optuženi S. H.. Ovdje valja dodati da sud prvog stupnja nije razmotrio, na što u žalbi ukazuje optuženik, upirući na povredu načela ne bis in idem, u čemu se sastoji teška povreda službene dužnosti, za što je optuženik u disciplinskom postupku Carinske uprave proglašen odgovornim, odnosno jesu li utvrđenja u tom postupku od značaja za razjašnjenje činjenica koje za sada nisu u potpunosti utvrđene u ovom kaznenom postupku.

9.2. Također u pravu je optuženi S. H. da je sud prvog stupnja samostalno utvrdio pojedinačne vrijednosti robe naloživši vještaku izračun uskraćenih davanja prema državnom proračunu, te na temelju tih vrijednosti i količine robe, koja nije sporna, pri čemu je općepoznato da sud ne raspolaže stručnim znanjem o načinu utvrđivanja vrijednosti pojedinih proizvoda koji podliježu carinjenju i načinu utvrđivanja osnovice za obračun davanja. Za sada se ne može utvrditi na temelju čega prvostupanjski sud utvrđuje da JCD koje je priložio optuženi S. H. (točka 5.15 pobijane presude) nisu prihvatljive i kojim kriterijima se sud služi uzimajući u obzir druge JCD. Stoga je žalbom s uspjehom doveden u pitanje zaključak prvostupanjskog suda o visini nastale štete, jer je iz sadržaja izvedenih dokaza za sada i dalje sporno po kojim pravilima se u vrijeme počinjenja kaznenih djela utvrđivala carinska vrijednost robe, odnosno koji su kriteriji mjerodavni, jesu li se primjenjivale tzv. tablice ili drugi kriteriji, cijeneći pritom iskaz svjedokinje L. Š. koja je u svom iskazu dovela u pitanje korištenje tih tablica. Stoga je i u tom dijelu prvostupanjski sud za sada nepotpuno a time i pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosnu na visinu štete koja je nastala za državni proračun.

9.3. Slijedom svega izloženog, s obzirom da činjenično stanje za sada nije potpuno utvrđeno, valjalo je prihvatiti žalbu optuženog S. H. prihvatiti i ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

10. S obzirom da je žalba optuženika prihvaćena i presuda ukinuta to je uslijed te odluke žalba USKOK-a zbog odluke o kazni bespredmetna.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano, te će nakon što ponovno izvede provedene dokaze, izvesti i one dokaze za koje ocijeni da ih je potrebno provesti, te će ih kritički raščlaniti i cijeniti kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu. Tako će sud prvog stupnja utvrditi u čemu se sastojala dužnost optuženog S. H. pri carinjenju, postoji li ili ne postoji li propust u njegovom postupanju te ovisno o tome po potrebi utvrditi carinsku vrijednost robe uz stručno znanje vještaka iz područja carina u skladu s kriterijima važećim u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Sud prvog stupnja će izvesti dokaze iz kojih proizlazi da je optuženiku obećan dar upravo u novčanom iznosu koji mu se stavlja teret. Pri tome će sud, određeno i potpuno, izložiti koje se sporne činjenice, i iz kojih razloga, uzimaju dokazanim ili nedokazanim, na način da će izložiti samo bitan sadržaj izvedenih dokaza, o kojima ovisi ostvarenje zakonskih obilježja kaznenih djela, bez opterećivanja pisanog otpravka presude izlaganjem iskaza svjedoka i sadržaja isprava u njihovom cjelovitom sadržaju. Sud prvog stupnja će se ograničiti na izlaganje sadržaja dokaza i njihovu ocjenu u odnosu na kaznena djela koja se optuženiku stavljaju na teret u skladu sa sadržajem optužnice.

12. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 23. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.