REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1579/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. K. S., I., OIB ... , 2. I. S., I., OIB … , 3. V. S., I., OIB … , 4. P. S., I., OIB … , 5. A. S., I., OIB … i 6. E. S., I., OIB … , koje zastupa punomoćnik V. C., odvjetnik u V., protiv tuženika V. V. d.d., V., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik N. B., odvjetnica u V., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 6085/17-2 od 16. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj Pn-568/15-16 od 20. studenoga 2017., u sjednici održanoj 23. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Tuženikova revizija protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je njome prvostupanjska presuda potvrđena u t. I. izreke u odnosu na tužitelje I. S., A. S., V. S., P. S. i E. S. odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Tuženikova revizija protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je njome prvostupanjska presuda potvrđena u t. I. izreke u odnosu na tužiteljicu K. S. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom odbijena tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja u t. I. njene izreke kojom je tuženiku naloženo da plati:

- tužiteljici K. S. 34.500,00 kn sa zateznim kamatama,

- tužitelju I. S. 221.500,00 kn sa zateznim kamatama,

- tužiteljici A. S. 221.500,00 kn sa zateznim kamatama,

- tužiteljici V. S. 221.500,00 kn sa zateznim kamatama,

- tužiteljici P. S. 221.500,00 kn sa zateznim kamatama,

- tužiteljici E. S. 221.500,00 kn sa zateznim kamatama te

- da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 70.000,00 kn sa zateznim kamatama.

2. Protiv te je presude tuženik podnio reviziju prema čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) u odnosu na onaj njen dio kojim je odlučeno o zahtjevima tužitelja I. S., A. S., V. S., P. S. i E. S., dok je u odnosu na dio te presude kojom je odlučeno o zahtjevu K. S., s obzirom na to da vrijednost predmeta spora u odnosu na tu tužiteljicu ne prelazi 200.000,00 kn, podnio reviziju prema odredbi st. 2. toga članka, zbog pravnog pitanja za koje smatra da od njega ovisi odluka u sporu i koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je ovom revizijskom sudu da nižestupanjske presude preinači tako da odbije tužbene zahtjeve kao neosnovane.

3. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem ju je dopušteno pobijati revizijom iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP ispitao u dijelu u kojem je tuženik revizijom pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

5. U tom dijelu revizija nije osnovana.

6. Predmet spora u tom dijelu zahtjevi su tužitelja I. S., A. S., V. S. i P. S., djece sada pokojnoga L. S., te zahtjev tužiteljice E. S., majke sada pokojnoga L. S., da im tuženik plati po 220.000,00 kn svakom sa zateznim kamatama s naslova neimovinske štete i po 1.500,00 kn svakom s naslova imovinske štete, dakle po 221.500,00 kn svakom, za koju tvrde da je trpe zbog smrti L. S., tuženikova radnika, koji je smrtno stradao uslijed napada i uboda stršljena na radu kod tuženika 26. rujna 2012. obavljajući svoje radne zadatke rukovatelja stroja, dok je obavljao poslove ravnanja pojilišta u šumi.

7. Nižestupanjski sudovi smatraju da su tužbeni zahtjevi osnovani polazeći od utvrđenja da je prednik tužitelja smrtno stradao na radu prilikom obavljanja svojih radnih zadataka u okviru radnog vremena, obavljajući radne zadatke isključivo po nalogu i uputama tuženika kao poslodavca, pri čemu je utvrđeno da je smrtna posljedica nastupila zbog alergijske reakcije na otrov stršljena koji su prednika tužitelja napali i izboli, a upravo ubod insekata da je u tuženikovu Elaboratu o procjeni opasnosti na radnom mjestu rukovatelja stroja opisan kao potencijalna opasnost na radnom mjestu rukovatelja stroja. Stoga smatraju da tuženik odgovara tužiteljima prema pravilima o objektivnoj odgovornosti sukladno čl. 103. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 6/11, 82/12 i 88/12) i čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 59/96, 94/96 i 114/03, dalje: ZZR) te da na naknadu neimovinske štete imaju pravo prema odredbi čl.. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), a na naknadu imovinske štete (troškova žalobne odjeće) prema odredbi čl. 1093. st. 1. ZOO.

8. Tuženik je u reviziji naveo da drugostupanjsku presudu u ovom dijelu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st. 2. t. 11. ZPP, ustvrdivši da „pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te je nerazumljiva i proturječna, te ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a i proturječi dokazima“. Tuženik, međutim, ne obrazlaže što mu je u presudi nerazumljivo i proturječno, već je ovaj revizijski razlog obrazložen navodima koji se u biti svode na iskazivanje tuženikova nezadovoljstva ocjenom izvedenih dokaza. Uopće, za predmetnu se reviziju može ustvrditi da njeno cjelokupno obrazloženje predstavlja kombinaciju činjeničnih navoda s onima vezanim za primjenu materijalnoga prava, za koje nije jasno kakvo značenje imaju s obzirom na sadržaj obrazloženja predmetnih nižestupanjskih odluka. Tako se sadržaj revizije u dijelu iscrpljuje u tuženikovu isticanju tvrdnje kako je to da je prednik tužitelja umro zbog bolesti, a ne zbog posljedice stradavanja na radu, među strankama zapravo nesporna činjenica, ali se iz daljnjeg sadržaja revizije zapravo može zaključiti kako tuženik, naravno neosnovano, smatra da su nesporne činjenice one za koje on smatra da je o njihovu postojanju valjalo zaključiti iz izvedenih dokaza, iako su dokazi u postupku ocijenjeni različito od tuženikovih očekivanja, pri čemu ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud ocjenu dokaza jasno i logične obrazložio.

9. S obzirom na navedeno, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren.

10. Glede revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnoga prava, konkretno odredbe čl. 15. st. 2. ZZR, za zaključiti je da ga tuženik obrazlaže osporavanjem pravilnosti zaključka da je smrt prednika tužitelja posljedica ozljede na radu, a to pak obrazlaže tvrdnjom da prednik tužitelja nije umro od posljedica uboda stršljena kao mehaničke ozljede, već da je umro od alergije na otrov stršljena, što je bolest, a poslodavac da ne odgovara za smrt radnika uslijed njegove bolesti. U svezi s tim, za navesti je sljedeće:

- prema odredbi čl. 15. st. 1. ZZR poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom;

- tuženik u reviziji ističe da ozljedu na radu valja definirati kao ozljedu izazvanu neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, ili ozljedu uzrokovanu naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je takva ozljeda uzročno vezana uz obavljanje poslova na kojima radnik radi;

- tuženik se u reviziji slaže s tim da je alergija prekomjerna reakcija organizma na alergen, a u konkretnom slučaju da je alergen otrov stršljena.

Pogrešan je tuženikov zaključak da smrt uzrokovana alergijskom reakcijom na ubod stršljena ne predstavlja ozljedu na radu. Nije sporno da je sada pokojni L. S. imao predispoziciju za alergijsku reakciju na otrov stršljena, što je posljedica nepravilnog funkcioniranja njegova imunološkoga sustava. Međutim, bez kontakta s alergenom, unatoč navedenoj predispoziciji, ne nastupaju nikakve promjene stanja organizma alergične osobe. Stoga je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da smrtno stradavanje prednika tužitelja L. S. predstavlja ozljedu na radu izazvanu neposrednim kemijskim djelovanjem otrova stršljena, a opasnost od nastanka koje ozljede je i sam tuženik predvidio u svome aktu - Elaboratu o procjeni opasnosti na radnom mjestu rukovatelja stroja, dakle upravo radnom mjestu pri obavljanju poslova kojega je L. S. smrtno stradao.

S obzirom na to da tuženik kao poslodavac odgovara za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, a nije, u skladu s odredbom čl. 15. st. 2. ZZR, dokazao postojanje razloga koji ga oslobađaju te odgovornosti, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da je tuženik odgovoran za štetu koju tužitelji trpe zbog smrti oca odnosno sina.

11. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo ju je u dijelu u kojem je ona podnesena kao ona iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP na temelju odredbe čl. 393. toga Zakona odbiti kao neosnovanu te je odlučeno kao u izreci presude.

12. U dijelu u kojem je revizija podnesena kao ona iz čl. 382. st. 2. ZPP revizija nije dopuštena.

13. Revizija prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP može se podnijeti ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog razloga važnosti koji su primjerice navedenim u t. 1., 2. i 3. toga članka. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

14. Predmet spora u ovom dijelu zahtjev je tužiteljice K. S. za naknadu imovinske štete u vidu troškova koje je imala u vezi s pogrebom njena supruga L. S., troškova žalobne odjeće i grobnice. Ovaj je zahtjev prvostupanjski sud prihvatio pozivom na iste materijalnopravne propise kako je to prethodno obrazloženo u svezi sa zahtjevima ostalih tužitelja za naknadu imovinske im štete.

15. Tuženik je u reviziji postavio pitanje koje glasi: „Odgovara li poslodavac za naknadu štete zbog smrti svoga radnika koja nije prouzročena profesionalnom bolešću niti bolešću u svezi s radom, već je isključivi uzrok bolest – alergijska reakcija, a sve primjenom čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 75/09)?“

16. S obzirom na sve već obrazloženo u t. 9. obrazloženja ove odluke, jasno je da tuženik u pitanju polazi od činjenice kakva u postupku nije utvrđena, pa se ne radi o pitanju od odgovora na koje ovisi odluka u sporu. Stoga je nevažno i tuženikovo pozivanje na razloge važnosti, u vidu citiranja dijelova obrazloženja iz određenih odluka ovog revizijskog suda u vezi s primjenom čl. 15. st. 1. ZZR, jer se radi o odlukama u kojima se činjenična situacija ne može usporediti s predmetnom.

17. Stoga je revizija u dijelu u kojem je ona podnesena kao ona iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP odbačena kao nedopuštena na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP te je odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 23. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.