REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-7771/2021
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog R.V., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog R.V., podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 11. Pp-6204/2021 od 24. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljenog R.V., te ukida pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni R.V. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te je okrivljenom R.V. na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, a kojima je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) u izrečenu novčanu kaznu, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 5. travnja 2021. u 22,50 sati do 6. travnja 2021. u 14,15 sati kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna i koji je upozoren da u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne u preostalom iznosu od 1.400,00 kuna, da će se smatrati u cijelosti plaćena. Istom presudom okrivljeni R.V. je oslobođen naknaditi troškove prekršajnog postupka.
2. Okrivljeni R.V. pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da se savjetovao sa odvjetnicom L.Č. te shvatio da nakon lišenja slobode i neprospavane noći nije mogao razborito iznijeti svoj iskaz pred sudom te da nije znao zbog čega je optužen, da nije imao odvjetnika i da nije kriv jer se radi o lažnim prijavama zbog koristi u brakorazvodnoj parnici, da je supruga počinila fizičko nasilje prema njemu pred vrištećom djecom, da se iz snimke vidi nasilje i njegovo postupanje prema djeci, da je sve dokazivo i da moli priliku za pripremu obrane, da su u prilogu prepiske sa suprugom od istog dana, da ga je supruga izbacila iz njihovog stana i zamijenila bravu, drugom prijavom uz lažnog svjedoka te je u tom smislu dostavio žalbu sa stotinama stranica kao dokaz, da je supruga prijavila prijetnje telefonom preko tužitelja, pa je povukla iskaz kad nije imala dokaz o pozivu, da je izjavila grozne uvrede i mijenjala iskaz, da policajac M.J. prilikom postupanja nije uočio tragove nasilja koji mu je rekao da je supruga mijenjala iskaze, pa predlaže da se isti ispita na navedene okolnosti te da je okrivljenik žrtva nasilja koji je neosnovano osuđen, a o čemu postoje snimke i zbog čega je okrivljenik plakao, da se radi o manipulacijama supruge u svrhu osobne koristi te ucjeni da pristane na puno njeno skrbništvo i da se odrekne stana, da plaća kredit i da traži 40.000,00 kuna otpremnine iako ima pravo na 5.000,00 kuna, da je ona njemu objavila rat, da supruga ima dijagnozu, epilepsiju, anksiozno depresivni poremećaj, poremećaj ličnosti, 3 pokušaja suicida i da je bila vezana na rebru i želi joj pomoći ali ne može, da je unutar 44 dana bilo dvije prijave za nasilje i zahtjev za razvod, dok u 12 godina nije bilo prijava, da nikada nije imao sudske postupke vodi firmu od 60 ljudi, da je ista skinula 50000 kuna u korist svoje firme, da se radi o osobi koja je imala ranije probleme u obitelji i na poslu, da je ilegalno izmijenila brave u stanu koji je kupljen njegovom štednjom, da ga tuži kada je firma u blokadi, pa prilaže mailove i poruke kojom blokira komunikaciju zbog bijesa. Žalitelj ističe da nije kriv i da je žrtva njenog nasilja i manipulacije koja koristi postupke za razvod, da je sada podstanar, da manipulira djecom i službama, da se želi pomiriti i riješiti probleme, da želi održati komunikaciju, da ima zabranu pristupa stanu i djeci, kao i računima te zajedničkoj imovini te zabranu uvida u knjigovodstvo, da pomaže bratu koji nema radnog staža, dok se žalitelja neosnovano prikazuje kao nasilnika, da mu je žao što nije uspio naći odvjetnika, da je doseljenjem majke supruge njemu situacija otežana, da ne želi svjedočiti protiv svoje supruge kojoj želi pomoći, pa predlaže da se oslobodi od optužbe i da se ne pokreću postupci protiv njega i supruge, da je očajan čovjek blokiranog računa, bez imovine i obitelji, da supruga ima psihičke poremećaje koja se hrani presudom protiv žalitelja i da mu je važno da se presuda odbaci zbog podijeljenog skrbništva da se radi o lažnoj prijavi, te da mu se da prilika kako bi se pred sudom branio uz pomoć odvjetnice L.Č. koja je sada dostupna i koja će ga zastupati ako to bude potrebno, da je supruga mijenjala iskaze te predlaže da se ispita policajac Jelica koji je čuo komunikaciju sa suprugom i koja ga je tada napala zlim glasom, da nije nasilnik i da je žrtva manipulacija supruge, a koji je uz žalbu priložio dokumentaciju.
Žalba je osnovana.
3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da prvostupanjska odluka preuranjena budući da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice.
4. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud na ročištu dana 6. travnja 2021. godine ispitao okrivljenog R.V. koji nije formalno priznao krivnju za navedeni prekršaj i koji je u iznesenoj obrani odlučno i kategorički osporavao odlučne činjenice negirajući da se nasilnički ponašao prema svojoj supruzi A.V., a koja je ispitana u nastavku postupka dana 9. travnja 2021. godine bez nazočnosti okrivljenika i kojem je navedeni iskaz svjedokinje A.V.pročitan na ročištu dana 19. travnja 2021. godine, a na čiji je iskaz iznio primjedbe u odnosu na istinitost sadržaja njezinog iskaza i ponovno osporavao nasilničko ponašanje u obitelji sa njegove strane, a nakon čega je prvostupanjski sud donio osuđujuću presudu.
5. Osnovano žalitelj ističe u žalbi kako nisu potpuno i pravilno utvrđene sve odlučne činjenice i zbog čega je pobijana presuda preuranjena budući da u postupku nije nesporno utvrđen sam tijek i dinamika događaja. Naime, iz sadržaja iskaza žrtve nasilja u obitelji svjedokinje A.V. koja je žrtva nasilja u obitelji te ujedno neposredni sudionik predmetnog događaja proizlazi da nije nesporno utvrđeno da bi okrivljeni R.V. u inkriminirano vrijeme počinio psihičko nasilje prema svojoj supruzi obraćajući joj se riječima „Jebem ti mater, napit ću ti se krvi, istjerat ću te iz stana“ što bi izazvalo kod iste osjećaj straha i uznemirenosti kako mu se podnesenim optužnim prijedlogom stavlja na teret, budući da iskaza žrtve nasilja u obitelji svjedokinje A.V. sa zapisnika od 9. travnja 2021. proizlazi da joj se isti nije obratio navedenim riječima koje mu se optužnim prijedlogom stavljaju na teret, već riječima da će ista završiti na cesti kao i da joj je u rekao jebem ti mater to je moj stan, te da joj u inkriminirano vrijeme nije rekao napit ću ti se krvi, već da je to rekao prije inkriminiranog događaja. Stoga je prvostupanjski sud propustio u konkretnom slučaju pravilno i potpuno utvrditi odlučne činjenice unutar predmeta objektivnog identiteta optužbe i zbog čega je prvostupanjski sud propustio postupiti sukladno odredbi članka 88. stavka 1. Prekršajnog zakona u kojem je propisano da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrđivati činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.
5.1. Isto tako iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud propustio tijekom postupka nesporno utvrditi dinamiku događaja kao i odlučne činjenice koje tvore biće prekršaja u konkretnom slučaju i zbog čega je s obzirom na kontradiktornost provedenih dokaza u sadržajnom smislu prvostupanjski sud bio dužan provesti dokaznu radnju suočenja između okrivljenika i svjedokinje sukladno članku 437. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08,
, koji se 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19) supsidijarno primjenjuje na temelju članka 82. stavku 3. Prekršajnog zakona radi potpunog i pravilnog utvrđenja samog tijeka događaja, a radi otklanjana svih eventualnih proturječnosti između provedenih dokaza.
6. S obzirom na navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak te ponovno okolnosno ispitati okrivljenika, kao i svjedokinju A.V., te iste suočiti te prema potrebi provesti druge dokaze radi nespornog i pravilnog utvrđenja svih odlučnih činjenica, koje je potrebno utvrditi izvan svake razumne sumnje i sa svakom sigurnošću, a nakon toga donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, dana 23. ožujka 2022. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 (četiri) otpravaka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.
