Broj: Ppž-5035/2021

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. Z.Š. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. Z.Š. i okr. M.Š. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini od 29. ožujka 2021., broj: 10.Pp-5/2020-12, u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. Z.Š. i okr. M.Š. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. Z.Š. i okr. M.Š. su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna, svaki, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini od 29. ožujka 2021., broj: 10.Pp-5/2020-12 proglašeni su krivim okr. Z.Š. i okr. M.Š. da su, na način činjenično opisan u izreci presude, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je primjenom propisa o ublažavanju kazne okr. Z.Š. izrečena novčana kazna u iznosu 1.000,00 kuna, a okr. M.Š. novčana kazna u iznosu 1.500,00 kuna te im je odobreno obročno plaćanje novčane kazne u vremenu od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a oslobođeni su naknade troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude okr. Z.Š. i okr. M.Š. osobno su podnijeli žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se okrivljenike oslobodi od optužbe za počinjenje prekršaja.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka žalbom se navodi da je obrazloženje presude nerazumljivo jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji se navode su nejasni i proturječni. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, budući pobijana odluka ima, sukladno odredbi čl. 185. Prekršajnog zakona, sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja obrane okrivljenika i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, u presudi ne postoji proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski je sud jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.

5.1. Žalbom se ističe i da sud uopće ne obrazlaže zašto ne prihvaća obranu okrivljenika, iako su oba okrivljenika suglasno iskazivala, njihovi su iskazi logični i uvjerljivi. Činjenica je da sud u obrazloženju presude nije izričito naveo zašto ne prihvaća obrane okrivljenika, međutim, po ocjeni ovog suda, navedeni nedostatak nema karakter bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, tako da se presuda ne bi mogla ispitati. Naime, iz obrazloženja presude evidentno je da sud ne prihvaća obrane okrivljenika u kojoj paušalno poriču da su se ponašali prema oštećenici prema optuženju upravo iz razloga što su proturječne iskazu oštećenice kojim ih detaljno tereti za počinjenje prekršaja, pa kako sud temelji svoju odluku na iskazu oštećenice povezanom s materijalnim dokazima izvedenim u postupku, jasno je da ne prihvaća obrane okrivljenika kojima poriču prekršaj.

6. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalbom se ističe da se opisani događaj, prema navodima oštećene dogodio 25. studenog 2020., a oštećena se obratila policiji tek 30. studenog 2020., po nagovoru prijateljice. Po mišljenju žalitelja, očito nezadovoljna odlukom u postupku razvoda braka, oštećenica pokušava na ovaj način, i to na nagovor drugih osoba, ishoditi razvod braka ili što drugo. Žalbom se osporava vjerodostojnost iskaza oštećenice koji sadrži brojne nedostatke i nelogičnosti, ista ne govori istinu, mijenja mišljenje, te žalitelji smatraju da se presuda ne može temeljiti isključivo na iskazu ovakvog svjedoka.

6.1. Nisu u pravu podnositelji žalbe da je činjenično stanje u postupku pogrešno utvrđeno. Prema obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je svoju odluku o počinjenom prekršaju temeljio na obranama okrivljenika, iskazu svjedokinje ošt. N.Š. i materijalnim dokazima izvedenim u postupku. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje N.Š. i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Opravdano je prvostupanjski sud svjedočenje N.Š. prihvatio vjerodostojnim, budući je svjedokinja pred policijom detaljno i okolnosno svjedočila o kritičnom događaju. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje N.Š. u PP Kutina od 30. studenog 2020. razvidno je da je svjedokinja u potpunosti upozorena sukladno odredbi čl. 285. st. 1. i 3. ZKP/08., te je njezin iskaz zakonito prvostupanjski sud koristio kao dokaz u postupku. Cijeneći sadržaj iskaza oštećenice, opravdano je na iskazu oštećenice, povezanim sa materijalnim dokazima izvedenim u postupku, prvostupanjski sud temeljio odluku o krivnji okr. Z.Š. i okr. M.Š. za počinjeni prekršaj. Prvostupanjski je sud dao argumentirane razloge zašto je okrivljenike proglasio krivim, a okrivljenici, takvu odluku suda, svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju, kao što nisu doveli u sumnju niti ocjenu dokaza prvostupanjskog suda.

6.2. Činjenica da se oštećenica obratila policiji pet dana nakon događaja i to nakon razgovora s prijateljicom, ne utječe na vjerodostojnost iskaza ošt. N.Š. i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a svjedokinja je i navela je da je i razlog tome činjenica da je u događaj bio uključen i sin M.. Bezuspješan je i pokušaj okrivljenika da obezvrijede iskaz svjedokinje činjenicom da je pokrenula postupak za razvod braka, koji je stavljen u mirovanje, a što bi, po žaliteljima, predstavljalo motiv oštećenice za lažno iskazivanje i neistinito prikazivanje inkriminiranog događaja. Naime, prekršajni postupak u vezi nasilja u obitelji nema nikakvog pravnog učinka na postupak razvoda braka, kako to okrivljenik neosnovano tvrdi u žalbi, a posebice jer u braku nema maloljetne djece.

6.3. Navodi žalbe kojima okrivljenici umanjuju i relativiziraju svoje ponašanje, navodeći da oštećenicu nisu uznemiravali, jer bi u protivnom dostavila liječničku dokumentaciju koja bi potvrdila takve navode ili bi se obratila udrugama za pomoć žrtvama nasilja predstavljaju bezuspješan pokušaj opravdavanja njihovog protupravnog ponašanja. Naime, u smislu čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nasilje je psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstava ili uznemirenost, dakle, radi se o subjektivnom osjećaju žrtve, a svjedokinja je u postupku svjedočila o tome kako se osjećala, a činjenica je da je događaj prijavila i policiji. Nadalje, okolnost da oštećenica nakon događaja ponekad kontaktira sa suprugom i da su to normalni razgovori, nema nikakvog uznemiravanja od strane supruga, a sa sinom uopće ne kontaktira, ne može osloboditi odgovornosti okr. Z.Š. za počinjeni prekršaj.

7. Prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako podnositelji žalbe nisu naveli nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepili svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji im se pobijanom presudom stavlja na teret, nisu dovela u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

8. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu te smatra da je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

9.1. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, cijeneći olakotne okolnosti na strani okrivljenika, uzimajući u obzir i njihovo imovno stanje, uz činjenicu da nisu utvrđene otegotne okolnosti, prvostupanjski je sud okrivljenicima primjenom instituta ublažavanja kazne izrekao novčane kazne ispod propisanog minimuma novčane kazne od 2.000,00 kuna za počinjeni prekršaj.

9.2. Ovaj sud smatra da su novčane kazne u iznosu 1.000,00 kuna, a koja kazna je okr. Z.Š. izrečena prvostupanjskom presudom i novčana kazna od 1.500,00 kuna izrečena okr. M.Š., primjerene stupnju njihove krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Prema podacima u spisu okrivljenik je zaposlen i ostvaruje redovne prihode, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kuna, dakle neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 23. ožujka 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, oštećenicu i tužitelja.