Broj: 90 Pr-4208/2021-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Jokića, a po sutkinji Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz O., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. C., odvjetniku iz V., protiv tuženika O. š. M.P. K. sa sjedištem u V., …, OIB: …, zastupane po D. K., ravnatelju škole, radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 22. veljače 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja A. K., odvjetničke vježbenice u uredu odvjetnika S. M., odvjetnika iz V., dana 23. ožujka 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. š. M.P. K. sa sjedištem u V., …, OIB: …, da tužitelju B. P. iz O., …, OIB: …, isplati novčanu tražbinu u iznosu od 3.277,90 kn bruto (slovima: tritisućedvjestosedamdesetsedamkuna i devedesetlipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 396,94 kn od 16. srpnja 2016. godine do isplate

- na iznos od 402,64 kn od 16. kolovoza 2016. godine do isplate

- na iznos od 395,70 kn od 16. rujna 2016. godine do isplate

- na iznos od 420,54 kn od 16. listopada 2016. godine do isplate

- na iznos od 420,58 kn od 16. studenoga 2016. godine do isplate

- na iznos od 448,89 kn od 16. prosinca 2016. godine do isplate

- na iznos od 477,19 kn od 16. siječnja 2017. godine do isplate

- na iznos od 315,42 kn od 16. veljače 2017. godine do isplate

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamatna na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku O. š. M.P. K. sa sjedištem u V., …, OIB: …, da naknadi prouzročeni parnični trošak tužitelju B. P. iz O., …, OIB: …,, u iznosu od 1.875,00 kn (slovima: tisućuosamstosedamdesetpetkuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. ožujka 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav podnesaka zaprimljenog 4. kolovoza 2021.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. srpnja 2021. podnio tužbu protiv tuženika sa zahtjevom za isplatu bruto iznosa od 5.707,21 kn na ime razlike manje isplaćenih plaća u razdoblju od plaće za prosinac 2015. do plaće za siječanj 2017. Podneskom od 17. veljače 2022. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da isti potražuje iznos od 3.277,90 kn bruto, prema pojedinačnim mjesečnim iznosima naznačenim u podnesku i to za razdoblje od plaće za lipanj 2016. do plaće za siječnj 2017. U bitnome navodi da je u navedenom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, stoga smatra da mu je tuženik temeljem Ugovora o radu bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću i dodatke na plaću sukladno Zakonu koji uređuje plaće službenika i namještenika u javnim službama, provedbenim propisima donesenim prema odredbama tog zakona i kolektivnom ugovoru, budući tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama. U razdoblju koje utužuje tuženik mu je obračunavao plaću po osnovici od 5.108,84 kn pozivajući se na Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006, odnosno Dodatak sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatku Sporazuma od 26. listopada 2011. jer je čl. II citiranih Izmjena utvrđeno zamrzavanje osnovice za obračun plaće na visini od 5.108,84 kn bruto zbog gospodarskih poteškoća (recesije). Međutim, čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma od 26. listopada 2011. izmijenjen je čl. III Dodatka Sporazuma od 13. svibnja 2009. te je utvrđen način povrata osnovice na način da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku u drugom tromjesečju 2015. zabilježen je rast BDP-a od 1,2 %, a u trećem od 2,8% (podatak za treće tromjesečje objavljen 4. prosinca 2015.), što daje aritmetičku sredinu od 2,0 % zbog čega smatra da su se ispunili uvjeti za obračun plaće po osnovici 5.415,37 kn bruto od plaće za prosinac 2015. pa nadalje. Budući joj je tuženik za utuženo razdoblje propustio obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn bruto, tužbenim zahtjevom potražuje isplatu razlike od stvarno obračunate i isplaćene bruto plaće do plaće obračunate po osnovici od 5.415,37 kn.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužbu i tužbeni zahtjev smatra neosnovanim, a podredno nejasnim i neobrazloženim zbog čega predlaže da sud isti odbije u cijelosti. U bitnom navodi da nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu. Međutim, smatra da su ništene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer su iste potpisane od sedam sindikata, dok su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatak sporazumu od 13. svibnja 2009. potpisali predstavnici osam sindikata. Pri tome ne spori da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. parafirao i osmi predstavnik sindikata. Osim toga smatra da Sporazum o osnovici plaća u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju običan ugovor, sporazum obveznog prava, te nemaju snagu kolektivnog ugovora. To stoga što isti nisu bili sklopljeni na zakoniti način budući njihovu sklapanju nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu jer poslodavac prilikom sklapanja istih nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih sindikata, koji predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko socijalnog vijeća. Budući citirani akti nemaju snagu kolektivnog ugovora tad niti njihove odredbe nemaju normativni učinak, odnosno ne sadrže pravna pravila koja bi se neposredno primjenjivala na sve zaposlene, zbog čega smatra da ne postoji subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama prema tim aktima, a samim tim niti tužiteljica, kao radnica zaposlena kod tuženika ne može biti aktivno legitimirana potraživati u sudskom postupku prava iz tih akata. Nadalje, navodi da se plaće u javnim službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine broj: 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj: 39/09 i 124/09). Zakonom o osnovici plaće u javnim službama u čl. 2. propisano je da se plaće u javnim službama utvrđuju kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu plaća se uređuje posebnom odlukom Vlade RH. Prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. Budući opisano čini strogo zakonsko uređenje smatra da je svaki daljnji automatizam usklađivanja osnovice koji bi proizlazio iz interpretacije Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. bio u izravnoj suprotnosti s čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Slijedom navedenog, smatra da je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja 2017. na plaći za siječanj 2017., koja je isplaćena u veljači 2017., u primjeni bila osnovica za obračun plaće od 5.108,84 kn bruto. Podredno ističe da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine (realni tromjesečni BDP) zabilježio dvanaest razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počev od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. pa se zbog toga uskladba prema člancima III do V Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest tromjesečja počev od siječnja 2016. Međutim, kako Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, smatra da do uskladbe prema člancima III do V nije došlo za vrijeme važenja istih. Na kraju ističe prigovor zastare za svako pojedino potraživanje za koje je od dospijeća pa do datuma podnošenja tužbe prošlo više od 5 godina.

3. Tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 22. veljače 2021., na kojemu je ujedno zaključen prethodni postupak te je otvoreno i zaključeno ročište za glavnu raspravu, izjavio da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva kako je isti specificirao u podnesku zaprimljenom u sudu 17. veljače 2022.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid te je pročitana materijalna dokumentacija koja je sadržana u e-spisu, a koju je tužitelj dostavio uz tužbu kao priloge i to: Ugovor o radu i obračunske liste plaće (str. 8-26), izračun plaće (str. 6-7), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (str. 133-135), Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće (str. 27-31), Izmjene i dopune Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (str. 35-42), vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (str. 128-130), procjena BDP-a DZS za drugo i treće tromjesečje (str. 102-115), zapisnici s ročišta održanog kod Općinskog suda u Zlataru stranica 153-159).

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika u utuženom razdoblju, te da mu je tuženik obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn (plaće od lipnja do prosinca 2016.), odnosno 5.211,02 kn bruto (plaća za siječanj 2017.). Također, nije sporna pravilnost tužiteljevog izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju, kao i činjenica rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%.

7. Sporna je među strankama prije svega valjanost i pravna snaga, a zatim i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. godine.

8. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku utvrđeno je:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdobalja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, s tim da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

9. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09). Izmijenjenom odredbom čl. 2. koja je u primjeni i dan danas neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

10. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 123/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista trebala primjenjivati od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

11. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

12. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

13. Čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

14. Iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Iz čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) proizlazi da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, a iz čl. 183. st. 1. ZOO-a da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

15. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

16. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

17. Prije svega treba naglasiti da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

18. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

19. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

20. Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017. Pri tome treba naglasiti da je zbog produžene primjene IDD Sporazuma, uslijed razloga navedenih u točki 18. obrazloženja ove Presude, Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 123/2016.) bila u primjeni od plaće za veljaču 2017., a ne već od plaće za mjesec siječanj 2017. To stoga što se temeljem citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09 i 124/09), odredbe o utvrđenju osnovice posebnom odlukom Vlade RH primjenjuju samo ako osnovica nije utvrđena kolektivnim ugovorom.

21. Budući tuženik tijekom postupka nije osporavao da je tužitelju u spornom razdoblju obračunavana plaća po osnovici od 5.108,84 kn bruto u vremenu od plaće za lipanj 2016. do plaće za prosinca 2016, dok je plaća za siječanj 2017. obračunata po osnovici od 5.211,02 kn bruto, te da ne spori niti pravilnost izračuna tužitelja koji se odnosi na visinu tužbenog zahtjeva, Sud je zaključio da su te činjenice među stranka nesporne pa ih zbog toga nije smatrao potrebnim utvrđivati.

22. Slijedom svega navedenog, budući je tuženik propustio u utuženom razdoblju tužitelju plaću obračunati i isplatiti prema osnovici od 5.415,37 kn bruto, sud je tužitelju dosudio razliku manje isplaćene bruto plaće prema mjesečnim iznosima razlike plaće koje je tužitelj naznačio u podnesku kojim je konačno specificirao svoje potraživanje, čiji zbroj iznosi ukupno 3.277,90 kn, a ne 3.277,88 kn kako je to tužitelj naveo vjerojatno zbog omaške u zbrajanju pojedinačnih iznosa, te je odlučio kako je to navedeno u izreci pod I. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je u skladu s čl. 328. st.2. ZPP-a.

23. U odnosu na prigovor zastare, koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu, potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, tužba je podnesena 13. srpnja 2021., s tim da je najstariji utuženi pojedinačni iznos dospio na naplatu 15. srpnja 2016. pa je očito da nije prošao 5 godišnji zastrani rok iz čl. 139. ZR-a niti u odnosu na jedan pojedinačno navedeni bruto iznos razlike plaće koji tužiteljica utužuje

24. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. ZOO-a, s tim da je tužitelj odbijen u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez na porez na dohodak sadržan u pojedinim dosuđenim iznosima razlike manje isplaćene bruto plaće, budući iz citiranog čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak i čl. 61. st. 1.i 9. Pravilnika o porezu na dohodak proizlazi da isti dospijevaju tek sa isplatom.

25. Tužitelj je u ovom parničnom postupku u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom. Slijedom navedenog, sud je odluku o trošku parničnog postupka utemeljio na čl. 154. st. 1. ZPP-a, kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12,103/14 i 118/14, dalje Tarifa).

26. Tužitelju su dosuđeni troškovi sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 7. 1. Tarife), troškovi sastava obrazloženog podneska po punomoćniku odvjetniku od 17. veljače 2022. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 8. 1. Tarife), budući je tužitelj tim podneskom specificirao tužbu i tužbeni zahtjev, troškovi zastupanja pred sudom po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 22. veljače 2022. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), a što uz pripadajući PDV 25 % ukupno iznosi 1.875,00 kuna.

27. Tužitelj je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova za sastav podneska zaprimljenog 4. kolovoza 2021., koji je sastavljen po punomoćniku odvjetniku, a koji je datiran s danom 29. srpnja 2021. iz razloga što je isti u tom podnesku ponovio navode koje je već ranije istaknuo u tužbi pa u konačnici predmetni podnesak nije bio od utjecaja na ishod postupka.

28. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška za pristup na ročište za objavu presude nije odlučeno, budući taj trošak nije izvjestan, a o istom će sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem ako punomoćnik tužitelja bude pristupio na ročište za objavu presude.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Valpovu, 23. ožujka 2022.

SUTKINJA:

TATJANA VARŽIĆ

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude u tri primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja,

2.Tuženiku.