Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: 12 Pr-1005/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužiteljice N. B., V., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz O. d. Ž., odvjetnicima iz Z., protiv tuženog C…, V., OIB: …, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, 23. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku C., V., OIB: …, da III. tužitelju N. B., V., OIB: …, isplati razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 6.309,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče:

- na bruto iznos od 461,54 kn počevši od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 461,53 kn počevši od dana 16. veljače 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 461,54 kn počevši od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 461,54 kn počevši od dana 16. travnja 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 461,54 kn počevši od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 461,54 kn počevši od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 461,54 kn počevši od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 461,54 kn počevši od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 461,53 kn počevši od dana 16. rujna 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 461,54 kn počevši od dana 16. listopada 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 456,97 kn počevši od dana 16. studenoga 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 463,82 kn počevši od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 463,82 kn počevši od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate,

- na bruto iznos od 309,20 kn počevši od dana 16. veljače 2017. godine do isplate, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 6.309,19 kn.

III. Nalaže se tuženiku C., V., OIB: …, da tužiteljici N. B., V., OIB: …, nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 6.309,19 kuna. U tužbi navodi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika te da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.).

2. Rješenjem poslovni broj: 8 Pr-312/2020-5 od 21. svibnja 2021. godine razdvojen je ovosudni predmet poslovni broj: Pr-312/2020, tako da je izdvojen iz navedenog spisa predmet tužiteljice N. Š., tako da se postupak u tom predmetu vodio pod brojem: Pr-1005/2021, dok je podneskom punomoćnice tužiteljice od 28. lipnja 2021. godine navedeno da se je tužiteljica u međuvremenu udala, tako da je ispravljen tužbeni zahtjev u smislu da umjesto N. Š. postupak vodi N. B. kao tužiteljica.

3. U tužbi se nadalje navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine i iznosi 5.108,84 kune, dok je povećanje osnovica za preostali 6 % iz 2009.g. sporazumno odgođeno, sukladno članku III. Dodatka, a odredbama članaka IV.-V. ugovoreno je daljnje, postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaće u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj.

3.1. Tužitelj nadalje navodi da su 26. listopada 2011. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, koje predstavljaju i osnovu tužbe, a koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011., obzirom da su istim propisani uvjeti za povećanje osnovice (odredbom članka III.). Sukladno odredbi članka XI. stavka 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ugovoreno je trajanje istog 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.. Vlada RH i Sindikati javnih službi su 28. prosinca 2018. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene odredbe članaka IV. stavka 5. u vezi s odredbom članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

4. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015.godine, s početkom primjene od siječnja 2016. godine. Međutim, tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu, propustio je isplatiti plaću tužitelju u skladu s povećanom osnovicom. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio je 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosno na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od dana 04. rujna 2015.. DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojem se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 04. prosinca 2015.. S obzirom da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi upravo 2 % krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Budući da tuženik nije tužitelju obračunavao plaću po osnovici od 5.415,37 kuna, već po osnovici od 5.108,84 kn, odnosno po osnovici od 5.211,02 kuna, ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike plaće iznosi 6.309,19 kuna sa pripadajućim kamatama za sve plaće u utuženom razdoblju.

4.1. Radi naprijed navedenoga tužitelj je po završetku glavne rasprave predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti, te je potraživao trošak prema troškovniku.

5. Tuženik se je u tom predmetu očitovao na tužbu tužiteljice te je u odgovoru na tužbu naveo da su plaća i druga materijalna prava javnih službenika i namještenika utvrđena Zakonom o plaćama u javnim službama koji propisuje da plaću čini umnožak koeficijenta radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće koja je ugovorena u određenom razdoblju, uvećano za 0,5 % za svaku navršenu godinu staža, a sukladno Zakonu o osnovici plaće u javnom službama, ista se utvrđuje Kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi. Plaća se u javnim službama isplaćuje najkasnije do petnaestog u mjesecu za protekli mjesec, a sredstva za plaće su osigurana u državnom proračunu, s tim da se obračun plaće vrši u centralnom obračunu plaće, tako da kod obračuna plaća postoji parametar koji je automatizmom uvršten u COP, a taj parametar nije moguće mijenjati, radi čega tuženik nije u mogućnosti udovoljiti tužbenom zahtjevu.

5.1. Radi naprijed navedenoga tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, dok parnični trošak nije potraživao.

6. Nesporno je da je u utuženom periodu tužitelj bio u radnom odnosu sa tuženikom te da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu.

7. Na ročištu održanom 23. ožujka 2022. tužiteljska i tužena strana su izjavile da među strankama nije sporan utuženi iznos potraživanja, kao što nisu sporne niti preostale činjenice u ovom parničnom postupku, već je sporno jedino i isključivo za tuženu stranu da li tužiteljska strana ima pravo na isplatu utuženog iznosa odnosno sporna je samo pravna osnova potraživanja tužiteljske strane, što predstavlja pravno pitanje, tako da su se stranke u ovom postupku usuglasile da o tom pravnom pitanju odluči sud, a bez provođenja vještačenja, kao i saslušanja stranaka, s obzirom da se sve činjenice mogu utvrditi na temelju isprava koje se nalaze u spisu, a među strankama nisu sporne.

7.1. Dakle, sud je utvrdio kao nesporan iznos potraživanja tužiteljske strane te nije saslušavao stranke s obzirom na prijedlog stranaka da se iste ne saslušavaju u ovom postupku, čime nije povrijeđeno načelo saslušanja stranaka iz čl. 5. Zakona o parničnom postupku.

8. Sporna je među strankama pravna valjanost i značaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici, razdoblje primjene istog, te da li su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici, a sve to s obzirom na njegovu odredbu članka VII. stavka 1. kojom je propisana odgoda uskladbe plaća te s obzirom na činjenicu da je u 12 uzastopnih tromjesečja, počevši od četvrtog kvartala 2011. godine zabilježen negativan rast BDP-a.

9. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u Ugovor o radu, obračunske isprave za isplatu plaće, Zahtjev za mirno rješenje spora, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Arbitražnu odluku, Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku, podatke Državnog zavoda za statistiku, dopis, Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama.

10. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, temeljem odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 91/92., 112/99.,117/03., 84/08.,123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje u tekstu: ZPP) sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

11. Kronološki gledano, osnovica za obračun plaće u javnim službama pravno je uređena slijedećim pravnim izvorima:

- Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 23. studenog 2006. sklopili sindikati javnih službi navedeni u njemu s jedne te Vlada Republike Hrvatske s druge strane, a kojim je ugovoreno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.;

- Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007. koju je 21.prosinca 2006. donijela Vlada Republike Hrvatske, a kojom se osnovica utvrđuje u iznosu od 4.819,66 kuna bruto s primjenom od 1. siječnja 2007. ("Narodne novine" br. 142/06), koja se odluka u uvodu izrijekom poziva na navedeni Sporazum;

- Zakonom o osnovicama plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 39/09.) koji je stupio na snagu 1.travnja 2009., a prema čl. 2. kojeg osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom dok prema čl. 3., danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaju važiti odredbe čl. 5. st. 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01.) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koje su i doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju;

- Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 13. svibnja 2009. sklopili sindikati javnih službi navedeni u istome s jedne te Vlada Republike Hrvatske s druge strane, kojim je, među ostalim ugovoreno da se s danom potpisa ovog Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaće za službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kune bruto (čl. II) te je točkom III. reguliran način povrata osnovice na način kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto; točkom IV. reguliran je način usklađivanja pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj te su u točci VII. određeni i uvjeti za ostvarivanje odredbi Sporazuma;

- Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 124/09.) od 2. listopada 2009., kojim je izmijenjen članak 2. na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom te je člankom 3. propisano da do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. ovog Zakona primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009.;

- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama sklopljenim 4. listopada 2010. ("Narodne novine" br. 115/10.) koji u članku 51. st. 4. navodi: "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.";

- Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 26. listopada 2011. sklopili sindikati javnih službi navedeni u istome s jedne te Vlada Republike Hrvatske s druge strane, koji se u uvodu izrijekom poziva na osnovicu za obračun plaća iz čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10.) i kojim je, među ostalim promijenjen članak III. tako da glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.", a promijenjene su i odredbe čl. VII. tako da se, među ostalim u točci 1. određuje: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. ovih Izmjena i dopuna u s k l a d b a se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao";

- Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. kojom se utvrđuje sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine kojom u biti nisu promijenjene odredbe čl. III. i čl. VII. točke 1.;

- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. ("Narodne novine" br. 141/12.), koji u članku 51. st. 3. određuje: "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.";

- Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje su 28. prosinca 2012. donijeli Vlada Republike Hrvatske te u njemu navedeni sindikati javnih službi, koje u članku 1. navodi da je među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom 7. prosinca 2011. "jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kako slijedi…", a u članku 2. se navodi: "Sporazumne strane utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena članka IV. stavka 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31. prosinca 2013.", dok o primjeni odredbe čl. III. nema niti riječi.

12. Iz dokaza izvedenih tijekom postupka sud nalazi da je Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. godine i Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. te da prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata nije dovedena u pitanje njihova pravna valjanost.

13. Posljedično, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika, u čije ih je ime i za čiji račun sklopila Vlada Republike Hrvatska sa sindikatima javnih službi te po ocjeni suda predstavljaju pravno valjani Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

14. Što se tiče eventualne odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da se iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. može zaključiti da se odgoda odnosi samo na "uskladbu" odnosno, na "način usklađivanja pariteta između plaće u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi" određen člankom IV., a članci III. do V. se spominju samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

15. Slijedom navedenog, sud zaključuje da odredbom čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama nije došlo od odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice.

16. Ovakav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.

17. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se čl. III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.. Iz navedenoga jasno i nedvojbeno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto. 18. U odnosu na način primjene osnovice, a obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna te ih tuženik sam ne obračunava nego se to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", ali propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, ne može ići na štetu tužiteljice.

19. Naime, Vlada Republike Hrvatske sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci (pa i tuženik) mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad su se za isto ostvarili uvjeti.

20. Pri tome treba ukazati na to da su se prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

21. Ovdje je potrebno napomenuti da su temeljem čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu ZOO) u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, temeljem čl. 9. ZOO sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, temeljem čl. 65. st. 1. ZOO vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, dok temeljem čl. 342. st. 1. ZOO vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

22. Naznačeni opći propisi obveznog prava primjenjuju i u ovom radnom sporu temeljem čl. 8. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19; dalje u tekstu ZR). 19.

23. Budući da Vlada RH nije postupila sukladno čl. IV st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, iako su krajem studenoga 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto, sud na temelju rezultata dokaznog postupka nalazi kako tužiteljici pripada pravo da joj se u utuženom razdoblju plaća obračuna i isplati po osnovici od 5.415,37 kuna bruto. 24. Nesporno je da je predmetne akte kojima se utvrđuje osnovica za izračun plaće potpisala Vlada Republike Hrvatske u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa tako i tuženika.

25. Zbog svega toga utvrđuje se da tužitelju pripada pravo da mu se u utuženom razdoblju obračuna i isplati plaća po osnovici od 5.415,37 kuna bruto. Pri tom nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva tj. obračun tužitelja o visini razlike plaće, ne samo zato što se radi o jednostavnom izračunu nego je i tuženik prihvatio navedenu visinu potraživanja.

26. Kako je među strankama nesporno da tuženik u spornom razdoblju nije obračunavao tužitelju plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, nastala je razlika neisplaćene plaće za navedeno razdoblje, u ukupnom iznosu 6.309,19 kn i to po pojedinim mjesecima pobliže označenima u točci I. izreke ove presude, a što među strankama nije sporno, jer tako proizlazi iz suglasnih izjava punomoćnika stranaka na ročištu od 23. ožujka 2022.

27. Prema odredbi čl. 433.a st. 1. ZPP-a kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

28. Na dosuđeni bruto iznos plaća, tužitelju je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11.,78/11. i 78/15.- dalje: ZOO) tekuća od prvog dana nakon dospijeća plaće tj. od 16. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec, jer je i plaća tužitelja dospijevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s odredbom članka 92. stavka 3. ZR, što između stranaka nije sporno.

29. Zahtjev za kamatom nije prihvaćen samo u odnosu na kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći.

30. U skladu sa odredbom članka 45. stavka 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15., dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak, obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

31. Sukladno odredbi članka 45. stavka 4. i 5. ZPD i članka 16. stavka 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14., dalje: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz odredbe članka 14. toga Zakona i članka 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke presude) (tako i u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž R-45/2017 od 9. srpnja 2018., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 909/18-2 od 5. srpnja 2018., Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-160/2018-2 od 25. rujna 2018. i Županijskog suda u Rijeci broj Gž R10/2018-2 od 26. rujna 2018.).

32. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP, prema kojoj sud odlučuje da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

33. Obzirom da je tužitelj u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjev uspio u cijelosti u parnici (100%), dok u parnici nije uspio samo u pogledu dijela zakonske zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, u parnici nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svojega zahtjeva zbog kojeg dijela zahtjeva nisu ni nastali posebni troškovi.

33.1. Stoga sud utvrđuje da je tuženik tužitelju temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP- a dužan u cijelosti nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 3.750,00 kn. 33.2. Navedeni trošak odnosi se na zahtjev za mirno rješenje spora prema Otbr. 28. i 42., tužbu prema Otbr. 7.1. i 42., obrazloženi podnesak od dana 28. lipnja 2021. godine prema Otbr. 8.1. i 42., ročište od dana 23. ožujka 2022. prema Otbr. 9.1., 7.1. i 42., u iznosu od 750,00 kn za svaku pojedinu parničnu radnju, ili ukupno 3.000,00 kn, čemu treba pridodati PDV u iznosu od 750,00 kn, što iznosi ukupno 3.750,00 kn. 34. Tužiteljskoj strani nije dosuđen trošak ročišta radi objave presude, jer isto nije održano.

U Virovitici 23. ožujka 2022.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona.

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužiteljice – O. d. Ž., Z.

2. 47

3. Tuženi – C., V.