Poslovni broj: 3 Us I-1324/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice V. P. iz V., koju zastupa opunomoćenik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, A. von Humboldta 4a, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenica D. V. S., radi udaljenja državnog službenika iz službe, 23. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/II-114-04/21-

01/12, URBROJ: 513-02-8989-21-6 od 4. listopada 2021. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-112- 02/20-01/1961, URBROJ: 513-02-7009/22-21-7 od 24. rujna 2021.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-114-04/21-01/12, URBROJ: 513-02-8989-21-6 od 4. listopada 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-112-02/20-01/1961, URBROJ: 513-02-7009/22-21-7 od 24. rujna 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 24. rujna 2021., V. P., na radnom mjestu voditelja smjene u područnom carinskom uredu u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu O., Graničnom carinskom uredu S. B., udaljuje se iz službe s danom 24. rujna 2021., do okončanja postupka zbog teške povrede službene dužnosti (točka I. izreke). Nadalje je određeno da za vrijeme udaljenja tužiteljici pripada plaća u visini od 60% od plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe te je tužiteljici oduzeta carinska značka broj 3269, carinska iskaznica broj E1570, faksimil broj 3269 i za vrijeme udaljenja zabranjuje joj se nošenje službene odore (točke II. i III. izreke rješenja), kao i da žalba ne odgađa njegovo izvršenje (točka IV. izreke).

3. Tužiteljica u tužbi navodi da je u žalbi posebice istaknuto da ne može biti odgovorna kao ovlašteni carinski službenik koji nema rukovodeći položaj niti rukovodeće radno mjesto prema Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za carinske službenike („Narodne novine“, broj: 78/17.) za eventualne propuste drugih ovlaštenih carinskih službenika koji su radili u istoj smjeni kao tužiteljica. Osim toga, istaknuto je da tužiteljica koja je bila voditeljica smjene nema obvezu neprekidno kroz cijelo radno vrijeme nadzirati rad drugih kolega i kolegica koji su također ovlašteni carinski službenici pa stoga ne može niti biti odgovorna za njihove propuste te eventualno njihovo buduće procesuiranje zbog povrede službene dužnosti ne može biti osnova za njezino udaljenje iz službe, čak i pod pretpostavkom da će i protiv nje biti pokrenut stegovni postupak. Tužiteljica nadalje navodi da je o udaljenju iz službe već donijeto rješenje od 16. rujna 2021. po kojem je udaljena iz službe s danom 17. rujna 2021. te stoga nema osnove za donošenje novog rješenja o udaljenju iz službe. Dajući svoje razloge za odluku kojom odbija žalbu tužiteljice, tuženik se samo poziva na odredbe članka 114. stavka 1. i 2. Zakona o carinskoj službi i članka 112. stavka 1. i 2. Zakona o državnim službenicima i zaključuje da, budući je utvrđeno kako je 23. rujna 2021. Prvostupanjskom disciplinskom sudu Carinske uprave podnijet zahtjev za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti protiv tužiteljice, to su ostvarene pretpostavke za udaljenje iz službe. Međutim, pri tome ne uvažava činjenicu da je već ranije doneseno rješenje o udaljenju iz službe u odnosu na tužiteljicu koje egzistira pa nema osnove za donošenje drugog rješenja o istoj stvari, a potpuno je irelevantno što su podnošenjem zahtjeva za pokretanjem postupka zbog teže povrede službene dužnosti ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o udaljenju iz službe, jer su one egzistentne samo za slučaj da već ranije nije doneseno rješenje o udaljenju iz službe te smatra da je time povrijeđeno načelo ne bis in idem. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 16. ožujka 2022. kod ovog Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Na navedenu raspravu pristupio je zamjenik opunomoćenika tužiteljice koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Ujedno je zatražio trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn te na ime pristupa na ročište u iznosu od 2.500,00 kn, uvećano za pripadajući PDV, dakle sveukupno 6.250,00 kn. Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je Područni carinski ured O. 23. rujna 2021. pokrenuo disciplinski postupak zbog teške povrede službene dužnosti iz odredbe članka 99. stavka 1. točaka 1., 2., i 8. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05., 142/06., 77/17., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 33/12., 49/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19., 98/19.) protiv državne službenice V. P., ovdje tužiteljice, pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom Carinske uprave, opisane kao „neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza“, „ nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je ovlašten službenik radi sprječavanja nezakonitosti“ i „zlouporaba obveze državnog službenika na prijavljivanje opravdane sumnje na korupciju“.

9. Stoga je prvostupanjskim rješenjem Središnjeg ureda Carinske uprave od 24. rujna 2021. tužiteljica udaljena iz službe s danom 24. rujna 2021., a za vrijeme udaljenja utvrđeno joj je i pravo na isplatu plaće u visini od 60% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe.

10. Odredbom članka 112. stavka 1. Zakona o državnim službenicima propisano je da se rješenjem čelnika tijela službenika može udaljiti iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe. Prema stavku 2. istog članka Zakona, čelnik tijela dužan je udaljiti iz službe državnog službenika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti zbog djela s obilježjima korupcije.

11. Sukladno odredbi članka 112. stavka 4. Zakona o državnim službenicima, udaljenje iz službe traje do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teške povrede službene dužnosti, a u slučaju iz stavka 3. ovoga članka, do isteka pritvora.

12. Prema odredbi članka 114. stavka 1. Zakona o državnim službenicima, za vrijeme udaljenja iz službe službeniku pripada naknada plaće u iznosu od 60%, a ako uzdržava obitelj 80% od plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe.

13. Odredbom članka 114. stavka 1. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“, broj: 68/13., 30/14., 115/16., 39/19., 98/19.) propisano je da carinski službenik može biti rješenjem udaljen iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom Carinske uprave zbog teške povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi dok traje postupak mogao štetiti interesima službe. Prema stavku 2. istog članka Zakona, ravnatelj je dužan udaljiti iz službe carinskog službenika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti zbog djela s Udaljenje iz službe može trajati do okončanja kaznenog obilježjima korupcije.

postupka ili postupka zbog teške povrede službene dužnosti, a u slučaju iz stavka 3. ovoga članka do isteka istražnog zatvora (stavak 4.).

14. Dakle, sukladno citiranim odredbama, službenik se može udaljiti iz službe u dvije situacije, i to ukoliko je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili ukoliko je pokrenut postupak zbog teške povrede službene dužnosti pod uvjetom da je i u jednom i u drugom slučaju potrebno ispunjenje druge kumulativne pretpostavke, a ta je, da se radi o povredi takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe. U predmetnom slučaju je, dakle, riječ o fakultativnoj suspenziji za koju su navedenim odredbama propisane dvije kumulativne pretpostavke.

15. Pri tome je nesporno da je ispunjena prva pretpostavka, a to je da je protiv tužiteljice pokrenut postupak predajom zahtjeva Područnog carinskog ureda O. ovdje tuženiku 23. rujna 2021. zbog teške povrede službene dužnosti iz odredbe članka 99. stavka 1. točaka 1., 2., i 8. Zakona o državnim službenicima.

16. Nadalje, čelnik tijela dužan je cijeniti da li bi navedeni postupak mogao štetiti interesima službe. Priroda povrede se pritom ne dokazuje, već se ocjenjuje prema obilježjima teške povrede službene dužnosti koja je službeniku stavljena na teret. 17. Pored činjenice da je u vrijeme udaljenja iz službe protiv tužiteljice bio pokrenut postupak zbog teške povrede službene dužnosti, Sud ocjenjuje da je, imajući u vidu propuste i postupanje koji su tužiteljici stavljeni na teret, u predmetnom slučaju ispunjena i druga pretpostavka propisana za fakultativnu suspenziju državnog službenika, jer je priroda povrede takva da bi ostanak tužiteljice u službi, dok traje taj postupak, nedvojbeno mogao štetiti interesima službe, koji interesi se ovdje prije svega sastoje u zaštiti ugleda službe i povjerenja javnosti u nju, u kontekstu štetnih posljedica propusta i postupanja koji su tužiteljici stavljeni na teret.

18. Osim toga, tužiteljica nije ukazala niti na jednu okolnost da ostanak u službi ne bi štetio interesima službe, a niti je ukazala na bilo kakav dokaz ili činjenicu koji bi doveli u pitanje naprijed navedeno utvrđenje ovog Suda, kao i stajalište tuženika u osporavanom rješenju s obzirom na određeno udaljenje.

19. Pri tome valja napomenuti da se u predmetnom upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu ne utvrđuje odgovornost za počinjenje navedenih povreda, već se procjenjuje postojanje okolnosti zbog kojih bi u interesu službe trebalo službenika udaljiti iz službe, jer bi ostanak u službi, dok traje postupak, mogao štetiti interesima službe. Pritom je dostatno da postoji mogućnost da bi moglo doći do štete po interese službe, zbog čega je Sud prihvatio pravilnim i utemeljenim primijenjeno ovlaštenje o fakultativnom udaljenju tužiteljice iz službe.

20. Ocjena o odgovornosti za navedene teške povrede službene dužnosti je predmet postupka u kojem će se utvrditi sve činjenice od kojih ovisi ishod tog postupka pa prigovori tužiteljice koji se ističu u tom pravcu ulaze u meritum stvari koja je predmet posebnog postupka te stoga ti navodi nisu od utjecaja u ovom sporu.

21. Sud, nadalje, ocjenjuje da je – neovisno o postojanju ranijeg rješenja o udaljenju iz službe od 16. rujna 2021. (donesenog temeljem članka 115. stavka 1. Zakona o carinskoj službi kojim je propisano da iznimno, carinski službenik može biti udaljen iz službe i prije nego što je protiv njega pokrenut postupak pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom Carinske uprave zbog teške povrede službene dužnosti u slučaju opravdane sumnje da je počinio tešku povredu službene dužnosti

- čelnik prvostupanjskog tijela bio ne samo ovlašten, već i s obilježjima korupcije)

dužan donijeti novo rješenje o obligatornoj suspenziji tužiteljice, na temelju pokretanja disciplinskog postupka zbog teške povrede službene dužnosti iz odredbe članka 99. stavka 1. točaka 1., 2., i 8. Zakona o državnim službenicima. Naime, pokretanjem disciplinskog postupka nastupila je nova okolnost koja čini temelj za obligatornu suspenziju po drugoj osnovi, koja osnova u primjeni ima prednost u odnosu na prethodno određenu suspenziju, što je nastavno relevantno i za određivanje završetka razdoblja udaljenja suspenzije (članak 112. stavak 4. Zakona o državnim službenicima i članak 114. stavak 4. Zakona o carinskoj službi) pa stoga Sud ne može prihvatiti kao osnovane prigovore tužitelja da je prekršeno pravno načelo nebis in idem.

22. Slijedom navedenog, tuženik je zakonito i pravilno odbio žalbu tužiteljice, pozivajući se na razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjskog rješenja i odlučnu činjenicu da je protiv tužiteljice pokrenut postupak zbog teške povrede službene dužnosti pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom Carinske uprave, cijeneći pri tome sadržaj povreda koje se tužiteljici stavljaju na teret te s tim u svezi da li iz iste proizlazi opravdanost zaključka prvostupanjskog tijela da bi ostanak tužiteljice u službi dok traje postupak mogao štetiti interesima službe. Radi navedenog, ostali prigovori koje tužiteljica navodi u tužbi nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu.

23. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I izreke presude).

24. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila predmetni spor, to Sud nije usvojio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, obzirom da je odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano (točka II izreke presude).

U Osijeku 23. ožujka 2022.

Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).