REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 292/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DR. LEOPOLD SPECHT BETEILIGUNGS UND VERMÖGENSVERWALTUNG Gmbh, Austrija, 1010 Beč, Seilerstätte 7/9, OIB: 34329796123, kojeg zastupaju punomoćnici Zoran Marković i Ivana Lončar, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marković i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika OPĆINA PREKO, Preko, Trg hrvatske nezavisnosti 2, OIB: 13458425443, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bujas, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7037/2018-3 od 10. kolovoza 2021., ispravljene rješenjem istoga suda broj Pž-7037/2018-5 od 12. listopada 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru broj P-114/2016-67 od 10. rujna 2018., u sjednici održanoj 23. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7037/2018-3 od 10. kolovoza 2021., ispravljene rješenjem istoga suda broj Pž-7037/2018-5 od 12. listopada 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru broj P-114/2016-67 od 10. rujna 2018.
2. Tuženik u prijedlogu postavlja pitanja:
„1. Da li u slučaju raskida trgovačkog ugovora zastarni rok zakonske obveze na povrat iznosa koji je dan na ime ispunjenja tog ugovora, iznosi 3 godine?
2. Da li tražbina kupca prema prodavatelju na ime obveze povrata uplaćenog dijela kupoprodajne cijene koja je nastala temeljem zakona raskidom ugovora o kupoprodaji prestaje sklapanjem novog ugovora o kupoprodaji između istih stranaka kojim je ugovoreno da je ispunjenje dijela obveze uplate nove kupoprodajne cijene ugovorene tim novim ugovorom o kupoprodaji već izvršeno prodavateljevim primitkom iznosa uplaćenog mu na ime dijela kupoprodajne cijene prvog ugovora o kupoprodaji koji se uračunava, ili kupac i dalje ima tu tražbinu te je njome i dalje ovlašten raspolagati?
3. Da li se neovjereni ugovor o cesiji sklopljen između trgovaca može smatrati sklopljenim i proizvodi li pravne učinke čak i ako nije evidentiran u poslovnim knjigama ugovornih strana, a ako se smatra da je pravovaljan, proizvodi li pravne učinke od dana na koji je navedeno da je sklopljen ili od dana izvršene notifikacije dužniku?
4. Da li je pravovaljan i proizvodi li pravne učinke ugovor o cesiji u kojem je predmet ustupa tražbina koja je ranije prestala uslijed predaje na ime ispunjenja drugog pravnog posla i je li ustupanje takve tražbine protivno načelu savjesnosti i poštenja?
5. Da li je pravovaljan trgovački ugovor o ustupu tražbine koji nije evidentiran u poslovnim knjigama ugovornih strana i koji je naveden da je sklopljen između stečajnog dužnika kao cedenta i vjerovnika stečajnog dužnika kao cesionara u roku kraćem od 3 mjeseca od dana otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom, a koja ustupljena tražbina predstavlja jedinu imovinu stečajnog dužnika i je li ustupanje takve tražbine protivno načelu savjesnosti i poštenja?“
2.1. U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama ovoga suda broj Rev x-952/2016-2 od 14. veljače 2017. i broj Revt-367/2011-2 od 11. prosinca 2013.
3. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava prijedlog i predlaže ga odbaciti.
4. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Drugostupanjski sud je odluku utemeljio na zaključku da se u konkretnom slučaju, na zastaru tražbine koja je predmet tužbenog zahtjeva, a koja je nastala raskidom ugovora o kupoprodaji iz 2009., radi o tražbini po osnovi pravne osnove koja je naknadno otpala (stjecanje bez pravne osnove, članak 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", broj 35/05 i 41/08), na koju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina.
5.1. Od odgovora na prvo postavljeno pitanje „(...) u slučaju raskida trgovačkog ugovora zastarni rok iznosi li 3 godine“, ne ovisi ishod spora, jer je u predmetnom slučaju presuđeno na temelju druge pravne osnove od one od koje revident polazi u pitanju.
5.2. U odluci broj Rev x-952/2016-2 od 14. veljače 2017. na koju se tuženik poziva kao razlog važnosti za prvo postavljeno pitanje, revizijski sud je rješavao pravno pitanje potraživanja društvenih pravnih osoba iz ugovora o prometu robe i usluge te potraživanje naknade izdataka, što ovdje nije slučaj.
6. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, drugostupanjski sud polazi od toga da je predmetna tražbina, koja je nastala raskidom ugovora o kupoprodaji iz 2009., mogla biti ustupljena u korist tužitelja na temelju ugovora o ustupu i da je takav ustup u skladu s austrijskim i hrvatskim pravom, pa postavljeno pitanje „ (...) je li tražbina koja je nastala raskidom ugovora o kupoprodaji prestaje sklapanjem novog ugovora o kupoprodaji (...)“ nije važno u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, jer polazi od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci.
7. U odnosu na treće i četvrto postavljeno pitanje „da li je pravovaljan i proizvodi li pravne učinke ugovor o cesiji koji nije evidentiran u poslovnim knjigama ugovornih strana (...) i je li takvo ustupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja“, pri tome se kao razlog važnosti tuženik poziva na odluku ovoga suda broj Revt-367/2011-2 od 11. prosinca 2013.
7.1. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je zaključio da ugovor o ustupu predmetne tražbine proizvodi pravne učinke, na čiju valjanost ne utječe ni činjenica što nije evidentiran u poslovnim knjigama ugovornih strana. K tome, valja reći i da se u odluci broj Revt-367/2011-2 od 11. prosinca 2013. navodi „da na valjanost ugovora ne utječe ni činjenica što ustupitelj nije postupio prema tada važećem Zakonu o financiranju poslova u zemlji jer ta okolnost može imati za posljedicu samo eventualnu prekršajnu odgovornost“.
7.2. Stoga se ne radi o pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Od odgovora na peto postavljeno pitanje, ne ovisi odluka u predmetnom sporu, jer je tijekom postupka utvrđeno da je ugovor o ustupanju sklopljen između društva Duboko Plavetnilo-Ugljan Projektant d.o.o. i Leopolda Spechta od 7. studenoga 2010. sklopljen dvije godine prije otvaranja stečajnog postupka nad društvom Duboko Plavetnilo-Ugljan Projektant d.o.o., pa ni u odnosu na to pitanje nisu ispunjeni uvjeti za intervenciju ovoga suda putem revizije.
9. Na osnovi svega iznesenog, a na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP, valjalo je odbaciti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Zagreb, 23. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Broj zapisa: eb30a-c414b
Kontrolni broj: 0324a-732cb-64779
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ĐURO SESSA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.