REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-281/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz V. G., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćnici L. H., odvjetnici iz Z., protiv tuženika E. osiguranje d.d. iz Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku u O. društvu G. i partneri u Z., odvjetnicima iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda Zagrebu poslovni broj: Pn-2108/2020-58 od 13. siječnja 2022., 23. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda Zagrebu poslovni broj: Pn-2108/2020-58 od 13. siječnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka koji se odnosi na sastav njezinog odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku E. osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici A. B. iznos od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2016. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija za iznos od 9.500,00 kuna sa zatraženim zateznim kamatama, kao djelomično neosnovan.

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2. Protiv odbijajućeg dijela ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi „iz svih zakonskih razloga“. U žalbi, u bitnome, navodi da je pobijana presuda nezakonita, da pobijani dio presude ima nedostataka, da je nerazumljiva i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa se posljedično tome ne može ispitati. Ukazuje i na pristranost prvostupanjskog suda. Smatra da dosuđeni iznos naknade štete zbog povrede prava osobnosti izazvane strahom u iznosu od 5.000,00 kn predstavlja mizeran iznos pravične novčane naknade i da joj je već kraj ove činjenice da je djelomično uspjela sa svojim zahtjevom, a da je uspjela u cijelosti sa pravnom osnovom zahtjeva koju je tijekom postupka osporavao tuženik, pripada pravo na naknadu parničnog troška. Smatra da joj je po ovoj osnovi, uz primjenu aktualnih Orijentacijskih kriterija trebalo dosuditi pravičnu novčanu naknadu od 14.500,00 kn. Osim toga, smatra da joj pripada pravo i na naknadu parničnog troška. Ukazuje da je tijekom postupka, koji traje od 17.10.2016., zbog dokazivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva (a koje tuženik po svojim cenzorima još u mirnom postupku može utvrditi) uplatila sve sudske pristojbe (sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 693,00 kn od 17.10.2016., sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 500,00 kn, sudska pristojba na žalbu u iznosu od 1.000,00 kn, a morati će platiti i sudsku pristojbu na pobijanu presudu) i predujmila troškove vještačenja. Ovakvim postupanjem suda, smatra da joj je, kao fizičkoj osobi, koji u običnom postupku naknade štete (koji bi trebao biti školski primjer parnice) uskraćuje pravo na pristup sudu jer postupak traje predugo, a tužiteljica treba svojim sredstvima plaćati troškove zastupanja po odvjetniku, sudske pristojbe i predujmljivati vještačenja i iznose potrebne za pristup vještaka koji mu niti po uspjehu u postupku neće biti vraćeni. Ukazuje da je samo na ime troškova vještačenja platila iznos od 4.000,00 kn, a za plaćanje sudskih pristojbi još i iznos od 2.193,00 kn. Smatra da je obzirom na utvrđeno činjenično stanje trebalo u cijelosti prihvatiti njezin tužbeni zahtjev te obvezati tuženika da joj u cijelosti naknadi troškove postupka, pri čemu ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj:

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njezin zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka.

3. Protiv odbijajućeg dijela ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi i tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, osporava visinu dosuđene pravične novčane naknade na ime povrede prava osobnosti izazvane pretrpljenim strahom jer za to ne postoje valjani razlozi i ova naknada štete dosuđena je protivno provedenim dokazima, prvenstveno kombiniranim prometno sudsko medicinskim vještačenjem kao i vještačenjem liječnika psihijatrijske struke dr. M.. Ukazuje da je ključno za ovaj postupak znanstveni „sukob“ između liječnika kliničara i liječnika sudskih medicinara, rezultat čega dovodi do rezultata dokaznog postupka kao što je predmetni. Osim toga, ukazuje i na postupanje tužiteljice nakon štetnog događaja i njenu potrebu da se obrati liječniku psihijatru, iako to obzirom na lakšu prometnu nezgodu, svakako nije bilo potrebno budući taj događaj nije mogao biti tako traumatiziran za nju da joj je trebala ova liječnička pomoć. Provedenim kombiniranim prometno - sudskomedicinskim vještačenjem isključeno je postojanje uzročno posljedične veze između trajnih posljedica, fizičkih bolova i tuđe pomoći i njege, pa je u ovom postupku, prema uputi višeg suda bilo potrebno utvrditi je li strah koji je tužiteljica tom prilikom trpjela doveo do povrede prava osobnosti na njeno duševno zdravlje. O ovom spornom pitanju prvostupanjski sud je pogrešno zaključio, pri čemu ukazuje na nalaz i mišljenje vještaka dr. M., koji smatra nestručnim i proturječnim kako ostalim dokazima u spisu tako i sebi samom. Osim toga, ukazuje i na medicinsku dokumentaciju te smatra da je prvostupanjski sud u ovom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo. Prigovara i odluci o troškovima postupka smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 151., čl. 154 st. 4 i 155. ZPP. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijana presuda preinači i zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti kao neosnovanu, uz naknadu troškova postupka odnosno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. Sa žalbama tužiteljice i tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

5. Samo je tužiteljica odgovorila na žalbu tuženika predlažući da se njezina žalba, kao osnovana prihvati, a odbije žalba tuženika. Ujedno zahtjeva i naknadu troškova postupka koji se odnosi na sastav njezinog odgovora na žalbu tuženika.

6. Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži da joj na ime naknade imovinske i neimovinske štete koju trpi iz štetnog događaja – prometne nezgode od 26. listopada 2015., kada je kao putnica u vozilu, kojim je upravljao R. O., zadobila teške tjelesne ozljede, isplati iznos od 14.500,00 kn, smatrajući osiguranika tuženika odgovornim za navedeni štetni događaj.

8. U ovom postupku nije sporan nastanak ovog štetnog događaja, kao ni pasivna procesna legitimacija tuženika, već je sporna uzročno posljedična veza između ovog štetnog događaja i posljedica koje iz njega trpi tužiteljica, kao i visina štete.

9. Prvostupanjski sud je nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), kao djelomično osnovan prihvatio takav zahtjev tužiteljice zaključujući, u bitnome, da tijekom postupka tužiteljica nije uspjela dokazati (čl. 221.a ZPP u vezi odredbe čl. 1045. ZOO) da je njezina ozljeda istegnuća mišića vrata u uzročno posljedičnoj vezi sa ovim štetnim događajem, budući je njezino tijelo bilo izloženo minimalnim sudarnim silama čiji je intenzitet bio nedostatan za nastanak takve ozljede, pa posljedično tome prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti izazvane pretrpljenim fizičkim bolovima i umanjenjem životne aktivnosti te pravo na naknadu imovinske štete u vezi sa ovom ozljedom, radi čega je u ovom dijelu njezin zahtjev odbio kao neosnovan. Međutim, prvostupanjski sud zaključuje da je tijekom postupka tužiteljica dokazala postojanje uzročno posljedične veze između ovog štetnog događaja i povrede prava osobnosti izazvane strahom, pa je posljedično tome tužiteljici s ove osnove dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 5.000,00 kn

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

10.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem sadržajno ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

10.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba žalitelja u ovom dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

11. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

12. Naime, iako tužiteljica posebno ne osporava zaključak prvostupanjskog suda da tijekom postupka nije dokazala postojanje uzročno posljedične veze između navedenog štetnog događaja i ozljede istegnuća mišića vrata, ovaj drugostupanjski sud je postupajući sukladno odredbi čl. 365. ZPP ispitao pobijanu presudu i u ovom dijelu obzirom da je tužiteljica navela da odbijajući dio presude pobija u cijelosti.

12.1. Ispitujući pobijanu presudu u ovom dijelu, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud, pravilnom ocjenom provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), a napose cijeneći nalaze i mišljenja vještaka dipl. ing. P. T. i dr. D. M., koji utvrđuju da je vozilo tužiteljice u navedenom štetnom događaju - sudaru bilo izloženo promjeni brzine od oko 9 km/h i da su osobe u vozilu tužiteljice (što znači i tužiteljica), imale tendenciju pomaka tijelom ravno prema naprijed te da je pri takvoj dinamici došlo do blažeg trzajnog kretanja tijela tužiteljice, ali da uz takvu dinamiku i utvrđene promjene brzine, nije mogla zadobiti ozljedu u vidu istegnuća vrata (trzajna ozljeda) jer je njezino tijelo bilo izloženo minimalnim sudarnim silama i njihov intenzitet je bio nedostatan za nastanak takve ozljede, pravilno zaključio da u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala (čl. 221. a ZPP) postojanje ove uzročno posljedične veze, pa je posljedično tome prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u ovom dijelu, kao neosnovan odbio zahtjev tužiteljice, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih ni sama žaliteljica nije pokušala umanjiti u svojoj žalbi.

12.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika, kao žalitelja, prvostupanjski sud je ocjenom provedenih dokaza pravilno zaključio o djelomičnoj osnovanosti zahtjeva tužiteljice, zaključivši da je tijekom postupka dokazala da je njezina povreda prava osobnosti izazvana strahom u uzročno-posljedičnoj vezi sa navedenom štetnim događajem. Naime, suprotno njegovim žalbenim navodima, činjenice odlučne za takav zaključak jasno proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka dr. M., koji je, suprotno navodima tuženika, jasno naveo da je prilikom nalaza i mišljenja uzeo u obzir stanje anksioznosti koje je tužiteljica imala od prije, a koje je pojačano navedenim štetnim događajem, nakon čega da je kao posljedica navedenog štetnog događaja trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, potom je do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, a zatim i umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna. Posljedično tome, takav zaključak prvostupanjskog suda o postojanju ove uzročno posljedične veze njezine povrede prava osobnosti izazvane strahom sa navedenom štetnim događajem u cijelosti prihvaća i ovoj drugostupanjski sud jer je za takav zaključak prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi, pa je i njegovu žalbu u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

12.3. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno odlučio i o visini dosuđene pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti izazvane strahom, pravilnom primjenom odredbe čl.1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO), cijeneći pri tom pravilno sve činjenice koje utječu na odmjeravanje ovog vida pravične novčane naknade, a napose okolnosti konkretnog slučaja. Osim toga, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, valja istaknuti da je ovaj dosuđeni iznos pravične novčane naknade sukladan i Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., poslovni broj: Su IV- 47/2020. Pri tome, u odnosu na ove žalbene navode žaliteljice valja istaknuti da ovi Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske predstavljaju samo određenu orijentaciju u dosuđivanju pravične novčane naknade nematerijalne štete. Međutim, oni ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, jer se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja, a što je prvostupanjski sud svakako uzeo u obzir prilikom dosude ove pravične novčane naknade, radi čega je žalbu ove žaliteljice valjalo i u ovom dijelu ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

13. Suprotno žalbenim navodima oba žalitelja, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 4. u vezi odredbe čl. 155. ZPP pravilno odlučio i o troškovima postupka, pa je njihove žalbe valjalo ocijeniti neosnovanima i u ovom dijelu, pri čemu valja istaknuti da odluka prvostupanjskog suda, u ovom dijelu, nije protivna ni pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: Rev-1083/20091, na koje u žalbi ukazuje žaliteljica.

14. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje su u žalbi ukazivali žalitelji, kao niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbe oba žalitelja, kao neosnovane i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

15. Tijekom žalbenog postupka tužiteljica je zahtijevala naknadu troškova postupka koji se odnosi na sastav njezina odgovora na žalbu tuženika, ali je ovaj njezin zahtjev valjalo, kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci pod točkom II. ove presude jer ovaj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 166. st.1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP).

Pula - Pola, 23. ožujak 2022.godine

S u d a c:

Bruno Franković