REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 57 Pž-3076/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja E. O. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica T. S. S., odvjetnica u Z., protiv 1. tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB ..., Z., radi isplate iznosa od 7.944,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3258/2015-62 od 10. ožujka 2020., 23. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3258/2015-62 od 10. ožujka 2020.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3258/2015-62 od 10. ožujka 2020. u točki II. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. platiti tužitelju iznos od 7.944,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Rješenjem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.206,26 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke rješenja).
2. U obrazloženju presude sud, u bitnome, navodi da među strankama nije sporno da se 29. srpnja 2014. na kolniku državne ceste broj 1 dogodila u smjeru naselja T. prometna nezgoda u kojoj je oštećeno motorno vozilo kojim je upravljao J. G. iz K. koje se kretalo državnom cestom broj 1 u smjeru jugoistoka te je na dijelu gdje kolnik ceste prolazi nenaseljenim dijelom na prednji dio automobila naletjela je i udarila divljač – srnjak, vlasništvo Lovačkog društva „B.“. U trenutku prometne nesreće motorno vozilo je bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja te je tužitelj oštećenom E. d.o.o., kao vlasniku, na ime materijalne štete koja je nastala na vozilu platio iznos od 7.944,00 kn, slijedom čega su na tužitelja kao osiguratelja prešla sva osiguranikova prema odgovornoj osobi u smislu odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Sporna je pasivna legitimacija te odgovornost tuženika s obzirom na tuženikove navode da je na predmetnoj dionici ceste postojao znak „divljač na cesti“ koji je postavljen na zahtjev
lovačkog
društva.
Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio da osiguranik tužitelja vozeći teretni automobil brzinom od oko 55 km/h nije uzrokovao predmetnu prometnu nezgodu, odnosno da do nesreće nije došlo zbog toga što on nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, odnosno propustio postupio po prometnom pravilniku ili znaku sukladno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13 i 158/13; dalje: ZSPC)- Međutim, tuženik nije priložio adekvatne dokaze iz kojih bi proizlazilo da je postupio sukladno zahtjevu Lovačkog društva „B.“ za postavljanjem prometnih znakova i opreme od 2. svibnja 2014. i to nakon što je obavljen pregled lokacije s učestalim prelaženjem krupne divljači preko ceste koji je utvrđen zapisnikom od 19. svibnja 2014., odnosno nije dokazao svoju tvrdnju da je 28. svibnja 2014. na predmetnoj dionici postavio prometni znak „divljač na cesti“. Zato je primjenom odredbe čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC) sud utvrdio tuženikovu odgovornost po načelu krivnje prema čl. 1045. ZOO-a. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).
3. Tuženik u žalbi, u bitnome, navodi da je sud počinio binu povredu odredba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na okolnost što je uopće predmet spora jer se radi o zahtjevu za naknadu izvanugovorne obveze naknade štete koji je nastao na temelju zakonske subrogacije slijedom čega je sud pogrešno naveo da se radi o postupku radi isplate i regresnog potraživanju. Odredbom čl. 936 ZOO-a propisan je institut zakonske subrogacije slijedom čega je sud pogrešno ocijenio da se radi o regresnom potraživanju. Prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da je tužitelj dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu tuženika jer u postupku nije utvrđeno točno mjesto nastanka štetnog događaja. Osim toga, sud je počinio povedu iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer je izvodio dokaz na okolnost plaćanja tužitelja prema E. d.o.o. koji tužitelj uopće nije predložio.
4. Odgovor na žalbi nije ponesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 7.944,00 kn koju je tužitelj platio kasko osiguraniku, trgovačkom društvu E. d.o.o. s osnove police automobilskog kasko osiguranja zbog štetnog događaja koji se dogodio 29. srpnja 2014., a za koji tuženik odgovara kao pravna osoba koja upravlja javnom cestom za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač jer na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije cestu označio prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.
8. Neosnovan je žalbeni navod kojim žalitelj ukazuje na bitnu povredu odredba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama.
9. Pogrešno je žaliteljevo pravno shvaćanje da je presuda nerazumljiva jer je sud pogrešno ocijenio predmet spora kao regresno potraživanje iako se radi o prijelazu osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogaciji) prema čl. 963. ZOO-a jer navedeno ne utječe na razumljivost presude.
10. Naime, pojam subrogacije se često povezuje uz pojam regresa u osiguranju iako je pravo regresa posljedica postojanja subrogacije odnosno prijelaza osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi, a do kojeg dolazi po samom
zakonu.
Stoga oznaka predmeta spora kao regresnog potraživanja „ u širem smislu“, sama za sebe nije utjecala na valjanost iznesenih razloga u odnosu na postojanje tužiteljeva aktivne legitimaciju u smislu čl. 963. ZOO-a jer je prvostupanjski sud primjenom te odredbe, pravilno primijenio materijalno pravo.
11. Suprotno žalbenim navodima u postupku nije počinjenja bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer ocjenom dokaza u smislu čl. 8. ZPP, u ovom slučaju isprave na okolnost isplate naknade iz osiguranja prema E. d.o.o., tužitelj nije onemogućen u raspravljanju.
12. Preostali žalbeni razlozi svode se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje koji nisu ispitani, jer je presudu ili rješenje kojim se dovršava postupak u sporu male vrijednosti, a kakav je i ovaj spor po čl. 502. st. 1. ZPP-a, dopušteno pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Zakonom o cestama se utvrđuje odgovornost za štetu od naleta divljači pravnih osoba koje upravljaju javnom cestom, odnosno koncesionara, po načelu krivnje. Dakle, prema odredbi čl. 50. st. 2. ZOC-a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač, samo ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.
14. Odredbom čl. 1. ZOC-a propisano je da se tim Zakonom uređuje pravni status javnih cesta i nerazvrstanih cesta, način korištenja javnih cesta i nerazvrstanih cesta, razvrstavanje javnih cesta, planiranje građenja i održavanja javnih cesta, upravljanje javnim cestama, mjere za zaštitu javnih i nerazvrstanih cesta i prometa na njima, koncesije, financiranje i nadzor javnih cesta. Sporni čl. 50. ZOC-a razvrstan je u glavu IV., pod nazivom „Mjere za zaštitu javnih cesta i prometa“.
15. Slijedom navedenog, st. 1. čl. 50. ZOC-a, kojim je propisano da se za štetu odgovara po načelu krivnje, nije moguće promatrati izvan konteksta predmeta uređenja Zakona o cestama u cjelini i, posebno, glave IV. tog Zakona, kao što ga nije moguće promatrati ni odvojeno od sadržaja st. 2. te zakonske odredbe. Naime, iz st. 2. čl. 50. ZOC-a jasno proizlazi da nije riječ o pravnom uređenju odgovornosti osoba koje gospodare lovištima za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači. Budući da se radi o odredbi zakona koji uređuje pravno područje javnih cesta, riječ je o pravnom uređenju odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara javne ceste za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači.
16. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da iz Izvješća Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave K., Postaje prometne policije K. od 30. srpnja 2014. proizlazi da je pregledom mjesta događaja prometne nesreće gledano iz smjera kretanja teretnog automobila registarske oznake i broja ... utvrđeno da nema postavljenog prometnog znaka „divljač na cesti“, a tuženik nije dokazao da je postupio sukladno zahtjevu Lovačkog društva „B.“ za postavljanjem prometnih znakova i opreme od 2. svibnja 2014. niti je dokazao svoju tvrdnju da je 28. svibnja 2014. na predmetnoj dionici postavio prometni znak „divljač na cesti“ prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19) utvrdio tuženikovu odgovornost po načelu krivnje prema čl. 1045. ZOO-a i obvezao ga na isplatu utuženog iznosa.
17. Pravilna je i odluka o troškovima jer je o njima odlučeno pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
18. Stoga je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u presudi dok je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, odlučeno kao u rješenju.
Zagreb, 23. ožujka 2022.
Sudac Mirta Matić
