REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 6 Pr-5697/2018-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A.J. OIB: … iz D.S., kojeg zastupa punomoćnik J.J., Odvjetnik iz Z., protiv tuženika Republika Hrvatska - Ministarstvo, OIB: … kojeg zastupa OGDO u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. veljače 2022. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja J.J., odvjetnika i N.J.P., zamjenice OGDO-a u Z., dana 23. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska - Ministarstvo, OIB: … da tužitelju A.J. OIB: … iz D.S., isplati iznos od 118.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

- 2.100,00 kn od 01.07. 2013. do isplate

- 2.250,00 kn od 01.08. 2013. do isplate

- 2.850,00 kn od 01.09. 2013. do isplate

- 1.650,00 kn od 01.10. 2013. do isplate

- 3.000,00 kn od 01.11. 2013. do isplate

- 2.850,00 kn od 01.12. 2013. do isplate

- 2.100,00 kn od 01.01. 2014. do isplate

- 1.200,00 kn od 01.02. 2014. do isplate

- 2.400,00 kn od 01.03. 2014. do isplate

- 2.400,00 kn od 01.04. 2014. do isplate

- 3.150,00 kn od 01.05. 2014. do isplate

- 1.950,00 kn od 01.06. 2014. do isplate

- 2.700,00 kn od 01.07. 2014. do isplate

- 300,00 kn od 01.08. 2014. do isplate

- 2.700,00 kn od 01.09. 2014. do isplate

- 2.850,00 kn od 01.10. 2014. do isplate

- 3.000,00 kn od 01.11. 2014. do isplate

- 2.850,00 kn od 01.12. 2014. do isplate

- 3.000,00 kn od 01.01. 2015. do isplate

- 1.200,00 kn od 01.02. 2015. do isplate

- 2.550,00 kn od 01.03. 2015. do isplate

- 3.000,00 kn od 01.04. 2015. do isplate

- 2.400,00 kn od 01.05. 2015. do isplate

- 2.850,00 kn od 01.06. 2015. do isplate

- 1.200,00 kn od 01.07. 2015. do isplate

- 2.250,00 kn od 01.08. 2015. do isplate

- 2.850,00 kn od 01.09. 2015. do isplate

- 1.500,00 kn od 01.10. 2015. do isplate

- 3.000,00 kn od 01.11. 2015. do isplate

- 2.250,00 kn od 01.12. 2015. do isplate

- 1.200,00 kn od 01.01. 2016. do isplate

- 3.150,00 kn od 01.02. 2016. do isplate

- 3.300,00 kn od 01.03. 2016. do isplate

- 3.150,00 kn od 01.04. 2016. do isplate

- 2.700,00 kn od 01.05. 2016. do isplate

- 3.150,00 kn od 01.06. 2016. do isplate

- 1.050,00 kn od 01.07. 2016. do isplate

- 2.850,00 kn od 01.08. 2016. do isplate

- 3.300,00 kn od 01.09. 2016. do isplate

- 3.150,00 kn od 01.10. 2016. do isplate

- 3.150,00 kn od 01.11. 2016. do isplate

- 1.950,00 kn od 01.12. 2016. do isplate

- 900,00 kn od 01.01. 2017. do isplate

- 3.000,00 kn od 01.02. 2017. do isplate

- 3.450,00 kn od 01.03. 2017. do isplate

- 2.700,00 kn od 01.04. 2017. do isplate

- 3.000,00 kn od 01.05. 2017. do isplate

- 3.000,00 kn od 01.06. 2017. do isplate

u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 19.531,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. ožujka 2022. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 13. prosinca 2018. godine podnio tužbu protiv tuženika radi isplate razlike plaće. U tužbi je naveo da je zaposlenik (policijski službenik) u Ministarstvu. Tužitelj je upućen na rad na granični prijelaz O. radi obavljanja hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području, sve na temelju Dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 01. srpnja 2013. godine, sukladno Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu. Tužitelj je kao policijski službenik upućen na rad u Republiku Sloveniju tj. izvan stalnog mjesta rada i izvan stalnog mjesta boravka gdje je svoj posao obavljao 8 sati dnevno ili duže. Tužitelj tvrdi da mu za navedeni rad sukladno članku 50 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike pripada terenski dodatak u iznosu od 150,00 kn odnosno od 170,00 kn dnevno. Tužbenim zahtjevom naznačenim u tužbi tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu na ime terenskog dodatka isplati iznos od 118.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od prvog u mjesecu za tekući mjesec.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, navodeći da tužitelj koji obavlja poslove granične kontrole na području Republike Slovenije, obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen jer je to u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, tj. to predstavlja njegovo mjesto i područje rada. Tužitelj kontinuirano obavlja poslove svog radnog mjesta granične kontrole na graničnom prijelazu sukladno rasporedu rada i tužitelj nema drugo stalno mjesto rada, već poslove svog radnog mjesta obavlja na zajedničkom službenom mjestu za obavljanje granične kontrole. Navedeno mjesto udaljeno je od granice Republike Hrvatske oko 500 metara, tužitelj je prevožen službenim vozilom i nije imao nikakve dodatne troškove.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Dogovor između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole (list 14-19 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 29. lipnja 2018. (list 20-22 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 8. studenog 2018. i 15. studenog 2018. (list 23-26 spisa), tabelarni prikaz dolaska na posao i izračun utuženog potraživanja (list 27-35 spisa), tumačenje Zajedničke Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenika i namještenike (list 72-73, 87-88, 92-93 spisa), rješenje tuženika od 31. siječnja 2013. (list 100 i 248 spisa), elektronički zapis o prebivalištu (list 269 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 376-377 spisa).

4. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate.

6. Člankom 56 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 89/12, 104/13) odnosno člankom 50 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 112/17) propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Terenski dodatak se isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu, za idući mjesec a visina terenskog dodatka iznosi najmanje 170,00 kn, odnosno prema sporazumu s Vladom.

7. Uvidom u evidenciju o broju radnih dana za koje su ostvarena prava na terenski dodatak, utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od srpnja do prosinca 2013. godine radio na terenu ukupno 98 radnih dana, u razdoblju od siječnja do prosinca 2014. - 184 dana, od siječnja do prosinca 2015. - 187 dana, od siječnja do prosinca 2016. - 214 dana i od siječnja do prosinca 2017. - 107 dana.

8. Uvidom u rješenje tuženika od 31. siječnja 2013. godine utvrđeno je da je tužitelj s danom 04. veljače 2013. godine raspoređen u Policijsku upravu zagrebačku, Postaja granične policije B. na radno mjesto policijski službenik za nezakonite migracije.

9. Uvidom u elektronički zapis o prebivalištu utvrđeno je da je tužiteljevo prebivalište u D.S.

10. Na ročištu održanom 10. veljače 2022. godine sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je izjavio da je u utuženom razdoblju bio raspoređen na radno mjesto policijski službenik u Postaji granične policije B., Granični prijelaz B. i radio je na području Republike Slovenije na graničnom prijelazu O. Tuženik je organizirao prijevoz na posao i s posla. Naveo je da se prilikom rada nisu mogli kretati slobodno po teritoriju Republike Slovenije već su imali dozvolu za kretanje po uskom dijelu graničnog prijelaza od kućica do prostorije voditelja smjene prijelaza. Na tom prostoru mogli su boraviti i za vrijeme pauze, odnosno za vrijeme pauze nisu se mogli kretati izvan prostora na kojem im je bilo dopušteno kretanje. Za vrijeme pauze nisu mogli prelaziti na teritorij Republike Hrvatske jer nisu imali vozilo, a osim toga prelazak bi oduzimao previše vremena. Naveo je da je nadležni rukovoditelj odnosno šef smjene upućivao u drugo mjesto rada, konkretno u O. u Sloveniji. Na teritoriju Republike Slovenije nisu mogli obavljati sva policijska ovlaštenja koja su imali na teritoriju Republike Hrvatske, već su njihova ovlaštenja bila ograničena kao npr. nisu mogli uhititi državljanina Republike Slovenije, nisu mogli obaviti očevid u slučaju prometne nesreće niti postupati u slučajevima narušavanja javnog reda i mira.

11. Temeljem iskaza tužitelja sud je zaključio da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na teritoriju Republike Slovenije, dakle na teritoriju druge države, da mu je kretanje na tom teritoriju bilo ograničeno te da nije mogao primjenjivati ovlaštenja koja je primjenjivao na teritoriju Republike Hrvatske.

12. Sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, uvjeti za stjecanje prava na terenski dodatak sukladno odredbama Kolektivnog ugovora su da je policijski službenik radio izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta stalnog boravka te da je na terenu proveo najmanje 8 sati.

13. S obzirom da je tužitelj rješenjem od 31. siječnja 2013. raspoređen u Postaju granične policije B. i s obzirom da je tužitelj imao prebivalište u D.S., a radio je na području Republike Slovenije, sud je zaključio da tužiteljev rad ima obilježja rada na terenu pa tužitelj ima pravo na terenski dodatak u visini koja je propisana odredbama Kolektivnog ugovora.

14. Tužitelju je na ime terenskog dodatka za razdoblje od srpnja 2013. do prosinca 2017. godine dosuđen ukupni iznos od 118.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvog u mjesecu za tekući mjesec, a sud je pri tom imao u vidu da je među strankama nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate.

15.Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15).

16. Sud je odbio prijedlog tuženika za provođenje očevida na licu mjesta i saslušanje tužiteljevih nadređenih u svojstvu svjedoka jer je činjenice relevantne za rješenje ovog spora sud utvrdio uvidom u isprave koje su parnične stranke dostavile u spis i saslušanjem tužitelja.

17. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

18. Tužitelju je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr 7/1), za sastav podneska od 04.02.2019. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 20.02.2019. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 18.03.2019. godine u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 8/3), za zastupanje na ročištu 24.09.2019. godine u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 01.09.2021. godine u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 10.02.2022 godine u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9/1).

19. Ukupan trošak tužitelja iznosi 15.625,00 kn, a navedenom iznosu je dodan PDV od 25% u iznosu od 3.906,25 kn, pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 19.531,25 kn.

20. Tužitelju je temeljem članka 30 stavak 2 Ovršnog zakona dosuđena kamata na parnični trošak.

21. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 23. ožujka 2022.

Sudac:

Jasminka Galešić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku po OGDO u Zagrebu,

na br. Pr-DO-681/18