Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-841/2021-2

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB:…., kao drugostupanjski sud, po sucu Krešimiru Biljanu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S.Š. iz J., T., OIB:…., zastupane po punomoćniku H.M., odvjetniku iz Z., protiv tužene bank, iz Z., S. avenija , OIB:…., zastupanog po punomoćniku J.J., M.B., D.B. i T.H., odvjetnici iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-550/2019-20 od 14. listopada 2021., dana 23. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-550/2019-20 od 14. listopada 2021. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj: P-550/2019-23 od 22. listopada 2021.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom tuženoj je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 37.397,49 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni preplaćeni iznos u razdoblju od 31. listopada 2008. do 31. srpnja 2015. kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.023,97 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku od 15 dana.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14. i 70/19. – dalje u tekstu ZPP) navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6., 11. ,12. i 13. navedenog zakona te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka na koje tužena ukazuje u žalbi.

6. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužiteljice iz članka 502c. ZPP-a zbog preplate iz sklopljenog ugovora o kreditu vezanom uz CHF.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da je tužiteljici temeljem sklopljenog ugovora o kreditu od 01. srpnja 2008.broj: 066-269/2008. odobren kredit u iznosu od 20.566,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan korištenja kredita s početno ugovorenom kamatnoj stopom od 6,50% godišnje koja je promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tužene.

Nadalje je nesporno da je tijekom trajanja kredita dolazilo do povećanja početno ugovorene kamatne stope i tečaja CHF u odnosu na kunu.

Provedenim vještačenjem je utvrđeno da iznos preplate kredita u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj CHF iznosi 33.988,10 kuna a u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka je preinačen tužbeni zahtjev podneskom od 23. travnja 2021.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 502c. ZPP-a te stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1401/201. (dalje u tekstu kolektivni spor) te na odredbe članka 323. i članka 324. te 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje u tekstu ZOO) obvezuje tuženu na isplatu navedenog iznosa zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF. Ujedno odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare u cijelosti pozivom na odredbu članka 323. stavak 1. i pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2).

9. Neosnovani su žalbeni navodi tužene o tome da prvostupanjski sud ne navodi razloge za primjenu stajališta sudova u kolektivnom sporu odnosno da je prvostupanjski sud radi utvrđivanja odlučnih činjenica o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi trebao provoditi dokaze.

Prema odredbi članka 502c. ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. toga zakona (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti i u tome će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Imajući u vidu svrhu podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava kao i navedenu zakonsku odredbu proizlazi da se u parnicama po restitucijskim zahtjevima ne trebaju utvrđivati navedene činjenice iz razloga što su sve odlučne činjenice na temelju kojih je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF utvrđene u kolektivnom sporu. Dakle u ovoj parnici je odlučno utvrditi da li se radi o potrošačkom ugovoru koji je sklopljen u vremenskom periodu obuhvaćenom u kolektivnom sporu tj. nije potrebno utvrđivati druge činjenice u tome smjeru osim utvrđenja eventualne preplate kredita koja je rezultat navedenih ništetnih odredbi.

10. Također su neosnovani žalbeni navodi o pogrešnoj uputi suda za izradu vještačkog nalaza i mišljenja.

Tužena smatra da je vještačenjem bilo potrebno utvrditi eventualnu razliku preplate kredita temeljem referentne kamatne stope a ne početno ugovorene kamatne stope od 6,50%.

Naime sudsko utvrđenje nepoštenosti navedenih ugovornih odredbi ima za posljedicu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužiteljica kao potrošač nalazila da navedene odredbe nisu postojale (Sud EU u spojenim predmetima C- 154/2015., C-307/2015. i C-308/2015. u pogledu tumačenja članka 6. stavak 1. Direktive 93/13.).

Upravo zbog navedenog prvostupanjski sud je dao valjanu uputu vještaku radi utvrđenja preplate imajući u vidu početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj CHF u odnosu na kunu.

11. Prvostupanjski sud je pravilno donio odluku kojom dopušta preinaku tužbenog zahtjeva sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a no ovaj sud napominje da bi takva preinaka bila dopuštena i po stavku 2. navedenog članka obzirom da tužiteljica nije mogla postaviti tužbeni zahtjev bez provedenog vještačenja.

12. Žalba tužene nije osnovana niti u pogledu istaknutog prigovora zastare.

13. Prvostupanjski sud smatra kako obzirom na već navedenog pravno stajalište građanskog odjela VSRH zastara nije niti počela teći obzirom da presuda nije pravomoćna.

14. Stav prvostupanjskog suda o zastari je pogrešan.

Naime tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev na utvrđenjima iz kolektivnog spora a prema stajalištima sudova odnosno VSRH u predmetu Rev-2245/2017. prekid i ponovni tijek zastare su vezani uz podnošenje tužbe i pravomoćnost sudskih odluka u kolektivnom sporu.

Slijedom navedenog i u pogledu individualnih zahtjeva u smislu odredbe članka 502c. ZPP-a treba imati u vidu vrijeme podnošenja tužbe i pravomoćnost odluka u kolektivnom sporu.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu je u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014. (presuda VTSRH poslovni broj: Pž-7129/2013.) a u pogledu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018. (VTSRH poslovni broj: Pž-6632/2017.) .

Obzirom na navedeno zastarni rok na ime preplate zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje teći od 13. lipnja 2014. a zbog odredbe o valutnoj klauzuli od 14. lipnja 2018. (o tome objedinjeno pravno shvaćanje VSRH broj 3. sa sjednice Građanskog odjela od 31. siječnja 2022. broj: Su-IV-33/2022-2). No imajući u vidu da je tužiteljica podnijela tužbu 10. lipnja 2019. nesporno je da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

15. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima postupka pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a imajući uvidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.).

Pri tome su neosnovani žalbeni navodi tužene o neosnovanosti troškova sudskih pristojbi jer je upravo iz spisa vidljivo da je platila sudsku pristojbu prilikom podnošenja tužbe te je obveznica plaćanja i sudske pristoje na presudu kada je sud na to pozove.

16. Slijedom izloženog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 2. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. odbijen zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

Vukovar, 23. ožujka 2022.

Sudac

Krešimir Biljan