REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1989/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavod ... Z., protiv I-tuženika H.-I. d.o.o. iz Z., II-tuženika H.-C. d.o.o. iz Z., OIB ... i III-tuženika H.-P. p., Z., OIB ..., a II i III-tuženici zastupani po punomoćniku Ž. S., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji II i III-tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 2420/2016-3 od 2. ožujka 2017., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5387/13- 46 od 14. siječnja 2016., u sjednici održanoj 23. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija II i III-tuženika te se slijedom toga u odnosu na njih ukida presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2420/2016-3 od 2. ožujka 2017. i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O trošku sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima H. C. d.o.o., H. P. p. d.o.o. i H. I. d.o.o. solidarno isplatiti tužitelju zavod ... iz Z. iznos od 41.615,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos 6.539,12 kn od 19. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos 13.637,14 kn od 09. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos 10.821,29 kn od 07. lipnja 2012. godine do isplate

- na iznos 10.618,37 kn od 18. kolovoza 2014. godine do isplate

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena".

II. Nalaže se tužitelju zavod ... iz Z. nadoknaditi I tuženiku H. I. d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 kn u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju zavod ... iz Z. nadoknaditi tuženicima H. C. d.o.o. i H. P. p. d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 12.125,00 kn u roku od 15 dana.“.

2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

„Žalba tužitelja se uvažava, pa se presuda suda prvog stupnja br. P-5387/13- 46. od 14. siječnja 2016. godine:

- djelomično preinačava i sudi:

Nalaže se tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos od 30.997,55 kn s zateznim kamatama po stopama kao pod toč. I. izreke:

- na iznos od 6.539,12 kn počev od 19. ožujka 2008. godine, pa do isplate

- na iznos od 13.637,14 kn počev od 9. srpnja 2010. godine, pa do isplate

- na iznos od 10.821,29 kn počev od 7. lipnja 2012. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana

- ukida u dosuđujućem dijelu za iznos od 10.618,37 kn sa zateznim katama počev od 18. kolovoza 2014. godine, pa do isplate, kao i u odluci o trošku (toč. II. i III. izreke) i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Troškovi žalbenog postupka ostavljaju se za konačnu odluku.“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) podnose II i III-tuženici zbog postupovnopravnog pitanja:

„- da li se pravomoćnost upravnog akta proteže na uzročno posljedičnu vezu između povreda zadobivenih u štetnom događaju i nastanka invalidnosti osiguranika tužitelja, posebno imajući u vidu činjenicu da predmet upravnog postupka nije bilo utvrđenje postojanja uzročno posljedične veze između povreda zadobivenih u štetnom događaju i nastanka invalidnosti istog, tj. da li sud u parničnom postupku može ispitivati prigovor uzročno posljedične veze između ozljede na radu i nastanku invalidnosti sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a čak i u slučaju kad je među strankama nesporno da u upravnom postupku nije bila utvrđivana nikakva uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastanka invalidnosti?

- da li je ispravan stav drugostupanjskog suda da je obračun tužitelja javna isprava sukladno odredbi čl. 171. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, dalje: ZOUP), uz koju se veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, te da li je takav obračun tužitelja sam za sebe dokaz da je naknada za tjelesno oštećenje u tužbom traženom iznosu zaista i isplaćena osiguraniku tužitelja?“.

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Naime glede postavljenog prvog pitanja i vezanosti suda za rješenje o utvrđivanju visine mirovine kada se radi o spornom pitanju postojanja uzročne veze između povreda zadobivenih u štetnom događaju i utvrđenog tjelesnog oštećenja i gubitka radne sposobnosti osiguranika tužitelja ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje u odluci Revt 469/2017 od 11. ožujka 2020. gdje je rečeno (ponovljeno u odlukama Rev 1261/21 od 2. veljače 2022 i Rev-12/22 od 12. siječnja 2022):

„Naime, kada je u drugoj parnici odlučeno o odgovornosti tuženika samo na razini prethodnog pitanja, bez obzira što je u toj parnici uzročna veza utvrđena na temelju izvedenog vještačenja, sud tom odlukom nije vezan u novoj parnici, neovisno o tome što u njoj tužitelj postavlja zahtjev u vezi istog štetnog događaja i od tuženika zahtijeva isplata po osnovi regresnog zahtjeva tužitelja radi isplaćenog razmjernog dijela invalidske mirovine. Ocjena suda u pogledu uzročne veze vezala je samo sud u postupku u kojem je donesena odluka o odgovornosti tuženika za naknadu štete osiguraniku tužitelja i ona ima pravni učinak samo u postupku u kojem je o njoj odlučeno, a nema ni značaj presuđene stvari, budući da pitanje ocjene uzročne veze nije uneseno u izreku, već je sadržano samo u obrazloženju (čl. 333. ZPP). Niti činjenica da je parnični sud vezan za odluku upravnog tijela o umirovljenju osiguranika tužitelja u granicama njezine pravomoćnosti i za činjenična utvrđenja u toj odluci, ne ograničava sud da u novoj parnici utvrđuje uzročnu vezu između ozljeda pretrpljenih u prometnoj nezgodi i štete radi koje je isplaćena invalidska mirovina. Svojom odlukom naime, on ne bi rješavao nešto inkompatibilno s onim što je već odlučilo nadležno upravno tijelo budući da u ovom predmetu nema identiteta predmeta s ranijim upravnim postupkom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-350/2006 od 20. svibnja 2008.).

Slijedom navedenog, time što su u postupku u dokazne svrhe bez suglasnosti tuženika uzeti u obzir nalaz i mišljenje vještaka izrađeni u drugom predmetu među različitim strankama, a istovremeno je odbijen prijedlog tuženika da se u ovom konkretnom postupku izvede medicinsko vještačenje radi utvrđivanja je li, eventualno, uzrok umirovljenja osiguranika tužitelja različit od onoga iz upravnog rješenja kojim je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu - posljedice stradavanja u predmetnom štetnom događaju, to je takvim (nezakonitim) postupkom nižestupanjskih sudova stranci zapravo oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom. Tim više jer sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave i vještačenje se usmeno iznosi na glavnoj raspravi, a sud određuje hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili ih podnijeti i u pisanom obliku prije rasprave. Vještak mora obrazložiti svoj nalaz i mišljenje usmeno na glavnoj raspravi, s tim da je svrha takvog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka omogućavanje strankama da se postavljanjem pitanja vještaku razjasne eventualne primjedbe na njegov nalaz i mišljenje (čl. 4. i 259. do 260. ZPP).

Stoga je na opisani način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, čime je ostvaren revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP, jer je tuženik onemogućen u raspravljanju pred sudom.“

Slično ovaj sud i u odluci Rev-x-165/2016 od 7. ožujka 2017. gdje je rečeno:

„Nije u pravu tužitelj kada smatra da je sud u ovom postupku bio vezan Rješenjem tužitelj od. 1. ožujka 1999. i to u pogledu postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja iz 1970. i prijevremenog umirovljenja B. M.

Naime, tim Rješenjem (donesenim na temelju odredbe čl. 105. i 110. ZMO) odlučeno je tek o pravu B. M. na invalidsku mirovinu. Tim Rješenjem nije odlučeno o odgovornosti za predmetnu štetu, pa dakle niti o jednoj od pretpostavki odštetne odgovornosti tj. o postojanju uzročno-posljedične veze između šetnog događaja iz 1970. godine i prijevremenog umirovljenja B. M.

Ovdje je za ukazati da tužitelj nije niti ovlašten odlučivati o obvezi naknade prouzročene mu štete, već on ima samo pravo zahtijevati od štetnika (u izvansudskom ili sudskom postupku) da mu naknadi prouzročenu štetu (čl. 160. st. 1. ZMO).“

Dakle, reafirmirajući gore navedena pravna shvaćanja u odgovoru na prvo postavljeno pitanje u ovoj reviziji valja reći da parnični sud nije vezan odlukom tužitelja donesenom u upravnom postupku glede uzroka umirovljenja osiguranika tužitelja i osiguraniku štetnika (ovdje tuženika) dopušteno je u parnici dokazivati da radna sposobnost osiguranika tužitelja i njegovo umirovljenje nisu u uzročno- posljedičnoj vezi. O rezultatu dokazivanja i eventualnom etabliranju uzročne veze između ozljeđivanja i posljedica ozljeđivanja i umirovljenja osiguranika tužitelja ovisi i odštetna odgovornost tuženika.

Slijedom navedenog kako je u postupku pred sudom drugog stupnja zbog pogrešnog pravnog shvaćanja na opisani način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, čime je ostvaren revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP, jer je tuženik onemogućen u raspravljanju pred sudom.“.

7. Zbog navedenog, sud drugog stupnja je počinio bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, čime je ostvaren revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP, jer je tuženik onemogućen u raspravljanju pred sudom, pa je slijedom toga odlučeno kao u izreci sukladno odredbi čl. 394. st. 1. al. 3. ZPP.

8. Odluka o troškovima sastava revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. ZPP-a.

9. Kako je odlučeno o pravilnosti presude suda drugog stupnja kao u izreci ovog rješenja odgovarajući na prvo postavljeno pravno pitanje, drugo postavljeno pravno pitanje gubi jedan od elemenata iz čl. 385.a ZPP-a da bi se radilo o važnom pravnom pitanju i to stoga što o odgovoru na to pitanje ne ovisi odluka u ovom postupku (jer je odluka donesena odgovarajući na prvo pitanje) pa stoga nije niti bilo mjesta odlučivati i odgovarati na drugo pravno pitanje.

Zagreb, 23. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.