Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-uv-26/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc.Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Ivana Turudića univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika K. K., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje KZ/11.) odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 20. siječnja 2022., broj Ik I- 659/2021-9, u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba zatvorenika K. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 20. siječnja 2022., broj Ik I- 659/2021-9, na temelju članka 170. točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj: 14/21. – dalje u tekstu: ZIKZ) u vezi članka 59. KZ/11., odbijen je prijedlog zatvorenika K. K. za uvjetni otpust.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. L. i M. R., zbog „pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da „Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima odnosno da ukine isto rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak“.

3. Sukladno članku 51. stavku 2. ZIKZ koji se u ovom postupku primjenjuje u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako zatvorenik ističe da rješenje pobija iz tri zakonske osnove, svi žalbeni navodi predstavljaju obrazloženje žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Izloženim žalbenim navodima zatvorenika, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika K. K. za uvjetni otpust, ispravno uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu odredbe članka 59. stavak 2. KZ/11. te potom pravilno zaključio da do sada izdržana kazna zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecala na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

6. Nije u pravu zatvorenik da je prvostupanjski sud pogrešno uzeo u obzir mišljenje o prijedlogu za uvjetni otpust Zatvora u Zagrebu te da je trebao pribaviti mišljenje za vrijeme provedeno u istražnom zatvoru koje je uračunato u kaznu, jer da je zatvorenik stupio na izdržavanje kazne zatvora 7. prosinca 2021., a očekivani istek izdržavanja kazne zatvora u trajanju jedne godine je 19. svibnja 2022. Naime, Zatvor u Zagrebu u svom mišljenju, iako je naveo da zbog kratkog vremena provedenog na izdržavanju kazne nema dovoljno tretmanskih pokazatelja za utvrđivanje postignute specijalne prevencije, navodi i okolnosti u smislu odredbe članka 59. stavak 2. KZ/11., iz kojih prvostupanjski sud ispravno utvrđuje da nije postignuta svrha kažnjavanja. Ispravno prvostupanjski sud zaključuje da provođenje pojedinačnog programa koje je ocijenjeno sa najnižom razinom (zadovoljava) i djelomična kritičnost prema djelu ne ukazuju na dovoljan stupanj svijesti o ozbiljnosti i težini počinjenog djela. Uz činjenicu da zatvorenik nije radno angažiran, iako je radno sposoban niti je uključen u posebne programe, kao i da nisu utvrđene okolnosti postpenalnog prihvata, okolnosti su koje pretežu nad podacima da zatvorenik nije stegovno tretiran te da poštuje kućni red. Stoga su sve okolnosti navedene u mišljenju Zatvora u Zagrebu, iako temeljene na kratkom roku opservacije zatvorenika, dovoljan pokazatelj za odluku o uvjetnom otpustu, a koje okolnosti ne može promijeniti ocjena ponašanja zatvorenika u istražnom zatvoru. Ocjena ponašanja zatvorenika u istražnom zatvoru mogla bi biti od utjecaja samo u slučaju da vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ima samo pozitivne okolnosti, pa zbog kratkoće vremena provedenog na izdržavanju kazne postoji potreba potvrđivanja kontinuiteta pozitivnih okolnosti u svrhu puštanja na uvjetni otpust.

7. Stoga nije u pravu zatvorenik da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije pribavio mišljenje o ponašanju zatvorenika za vrijeme boravka u istražnom zatvoru, niti je u pravu zatvorenik da je prvostupanjski sud, pogrešno zaključio da nije postignuta svrha kažnjavanja. Upravo suprotno, prvostupanjski sud potpuno je i ispravno utvrdio činjenično stanje o čemu je dao jasne i dostatne razloge, koje prihvaća i drugostupanjski sud te ispravno zaključio da zatvorenik K. K. treba izdržati kaznu zatvora u cijelosti.

8. Slijedom navedenog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

dr.sc. Tanja Pavelin, v.r.