Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-62/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 5. listopada 2021. broj K-17/2020-21, u javnoj sjednici održanoj 23. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi D. G. za kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa, a uz primjenu članka 48. stavka 1. u vezi članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. ožujka 2009. do 17. lipnja 2009.
II Odbija se žalba optuženog D. G. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu, u ponovljenom postupku, optuženi D. G. proglašen je krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te je na temelju članka 110. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavka 1. u vezi članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, a na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11., optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne iznosi 6 (šest) mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godinu i 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 19. ožujka 2009. do 17. lipnja 2009.
3. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08) oštećena je s imovinsko-pravnog zahtjeva upućena u parnicu.
4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. naloženo je optuženiku da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 5.000,00 kn (pettisućakuna) te daljnji trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. u iznosu od 1.150,00 kn (tisućustopedesetkuna).
5. Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.
5.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u dužem vremenskom trajanju.
5.2. Optuženik po braniteljici, odvjetnici Đ. L., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni kao i odluke o troškovima, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. U žalbi je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.
6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
7. Na temelju članak 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
8. Postupajući prema zahtjevu optuženika u žalbi, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženik i njegova braniteljica, te državni odvjetnik. Sjednici nije pristupio nitko od pozvanih stranaka pa je, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.
9. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženika nije osnovana.
10. Optuženik uvodno u žalbi ističe žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i povredu kaznenog zakona koje povrede u žalbi ne obrazlaže, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da nije nedvojbeno utvrđeno da bi počinio kazneno djelo.
11. Pobijana presuda je ispitana na temelju članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08. i utvrđeno je da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti kao i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.
12. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik detaljno analizira iskaz oštećenice, koja je ispitana u četiri navrata, te zaključuje da se ''na prvi pogled mogu uočiti različitosti u bitnim elementima prikaza tog događaja'' te smatra da se odluka o kaznenog odgovornosti optuženika ne može temeljiti na iskazu takve kvalitete. Naime, optuženik ističe da je pri prvom ispitivanju oštećenica navela da joj je optuženik prišao sa leđa, da je osjetila ručnik oko vrata kako ju steže i nakon toga da ju je rukama davio kada je pala na pod, a da je u drugom iskazu navela kako joj je optuženik bacio ručnik oko glave, srušio ju na pod i gušio ju rukama. Zatim, da je u trećem iskazu navela kako ju je optuženik davio ručnikom i potom rukama, da bi u četvrtom iskazu opisala kako joj je optuženik prišao sa leđa, bacio ručnik preko glave i zakretao joj vrat i nakon toga ju gušio rukama dok je ležala na podu.
13. Suprotno žalbenim navodima optuženika, prvenstveno valja istaknuti da se činjeničnim opisom djela optuženik tereti da je prišao oštećenici s leđa, bacio joj ručnik preko glave, oborio ju na pod i zatim gušio. Ovakav opis djela u cijelosti je potvrđen iskazom oštećenice, koja je prilikom iskazivanja kao i u vrijeme počinjenja djela bila osoba starije životne dobi, te je potpuno jednako iskazivala o tome da joj je optuženik prišao s leđa, bacio joj ručnik preko glave, oborio ju na pod i rukama ju davio. Pri tome, detalj o kojem nadalje iskazuje oštećenica, a to je postupanje optuženika nakon što joj je bacio ručnik preko glave, odnosno je li ju optuženik tim ručnikom stezao, gušio ili zaokretao glavu se nesumnjivo odnosi na trenutak obaranja oštećenice na pod koja u takvim iznenadnim okolnostima osjeća strah i evidentno je da ne vidi što optuženik točno radi – povlači ju na pod ili guši. Povezujući činjenični opis djela s iskazom oštećenice, odlučne činjenice koje se odnose na gušenje oštećenice, a to je gušenje nakon obaranja oštećenice na pod, jasno i detaljno proizlaze iz svih iskaza oštećenice.
14. Nadalje, optuženik smatra da je pogrešno utvrđeno kako bi gušio oštećenicu jer takvo utvrđenje nije potvrđeno medicinskom dokumentacijom oštećenice, iskazom dr. D. V. niti provedenim medicinskim vještačenjem, a niti je optuženik imao motiv za takvo postupanje dok se provedenim kontaktnim vještačenjem može utvrditi isključivo da je došlo do kontakta između oštećenice i optuženika, ali ne i gušenja.
15. Suprotno žalbenim navodima optuženika, drugostupanjski sud smatra da je ispravno prvostupanjski sud povezao iskaz oštećenice sa dokumentacijom sastavljenom neposredno nakon događaja, iz koje je razvidno da je oštećenica izjavila da ju je optuženik pokušao zadaviti rukama, i s iskazom svjedoka K. S., koji je na poziv oštećenice došao u njenu kuću, u dijelu opisa tog svjedoka da je vidio oštećenicu krvavu, iz usta joj je tekla krv, bila je izgrebana po vratu sa krvavom lijevom rukom na kojoj je uočio podljeve i ogrebotine.
16. Stoga, činjenicu da u liječničkoj dokumentaciji nisu konstatirani objektivni pokazatelji u pravcu gušenja oštećenice valja povezati s naknadnom liječničkom dokumentacijom od 30. travnja 2009., u kojoj se od istog liječnika koji pri prvom pregledu nije konstatirao objektivnih tragova pokušaja davljenja, sada navode „oskudni tragovi petehijalnih, točkastih krvarenja za koje se ne može sa sigurnošću reći da su posljedica pokušaja strangulacije vrata i akutne lezije“. Dakle, manjkavost i očita površnost pregleda i konstatacija ozljeda koje je zadobila oštećenica pri prvom pregledu, ne može sama za sebe biti uporište za utvrđenje da optuženik nije počinio kazneno djelo tim više što iz provedenih dokaza jasnim proizlazi da je oštećenica upravo na tom prvom pregledu rekla da ju je optuženik gušio, ozljede koje su bile na području vrata oštećenice je opisao svjedok K. S. koji je oštećenicu vidio neposredno nakon napada s ogrebotinama po vratu, a u naknadnoj medicinskoj dokumentaciji su konstatirane ozljede vrata. Osim toga, prvostupanjski sud ispravno navedene dokaze povezuje i s provedenim kontaktnim vještačenjem i to da upravo raspored izmiješanih tekstilnih vlakana sa gornjih dijelova odjeće oštećenice i optuženika objektivno potvrđuju da su njih dvoje bili u fizičkom kontaktu onako kako je to opisala oštećenica dok okolnost da su na ručniku pronađena tekstilna vlakna koja su po svojim ispitanim svojstvima jednaka pojedinim vlaknima iz sastava materijala veste i jakne optuženika potvrđuju da je optuženik kritične zgode bio u kontaktu i sa ručnikom.
17. Slijedom navedenog, ispravno prvostupanjski sud propust liječnika da prilikom prvog pregleda konstatira sve što je utvrđeno stavlja u odnos s ostalim provedenim dokazima i pravilno zaključuje da je dokazano kako je optuženik gušio oštećenicu.
18. Takav zaključak prvostupanjskog suda nije s uspjehom doveden u sumnju niti citiranjem u žalbi provedenog medicinskog vještačenja jer je sam liječnik vještak dr. Ž. K. ocijenio liječničku dokumentaciju prvog pregleda oštećenice, na kojoj je morao temeljiti nalaz, manjkavom i nejasnom pa je svoj nalaz iznio više uopćeno, na temelju iskustva i uobičajenih pojava u sličnim slučajevima. Dio nalaza da se ne može sa sigurnošću zaključiti jesu li oskudni tragovi petehijalnog točkastog krvarenja utvrđeni na vratu oštećenice gotovo šest tjedana nakon događaja posljedica istog, ne predstavlja takvu okolnost koja bi sama za sebe dovela do zaključka da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo, a kako se to neosnovano sugerira žalbom. Naime, prethodno su već izloženi dokazi koji u svojem zbiru i međusobnoj povezanosti, a na temelju savjesne i sveobuhvatne analize od strane prvostupanjskog suda, sa sigurnošću ukazuju na pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik počinio djelo kako je to pobliže opisano u izreci pobijane presude iz kojih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno, a sadržajno samo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
19. U odnosu na žalbeni navod optuženika da nije imao nikakav motiv za pokušaj ubojstva oštećenice, valja istaknuti da motiv počinjenja djela nije bitno obilježje kaznenog djela ubojstva, pa tako niti ubojstva u pokušaju jer to djelo postoji i kad je nemotivirano, tj.kada motiv nije utvrđen, pri čemu je motiv ukoliko je utvrđen važna okolnosti pri odmjeravanju kazne.
20. Državni odvjetnik i optuženik žale se zbog odluke o kazni, pri čemu optuženik ovaj žalbeni osnov ne obrazlaže.
21. Osnovano državni odvjetnik u svojoj žalbi zbog odluke o kazni ukazuje da je sud prvog stupnja precijenio značenje olakotnih okolnosti dok je podcijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti. Naime, prvostupanjski sud je otegotnim optuženiku cijenio da je djelo počinjeno na štetu osobe starije životne dobi, pri čemu je postupao sa višim stupnjem krivnje (izravna namjera) te da je podmuklo napao oštećenicu sa leđa bez povoda dok je olakotnim cijenio neosuđivanost optuženika, činjenicu da je od počinjenja kaznenog djela proteklo duže vremensko razdoblje (12,5 godina), u kojem je izvjesno, optuženik već ostvario pozitivnu promjenu u svome ponašanju, budući iz usporednih podataka socijalne anamneze proizlazi da je optuženik u međuvremenu pronašao zaposlenje u inozemstvu, zasnovao bračnu zajednicu i da je otac maloljetnog djeteta.
22. Slijedom tako utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti, uz činjenicu da je ostvaren pokušaj kaznenog djela i utvrđenu bitno smanjenu ubrojivost optuženika koje su zakonom propisane osnove za ublažavanje kazne, pravilno je prvostupanjski sud optuženika, primjenom propisa o zakonskom ublažavanju kazne, osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Međutim, izricanje djelomične uvjetne osude u odnosu na kaznu koja je maksimalno ublažena, a cijeneći okolnosti da je optuženik djelo počinio na štetu osobe starije životne dobi koja je, kako to ispravno ukazuje državni odvjetnika, ''malaksala i umirila se praveći se mrtvom'' nakon čega je optuženik prestao s izvršenjem djela, se ukazuje preblagim, te je upravo primjerena kazna zatvora u trajanju dvije godine bez izricanja djelomične uvjetne osude. Naime, kazna zatvora u trajanju od dvije godine je po ocjeni ovog suda drugog stupnja, primjerenija društvena osuda i ona će ispuniti očekivanu svrhu kažnjavanja u smislu individualne i specijalne prevencije zbog čega je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, dok istodobno žalba optuženika zbog odluke o kazni iz iznesenih razloga nije osnovana.
23. Nadalje, optuženik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka jer prvostupanjski sud nije utvrdio primanja optuženika dok optuženik smatra da bi plaćanjem dosuđenih troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo osobno uzdržavanje.
24. Međutim, protivno žalbenim navodima, ispravno je sud prvog stupnja obvezao optuženika na naknadu troškova kaznenog postupka. Optuženik je radno sposobna osoba, soboslikar i stolar s boravištem u Njemačkoj gdje je i zaposlen pa i ovaj sud smatra da plaćanjem utvrđenog iznosa troškova kaznenog postupka neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika. Naravno, ukoliko se naknadno utvrde okolnosti, koje bi opravdavale oslobođenje optuženika od dužnosti da nadoknadi troškove kaznenog postupka, predsjednik vijeća suda prvog stupnja može u tom smislu donijeti posebno rješenje.
25. Stoga je i odluka suda prvog stupnja o troškovima kaznenog postupka osnovana i utemeljena na zakonu.
26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08.
U Zagrebu 23. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća
dr.sc.Tanja Pavelin,v.r.
