REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2431/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u R., protiv tuženika O. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž - 609/2020-2 od 15. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj Povrv – 931/2018-60 od 17. lipnja 2020., u sjednici održanoj 23. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž - 609/2020-2 od 15. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj Povrv – 931/2018-60 od 17. lipnja 2020.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Kod činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova „...da prednik tuženika na dan 7. listopada 2008. nije bio sposoban pravilno rasuđivati...“, dakle da s trenutkom štetnog događaja nije bio deliktno sposoban (čl. 1050. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO/), te kod činjeničnih navoda na kojima se zahtjev tužitelja u odnosu prema tuženiku zasniva (tuženik je nakon smrti štetnika kao osoba na koju je prešla imovina štetnika stupio u njegovu procesnopravnu poziciju), to za odluku u sporu nije važno pitanje kako ga je tužitelj postavio u prijedlogu, a odnosi se na odgovornost za drugog u smislu odredbe čl. 1055. ZOO-a. U tom smislu ni razlozi važnosti na kojima tužitelj temelji pitanje iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoj osnov u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka.
5. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 23. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.
