REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1057/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice I. G. iz K., OIB … i drugotužitelja mljt. L. B. iz K., OIB …, zastupanog po majci i zz I. G., a oboje zastupani po punomoćnici S. Č., odvjetnici u Z., protiv tuženika K. d.o.o. Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu A. i P. u Z., te umješača na strani tuženika T. o. d.d., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-78/19-2 od 18. rujna 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, poslovni broj Pn-22/16 od 5. srpnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje:
1. Tužitelji su prijedlogom za dopuštenje revizije predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-78/19-2 od 18. rujna 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, poslovni broj Pn-22/16 od 5. srpnja 2018., zbog pravnog pitanja koje tužitelji drže važnim za odluku u sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik u cijelosti osporava sve njegove navode i predlaže na Vrhovni sud Republike Hrvatske ne dopusti podnošenje revizije tužitelja. Traži naknadu troškova odgovora na prijedlog.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačeno pitanje u prijedlogu nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
5. Naime, tužitelji u prijedlogu ističu pitanje:
„Je li povrijeđeno pravo na pošteno suđenje podnositeljima ovog zahtjeva, garantirano člankom 29. Ustava RH i člankom 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda?“
6. Pritom tužitelji ističu razloge (označene od a do e) iz kojih smatraju da je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju povrijedio pojedine postupovno pravne i materijalno pravne odredbe, donoseći pobijanu presudu.
7. Kao razlog važnosti naznačenog pitanja tužitelji ukazuju na sadržaj odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-576/2000 od 24. siječnja 2007. I U-III- 5092/2012 od 20. studenoga 2013.
8. Međutim, odgovor na postavljeno pitanje, imajući na umu i iznesene razloge i navedena potpitanja, a kojima se u suštini preispituje pravilnost primjene postupovnog i materijalnog prava upravo u konkretnom slučaju, na način da se preispituje primjena kriterija za ocjenjivanje što predstavlja naročito teški invaliditet kao osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete, usko je vezan uz činjenične tvrdnje stranaka, predložene i izvedene dokaze te utvrđene okolnosti svakog konkretnog slučaja. Stoga na ovako općenito postavljeno pitanje u pogledu ostvarivanja ustavnog i konvencijskog prava na poštenog suđenje, nije moguće dati jednoznačan odgovor odnosno kao odgovor na postavljeno pitanje zauzeti pravno shvaćanje koje bi bilo primjenjivo u većem broju, činjenično i pravno podudarnih slučajeva, budući da odgovor (a posljedično i pravo na dosuđivanje pravične novčane naknade pretrpljene štete) ovisi o utvrđenim odlučnim okolnostima u svakom pojedinom slučaju. Stoga, tako postavljeno pitanje nije važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, već samo za odluku u konkretnom sporu, pa to samo po sebi nije dostatan razlog za intervenciju revizijskog suda.
9. Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.
10. Kako odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije u ovom slučaju bila radnja potrebna za vođenje spora, na temelju čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
