Poslovni broj: 4 Us I-47/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja M. M. iz T. , OIB:…, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB:…, kojeg zastupa opunomoćenica M. T. A., službena osoba, radi starosne mirovine, 23. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe KLASA: UP/II 140-02/21- 01/03064144347, URBROJ: 341-99-05/3-21-2889 od 9. prosinca 2021. i za vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/21- 01/03064144347, URBROJ: 341-99-05/3-21-2889 od 9. prosinca 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Područnog ureda u V., KLASA: UP/I 140-02/21-01/03064144347, URBROJ: 341-22-05/3-21-7640 od 15. ožujka 2021.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu od 23. svibnja 2020. u svoti od 1.504,29 kn mjesečno (od 1. srpnja 2020 iznosi 1.525,60 kn). Umjesto te mirovine određuje se najniža mirovina u svoti od 1.779,70 kn mjesečno (od 1. srpnja 2020. najniža mirovina iznosi 1.804,92 kn mjesečno).

Isplata mirovine pripada tužitelju od 23. svibnja 2020., mjesečno unatrag.

2. Tužitelj u tužbi navodi da su u ponovljenom postupku prilikom izračuna starosne mirovine ponovno izostavljene dvije godine staža i to 1980. i 1981., odnosno iste nisu ušle u obračun ostvarene plaće tijekom mirovinskog staža. Kao osnovice za izračun mirovne. Navodi da su od poslodavca ponovo zatražena izvješća o plaći, ali da ni oni podatke ne posjeduju, niti te podatke posjeduje Arhiv. Ali navodi, da iako on nema podatke o plaćama za te godine, da je trebao biti pozvan dati svoj iskaz o visini primanja za godine za koje nedostaju podaci. Smatra da je trebalo primijeniti plaću iz prethodne godine, 1979., kao najbliže godine godinama za koje podatci o plaćama nedostaju. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i vratiti predmet na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu s zakonskim propisima, te se poziva na obrazloženje osporavanog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim Sudom je održana javna rasprava 16. ožujka 2022. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika koji su ostali pri svim dotadašnjim navodima

5. Sud je izveo dokaze uvidom u spis te u spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je predmetni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja od 27. listopada 2020. za priznavanje prava na starosnu mirovinu.

7. Nesporno je da tužitelj ispunjava sve uvjete za starosnu mirovinu, da je do 23. svibnja 2020. navršio 62 godine života i ostvario mirovinski staž prema članku 157/13., 151/14., 33/15.,

24. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj

93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.), u ukupnom trajanju od 26 godina, 06 mjeseci i 25 dana.

8. Sporno prema navodima tužbe su podaci o plaćama tužitelja za 1980. i 1990., budući da isti nedostaju i nisu uzeti kao osnovica prilikom izračuna njegove starosne mirovine, pa tužitelj u tom dijelu osporava izračun.

9. Prema članku 104. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, Zavod vodi matičnu evidenciju o osiguranicima te je u smislu članka 106. stavka 1. tog Zakona, obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja.

K tome, prema članku 110. Zakona o mirovinskom osiguranju, se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

10. Dakle, Zavod raspolaže bankom podataka koja sadrži prijave na osiguranje te na temelju istih se utvrđuju razdoblja mirovinskog staža i vrši izračun mirovine.

11. U postupku su pribavljeni platni podaci prema obrascima M4, odnosno MPP1 - prijavama podataka o utvrđenom stažu osiguranja i osobnom dohotku i uneseni su u matičnu evidenciju Zavoda te su zatraženi podaci od poslodavca tužitelja, B. d.d. V. i Č. d.o.o. V.

Prema potvrdi B. d.d. V. od 9. studenoga 2015., isti ne raspolaže s podacima o plaći tužitelja za 1980., a Č. d.o.o. se potvrdom od 14. prosinca 2015. očitovao da nema podatke o plaći tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 1990. do 31. prosinca 1990. Podaci o plaćama tužitelja nisu pribavljeni niti od Državnog arhiva u V. za 1980. i 1990. jer isti ne raspolaže s tim podacima (očitovanje od 4. ožujka 2021.), a tužitelj također nema isplatne liste, što je i sam potvrdio tijekom upravnog postupka te u tužbi, navodeći da ne posjeduje podatke o plaćama za sporne godine.

12. Budući da ne postoje dokazi o plaćama tužitelja za 1980. i 1990., podaci o istima nisu mogli biti uzeti za izračun niti je moguće uzeti podatke za godinu prije, 1979., kako to pogrešno smatra tužitelj, budući da se podatak o plaći uzima za točno određenu godinu na temelju postojećih podataka.

13. Prigovori tužitelja da nije sudjelovao u postupku nisu osnovani budući je isti imao mogućnost dostaviti podatke o plaćama koji nedostaju, ali s istima ne raspolaže, kao niti njegovi poslodavci, a njegovo usmeno iskazivanje u vezi iznosa plaća za sporno razdoblje ne bi bio podoban dokaz za izračun mirovine.

14. Stoga je tužitelju pravilno i zakonito određena starosna mirovina na temelju podataka o plaćama tužitelja kojima Zavod raspolaže.

15. Slijedom iznesenoga, prigovori tužitelja izneseni u tužbi nisu osnovani te nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje. Stoga je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 23. ožujka 2022.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).