REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 766/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju S. T., S. T., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u D. S., protiv tuženika H. M. G. d.d. u stečaju, S. T., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Ž. M. odvjetnica u Z., radi predaje nekretnina u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 6472/16-2 od 14. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru broj P - 304/14-187 od 22. srpnja 2016., u sjednici održanoj 23. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e:
i
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana u dijelu kojim pobija presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 6472/16-2 od 14. ožujka 2017. u odnosu na dio iste presude kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru broj P - 304/14-187 od 22. srpnja 2016. u toč. I. izreke.
Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja, kao i revizija tuženika u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku predati tužitelju u posjed nekretnine pobliže opisane u izreci pod t. I. prvostupanjske presude, te u dijelu kojim je tuženik obvezan po osnovu troškova postupka naknaditi tužitelju 706.364,18 kuna. U više dosuđenom po osnovu troškova postupka preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelj i tuženik. Tužitelj prvostupanjsku presudu pobija u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, s prijedlogom da revizijski sud u ovom dijelu odluku preinači shodno navodima iznesenim u reviziji. Tuženik drugostupanjsku presudu pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ovu odluku preinači shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Na revizije nije odgovoreno.
4. Revizija tuženika u dijelu kojim pobija drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke nije osnovana, dok revizija tužitelja, kao i revizija tuženika u dijelu kojim pobija drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.
5. Prema odredbi čl. 392.a u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tuženik. Naime, suprotno tvrdnji tuženika pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. Zapisnici o radnjama poduzetim na ročištima glavne rasprave ne opravdavaju niti revizijske navode tuženika da bi u provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima (pred prvostupanjskim sudom koju povredu nije sankcionirao drugostupanjski sud) došlo do nepravilne primjene odredbi čl. 260. ZPP-a na način da je to moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Naime, vještaci su se obrazloženo izjasnili o prigovoru stranaka na njihov nalaz i mišljenje, dok su stručni nalaz i mišljenje vještaka nižestupanjski sudovi cijenili kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP-a. Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Isto tako, suprotno revizijskim navodima tuženika, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke, prihvaćajući činjenična utvrđenja kao i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident ukazuje u reviziji. Daljnjim revizijskim prigovorima tuženika istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na predaju u posjed nekretnina položenih u k.o. O., koje nekretnine neovlašteno u posjedu drži tuženik.
8. Nižestupanjski sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja na činjeničnom utvrđenju: - da je tužitelj nakon izvršene pretvorbe stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina, te se temeljem odredbe čl. 180. st. 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 75/93) u zemljišnim knjigama upisao i kao vlasnik ovih nekretnina, - da je u ranijim postupcima koji su se vodili između stranaka (presuda istog suda broj P – 271/05 koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zlataru broj Gž – 1348/06 od 6. lipnja 2006., te P - 1226/09 od 14. prosinca 2012. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru broj Gž – 2092/13 od 4. lipnja 2014.) odbijen zahtjev ovdje tuženika radi utvrđenja da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao dosjelošću i temeljem građenja, te – da tuženik koji drži u posjedu predmetne nekretnine (odnosno dijelove predmetnih nekretnina kako je to preciznije prema skici lica mjesta prikazano u izreci pod t. I. prvostupanjske presude) tijekom postupka nije dokazao da ima pravo na posjed tih nekretnina.
9. Na prethodno navedeno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen zahtjev tužitelja. Naime, tužitelj je shodno odredbi čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) u postupku dokazao svoje pravo vlasništva i tuženikov posjed predmetnih nekretnina, dok tuženiku ne pripada neko pravo koje ga ovlašćuje da posjeduje te nekretnine (u smislu odredbi čl. 163. st. 1. ZVDSP-a), pa je tužitelj ovlašten od tuženika zahtijevati da mu predmetne nekretnine preda u posjed. S druge strane, kod vlasničke tužbe u smislu odredbe čl. 162. st. 1. ZVDSP-a pasivno je legitimirana svaka osoba koja posjeduje vlasnikovu stvar ako je kao u konkretnom slučaju posjeduje bespravno, jer na taj način vrijeđa vlasnikovo pravo vlasništva te stvari. Kako se predmetne nekretnine nalaze na području katastarske općine O. u kojoj su (suprotno odredbi čl. 10. Zakona o zemljišnim knjigama /"Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17/) u zemljišnoj knjizi čestice zemljišta još uvijek označene prema brojevima koji su različiti od onih koji se vode u katastarskom operatu, tužitelj je shodno prethodno citiranim odredbama ZVDSP-a ovlašten zahtijevati predaju u posjed geometrijski odijeljenog djela nekretnine kojeg tuženik neovlašteno drži u posjedu shodno oznaci katastarskih čestica u zemljišnoj knjizi. Naime, dijelovi nekretnina koje tuženik drži u posjedu jasno su utvrđeni i nižestupanjskim presudama precizno određeni prema skici lica mjesta vještaka mjernika, a koja skica čini sastavni dio izreke presude.
10. Slijedom izloženog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija tuženika u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu u dijelu kojim pobija drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke.
11. U dijelu kojim je revizija tužitelja i tuženika izjavljena protiv odluke o troškovima parničnog postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenog 2015. prihvaćeno pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a), te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a. Zbog navedenog je na temelju odredbi čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a reviziju tužitelja, kao i revizija tuženika u dijelu kojim pobija drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka valjalo odbaciti.
Zagreb, 23. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.
