Poslovni broj: 3 Us I-1080/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja D. J. iz O., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik F. G., odvjetnik u O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica A. N., službena osoba tuženika, radi određivanja nove svote invalidske mirovine, 23. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, Z., KLASA: UP/II 141-02/21-01/03264687907, URBROJ: 341-99-05/3-21-1746 od 7. lipnja 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., KLASA: UP/I 141-02/20-01/03264687907, URBROJ: 341-12-05/3-20-20475 od 29. siječnja 2021. te utvrđivanje da tužitelju pripada pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad po zvanju glavni policijski savjetnik – čin general bojnik i da mu slijedom navedenog pripadaju sva prava.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/21-01/03264687907, URBROJ: 341-99-05/3-21-1746 od 7. lipnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., KLASA: UP/I 141-02/20-01/03264687907, URBROJ: 341-12-05/3-20- 20475 od 29. siječnja 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za određivanje nove svote invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad po novom zvanju glavni policijski savjetnik – čin general bojnik.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je pobijano rješenje utemeljeno na pogrešnoj primjeni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, Uredbe o uvjetima za stjecanje zvanja, promaknuća i raspored na radna mjesta te o funkcionalnim oznakama radnih mjesta policijskih službenika, Pravilnika o odnosu policijskih zvanja pripadnika policije prema činovima pripadnika vojnih postrojbi radi utvrđivanja vrijednosnog boda te odredaba Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da je zahtjev temeljio na činjenici da je u vremenskom razdoblju od 1993. do 7. ožujka 2000. obnašao dužnost načelnika Policijske uprave osječko-baranjske, i to u policijskom zvanju glavni nadzornik. Poziva se na odredbu članka 21. Uredbe o uvjetima za stjecanje zvanja, promaknuća i raspored na radna mjesta te o funkcionalnim oznakama radnih mjesta policijskih službenika („Narodne novine“, broj: 39/01.) kojom je regulirano kako se zvanje glavnog nadzornika prevodi u zvanje glavnog policijskog savjetnika, iz čega nedvojbeno proizlazi kako (do)tadašnjem glavnom nadzorniku pripadaju sva prava koja proizlaze iz zvanja glavnog policijskog savjetnika, a navedeno se nije promijenilo niti Uredbom iz 2011. godine („Narodne novine“, broj: 129/11.). Smatra da, obzirom da je Pravilnikom o odnosu policijskih zvanja pripadnika policije prema činovima pripadnika vojnih postrojbi radi utvrđivanja vrijednosnog boda od 27. siječnja 2006. propisano kako se policijska zvanja pripadnika Ministarstva izjednačuju sa slijedećim činovima pripadnika vojnih postrojbi: glavni policijski savjetnik – general bojnik, jasno da tužitelju pripada pravo na određivanje nove svote mirovine prema prethodno citiranom činu. Da je tome tako, proizlazi iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za potporu, Službe za potporu ljudskim potencijalima od 5. listopada 2020. i potvrde Policijske uprave osječko-baranjske od 12. studenoga 2020., a koje su upravna tijela zanemarila prilikom utvrđivanja stvarnog činjeničnog stanja. Ističe da je nesporno kako Uredbom o zvanjima i uvjetima za postavljanje u zvanja o položajima i uvjetima za imenovanje ovlaštenih službenih osoba u MUP-u („Narodne novine“, broj: 100/95.) nije bilo propisano mjesto glavnog policijskog savjetnika, međutim, Uredbom iz 2001. godine jasno je regulirano da se zvanje glavnog nadzornika prevodi u novo propisano zvanje glavnog policijskog savjetnika, dok činjenica da je Pravilnik o odnosu policijskih zvanja pripadnika policije prema činovima pripadnika vojnih postrojbi radi utvrđivanja vrijednosnog boda stupio na snagu 27. siječnja 2006., nakon priznanja prava na invalidsku mirovinu, nije relevantna. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, utvrditi da tužitelju pripada pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad po zvanju glavni policijski savjetnik – čin general bojnik te da mu slijedom navedenog pripadaju sva prava, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da navode tužitelja smatra neosnovanim iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, smatra da je isto utemeljeno na zakonu te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj u podnesku od 13. listopada 2021. suštinski ponavlja navode tužbe te dodatno ističe da je u mirovinu otišao 6. prosinca 2005. dok je na snazi bila Uredba iz 2001. godine, slijedom čega nije jasno zbog čega tuženik tvrdi da u konkretnoj situaciji nema osnove za ponovno određivanje mirovine.

5. Sud je u ovom sporu održao raspravu dana 16. ožujka 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika te je strankama na takav način, prije donošenja presude, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21., dalje u tekstu ZUS), pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Ujedno je opunomoćenik tužitelja na raspravi zatražio naknadu troška upravnog spora ima sastava žalbe u upravnom postupku u iznosu od 625,00 kn, sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, sastava podneska od 13. listopada 2021. u iznosu od 2.500,00 kn te na ime pristupa na raspravu u iznosu od 2.500,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 2.031,25 kn, dakle sveukupno 10.156,25 kn.

6. U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3 ZUS-a, ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz dostavljenog spisa upravnog postupka proizlazi kako je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., broj spisa: 91456 od 23. veljače 2006. priznato, počevši od 6. prosinca 2005., pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane 100% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, prema članku 15. stavku 1. ranije važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 174/04., 92/05., u daljnjem tekstu: ZOPHBDR). Navedenim rješenjem mirovina je bila određena na temelju pripadajuće osnovice za ustrojbeno mjesto zapovjednika brigade iz godine koja prethodi godini ostvarivanja prava na mirovinu, u skladu s člankom 20. ZOPHBDR-a i Odlukom o osnovicama za utvrđivanje vrijednosnog boda prema osobnom činu, ustrojbenom mjestu i zvanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za godinu 2004., te uz upotrebu polaznog faktora 1,50, a navedeno ustrojbeno mjesto u vrijeme razvojačenja bilo je utvrđeno prema potvrdi Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse, Uprave za obranu O., KLASA: 141-02/06-01/01, URBROJ: 512M2-143051-06-324 od 13. veljače 2006. (zapovjednik brigade, čin pukovnik).

8. Nadalje, tužitelju je rješenjem Područne službe u O., broj spisa: 91456 od 5. rujna 2006. određena, počevši od 1. kolovoza 2006., invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane 100% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, uz upotrebu polaznog faktora 1,85, budući da je tužitelj ostvario status HRVI.

9. Tužitelj je 4. veljače 2020. podnio zahtjev za ponovno određivanje mirovine prema zvanju glavnog policijskog savjetnika, koji je izjednačen sa zvanjem general bojnika, uz koji je priložio uvjerenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora pravnih, financijskih i tehničkih poslova, broj: 511-07-14-50/14-20 od 27. siječnja 2020. prema kojem se tužitelj nalazio na radu u tijelima unutarnjih poslova od 28. rujna 1992. do 7. siječnja 2002. te je u periodu od 1. lipnja 1993. do 17. travnja 2000. obnašao dužnost načelnika Policijske uprave osječko-baranjske. Također, spisu je priložena potvrda MUP-a, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za potporu, Službe za potporu ljudskim potencijalima, KLASA: 563-01/17-03/66, URBROJ: 511-01-149-20-290 od 5. listopada 2020. i MUP-a, Policijske uprave osječko-baranjske, broj: 511-07-14- 125/84/2-20 od 12. studenoga 2020. iz kojih proizlazi da je tužitelj bio zaposlenik MUP-a, PU osječko-baranjske do 7. siječnja 2002. te da je tužiteljevo policijsko zvanje glavni policijski savjetnik.

10. Dakle, iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju, vještačenjem stručnih tijela medicinskog vještačenja, utvrđena opća nesposobnost za rad, počevši od 6. prosinca 2005. godine, koji datum je „osigurani slučaj“, a sukladno kojem datumu se utvrđuju prava osiguranika primjenom materijalno-pravnih propisa u vrijeme osiguranog slučaja.

11. Kako je osigurani slučaj nastao u vrijeme kada je tužitelj bio u činu pukovnika i ustrojbenom mjestu zapovjednika brigade prema podacima Ministarstva obrane Republike Hrvatske, to je izračun vrijednosnih bodova izvršen temeljem osnovice iz prethodne godine, 2004., prema navedenom činu i ustrojbenom mjestu.

12. Naime, odredbom članka 20. stavka 1. tada važećeg ZOPHBDR-a bilo je propisano da se utvrđivanje vrijednosnog boda za određivanje invalidske mirovine iz članka 16. ovoga Zakona određuje prema osobnom činu, ustrojbenom mjestu i zvanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za godinu koja prethodi godini ostvarivanja prava na mirovinu.

13. Navedeno je u skladu i sa člankom 16. ZOPHBDR-a koji propisuje, da se vrijednost boda, kod utvrđivanja invalidske mirovine po tom zakonu, utvrđuje tako da se osnovica utvrđena za godinu koja prethodi godini u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu, podijeli s prosječnom godišnjom plaćom zaposlenih u Republici Hrvatskoj za tu kalendarsku godinu.

14. Dakle, relevantna je vrijednost boda utvrđenog u 2004. godini te čin i ustrojbeno mjesto tužitelja, koji je imao u 2004. godini, a to je čin pukovnika i ustrojbeno mjesto zapovjednika brigade.

15. Kasnije potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske koje se odnose na „bivšeg zaposlenika“ i kada je tužitelj u mirovini, nemaju utjecaja na utvrđivanje vrijednosti boda i iznosa mirovine u vrijeme osiguranog slučaja, sukladno naprijed navedenim odredbama. Naime, Uredbom o uvjetima za stjecanje policijskih zvanja, oznakama policijskih zvanja, funkcionalnim oznakama radnih mjesta, promaknuća i unapređenja kroz policijska zvanja ("Narodne novine", broj: 39/01., 8/06., 129/11.) propisani su uvjeti za promaknuća i napredovanja kroz policijska zvanja zaposlenih osoba, ovisno o provedenom vremenu u prethodnom zvanju, stupnju obrazovanja, ocjenama za rad, položenom ispitu za zvanje, te iznimna promaknuća u tijeku obavljanja policijske službe.

16. Prema ocjeni ovoga Suda, s obzirom na mjerodavne odredbe članka 16. stavka 1. i članka 20. stavka 1. Zakona sukladno kojima se vrijednosni bod radi određivanja invalidske mirovine utvrđuje na temelju osnovice određene prema osobnom činu, ustrojbenom mjestu i zvanju hrvatskog branitelja za godinu koja prethodi godini ostvarivanja prava na mirovinu, nema zakonske osnove za ponovno određivanje visine mirovine prema zvanju koje je tužitelju utvrđeno naknadno nakon priznanja prava na invalidsku mirovinu i prestanka radnog odnosa, dakle koje mu nije bilo utvrđeno u godini koja prethodi godini ostvarivanja prava na mirovinu, kako to proizlazi iz spisu priloženih službenih podataka MUP-a, kao nadležnog tijela pa stoga ne može doći niti do primjene Pravilnika o odnosu policijskih zvanja pripadnika policije prema činovima pripadnika vojnih postrojbi radi utvrđivanja vrijednosnog boda stupio na snagu 27. siječnja 2006.

17. Uzimajući u obzir mjerodavne odredbe materijalnog prava i utvrđeno činjenično stanje, Sud ocjenjuje da je tuženik o žalbi tužitelja odlučio na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

18. Slijedom navedenoga, Sud smatra da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, a tužbeni prigovori nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

19. Tužitelj je zatražio naknadu troška upravnog spora, međutim, budući da je odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 23. ožujka 2022.

Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).