REPUBLIKA HRVATSKA

Pr-1032/2020-23

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz S., B. 131, OIB, zastupan po punomoćnici D.

T. K., odvj. U. S., protiv tuženika K. d.o.o. za upravljanje parkiralištima S., L. 7, OIB, zastupan po punomoćniku N.

I., odvjetniku u odvjetničkom društvu I. i partneri j.t.d. u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11.siječnja 2022. u nazočnosti tužitelja i pun. tužitelja D. T. K., odvj. u S. te zamjenice punomoćnika tuženika A. J., odvjetnice u S., po objavi dana

23. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. J. iz S., B. 131, OIB koji glasi:

" I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tuženika od 08.07.2020.g.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na njegovo radno mjesto te da mu isplati izgubljenu naknadu plaće od dana nezakonitog prestanaka radnog odnosa pa do vraćanja tužitelja na posao, a sve s odgovarajućim zakonskim zateznim kamatama i sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi i trošak ovog postupka, a sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe." kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju M. J. iz S., B. 131, OIB u roku od 15 dana naknaditi tuženiku K. d.o.o. za upravljanje parkiralištima S., L. 7, OIB , parnični trošak od 2.500,00 kn.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 26. kolovoza 2020. podnio tužbu sudu protiv tuženika radi utvrđenja izvanrednog otkaza ugovora o radu nedopuštenim , vraćanja na rad isplatu naknade plaće. Tužitelj u tužbi navodi kako je djelatnik tuženika zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme temeljem Ugovora o radu od 19. ožujka 2002. g.( s aneksima od 01.11.2010.g., 02.01.2010.g. i 31.12.2019.godine ) radi obavljanja poslova na naplatnoj rampi kao i ostalih poslova po neposrednom nalogu rukovoditelja. Odlukom tuženika od 08.07.2020.g. koju je tužitelj primio dana 18.07.2020.g. navedeno je da se tužitelju izvanredno otkazuje Ugovor o radu zaključen dana 19.03. 2020.g. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog čega da nastavak radnog odnosa nije moguć. Kako tužitelj drži da je Odluka o otkazu ugovora o radu u cijelosti nezakonita i neopravdana i budući tužitelj direktorici M. C. dana 25.06.2020.g. nije prijetio smrću niti je na nju fizički nasrnuo, a što će se ispostaviti i provođenjem odgovarajućih dokaza u tijeku predmetne parnice kao i u postupku KP-DO-1789/2020 ODO u Splitu to je on u otvorenom roku podnio zahtjev za zaštitu prava u kojem je između ostaloga osnovano navedeno da on drži da kritične prigode nije počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa onako kako je to predviđeno u čl.85. Pravilnika o radu tuženika, a sukladno tome i onako kako je to predviđeno i ogovarajućim odredbama iz Zakona o radu. Naime, kritične prigode tužitelj je jedino ustao u obranu svoje kolegice udovice hrvatskog branitelja koja je kao i ostali djelatnici od postavljenja direktorice M. C. u veljači 2020.g. bila izložena neutemeljenim sustavnim prijetnjama otkazima, smanjivanju plaća ( dok je samoj sebi odmah plaću bila povećala) i drugih stečenih prava ( prava na dotadašnji način korištenja dnevnog odmora) i kojoj je direktorica kao samohranoj majci četvoro djece na njezinu zamolbu da radi samo u prvoj smjeni bez da razmotri osnovanost njezinog traženja bešćutno odgovorila da dade otkaz ako nije u stanju raditi u smjenama zbog čega je konačno bilo i došlo do revolta kako kod tužitelja tako i kod ostalih zaposlenika iz te smjene, a potom u svezi toga i do verbalnog sukoba između tužitelja i direktorice tuženika koja je svojim nezakonitim pritiscima na zaposlenike prouzrokovala uznemirenje zaposlenika pa sukladno tome i reakciju tužitelja koja sukladno zakonu po uvjerenju tužitelja ne predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Tuženik unatoč svega naprijed navedenog nije usvojio Zahtjev za zaštitu prava tužitelja već je dana 11. 08. 2020.g. donio i putem pošte preporučeno istog dana punomoćnici tužitelja poslao Oduku kojom odbija zahtjev za zaštitu prava tužitelja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu drži istu u cijelosti neosnovana uz prijedlog sudu istu odbije. Tuženik ne spori činjenice navedene pod točkom I. i II. tužbe, međutim, navodi izneseni pod točkom III. u cijelosti su netočni i neosnovani. Naime, potpuno je nesporno da je tuženik vrijeđao direktoricu tuženika, prijetio joj smrću i fizički nasrnuo na nju, zbog čega je uhićen, te mu je izrečena mjera opreza zabrane približavanja direktorici. Samo je po sebi jasno da ovako ponašanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa te samim time razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Naime, radi se o vrijeđanju i ozbiljnoj prijetnji koja ne samo da može izazvati strah za život, već se radi i o nepoštivanju nadređenog što, između ostalog, negativno utječe i na radnu atmosferu kod tuženika. Direktorica društva upravlja poslovanjem društvom zakonito i savjesno, te na nikoga ne vrši nikakve pritiske već samo očekuje da svaki zaposlenik obavlja poslove svog radnog mjesta uredno i pravovremeno. Međutim, sve da to i nije tako, postoji zakonom predviđen način za zaštitu prava zaposlenika, a to svakako nije vrijeđanje, prijetnje i fizički nasrtaji. Također je potrebno istaknuti da je tužitelj inače sklon ovakvom ponašanju, kao i drugim kršenjima radnih obveza zbog čega mu je tuženik više puta izricao opomene. U odnosu Odluku o razrješenju direktorice tuženika koju tužitelj dostavlja uz tužbu ističe se da je G. S. kao osnivač tuženika razriješio dužnost članove Nadzornog odbora N. S. i Ž. D. koji su razriješili direktoricu M. C. ,

te je imenovao nove članove koji su opet za člana uprave imenovali M. C.

koja je do današnjeg dana direktor društva. Iz izjave gradonačelnice jasno proizlazi da odluku Nadzornog odbora o razrješenju direktorice M. C. ne smatra pravilnom te i sama ističe da se nasilničko ponašanje ne smije tolerirati, misleći pri tom upravo na ponašanje tužitelja.

3. Tijekom postupka tužitelj ustraje u navodima iz tužbe a nakon provedenog dokaznog postupka isti drži kako iz iskaza tih svjedoka proizlazi kako je u konkretnom slučaju postupanje tužitelja predstavljalo neprimjereni vid komunikacije i kršenje obveza iz radnog odnosa, međutim, iz okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da tužitelj direktorici M. C. nije prijetio smrću, a niti je na nju fizički nasrtao. 4. Tuženik tijekom postupka ustraje u navodima iz odgovora na tužbu a nakon provedenog postupka saslušanjem stranaka te svjedoka nesporno proizlazi da je tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa te da je odluka o otkazu osnovana. To uostalom, jasno proizlazi i iz iskaza samog tužitelja koji ne spori da je vikao na direktoricu, grubo je i agresivno vrijeđao, te kod nje takvim ponašanjem izazvao opravdani strah. Sve navedeno, potvrdili su i ostali svjedoci. Iz iskaza svih svjedoka nedvojbeno proizlazi da se radilo o grubim uvredama, te vrlo prijetećem ponašanju tužitelja koji se približio tužiteljici, kao i da je direktorica bila vidno prestrašena. Štoviše, svjedoci A., G. i B. neuspješno su pokušali „smiriti“

tužitelja. Iz iskaza svjedoka B. jasno je da je tužitelj došao zastrašiti direktoricu, te se ponašao vrlo agresivno. Uostalom zbog vrijeđanja direktorice i upućenih joj prijetnji tužitelju je izrečena mjera opreza zabrane približavanja direktorici. Razlozi ovakvog ponašanja tužitelja su potpuno nebitni jer je ovakvo ponašanje apsolutno neprihvatljivo, te predstavlja kazneno djelo. Međutim, potrebno je ipak ukazati na činjenicu da, suprotno navodima tužitelja, te svjedoka A., G. i B., isti nisu došli kod tužiteljice tražiti prava za zaposlenicu D. R. (niti su na takvo nešto ovlašteni), štoviše, u navedenoj prilici nisu je ni spomenuli, već su se došli buniti protiv obveze prijavljivanja dolaska i odlaska s posla, kao i obvezu predaje utrška voditelju odmah nakon smjene, koje obveze je uvela direktorica. Sve ovo jasno proizlazi iz iskaza zz tuženika kao i svjedoka Stipe Blajića. Međutim, tužitelj i svjedoci A., G. i B., kojima je očito smetala činjenica da direktorica nastoji uvesti red i disciplinu, te poslovati u skladu sa zakonom, odlučili su sudu neistinito iskazati kako su kod direktorice došli motivirani kolegijalnošću prema kolegice, zbog čega je i tužitelj reagirao na opisani način, što nema nikakve veze s istinom. Navedena kolegica, D. R., koji inače ima četvoro djece, od kojih je troje odraslo i samostalno, zatražila je i sama od direktorice da radi jutarnju smjenu, nakon čega je voditelj sektora od direktorice dobio naputak da joj izađe u susret, koliko to organizacija posla dopušta. Potrebno je navesti, da D. R. i dalje radi kod tuženika. Sve da je tužitelj i došao tražiti prava za D. R., to također ne bi opravdalo njegovo ponašanje.

Nadalje, netočni su navodi svjedoka A., G. i B. da direktorica nikad nije održala sastanak s radnicima. Naime, iako nitko od radnika takav sastanak nije tražio, sastanak sa svim radnicima direktorica je održala 30.03.2020., a sa voditeljima sektora sastanke održava svakodnevno. Upravo suprotno, iz ponašanja direktorice je jasno vidljivo da ista želi da tuženik posluje zakonito te pokušava spriječiti sve zlouporabe i kršenja radnih dužnosti kojim se tuženik, što je vidljivo iz opomena, služio. Upravo je uvođenje discipline motiv tužiteljevog ponašanja, što proizlazi i iz iskaza svjedoka B..

5. Sud je u postupku izveo dokaze pregledom i čitanjem ugovora o radu od 19.03.2002. ( str 4,5), Aneks ugovora o radu od 02.01.2010., 01.11.2020., 31.12.2019., ( str 7-9), Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 08.07.2020. ( str 11.), zahtjev za zaštitu prava ( 13,14), preslike potvrda o preporučenoj pošiljci i primke povratnice ( 15.), Odluka odbijanju zahtjeva za zaštitu prava (16-18), Obavijest pred suspenziju od 07.02.2014., ( 32), Opomena zbog povrede obveze iz radnog odnosa (34), Upozorenje na obveze iz radnog odnosa u vezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu od 09.04.2019. ( 35,36), Obavijest pred suspenziju 01.05.2014 (39.), obrazac IP na ime tužitelja (45), pregled spisa Općinskog suda u Splitu Kv-470/2021., saslušanjem parničnih stranaka, svjedoka S. B., M. A., S. G., J. B., i ostalu dokumentaciju koja je

priložena spisa.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Među strankama nije sporno:

- kako je tužitelj djelatnik tuženika zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme temeljem Ugovora o radu od 19. ožujka 2002. g.( s aneksima od 01.11.2010.g., 02.01.2010.g. i 31.12.2019.godine ) radi obavljanja poslova na naplatnoj rampi kao i ostalih poslova po neposrednom nalogu rukovoditelja,

- da je tuženik Odlukom od 08.07.2020.g. koju je tužitelj primio dana 18.07.2020.g. navedeno je da se tužitelju izvanredno otkazuje Ugovor o radu zaključen dana 19.03. 2020.g. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog čega da nastavak radnog odnosa nije moguć,

- da je tužitelj odluku o izvanrednom otkazu primio 18.07.2020.,

- da je tužitelj protiv navedene odluke o otkazu podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava 30.07.2020 koji je tuženik zaprimio 03.08.2020.

- da je tuženik odbio zahtjev za zaštitu prava te isto dostavio punomoćnici tužitelja 11.08.2020. preporučeno,

- da je tužitelj podnio ovu tužbu 26.08.2020.

8. Odredbom članka 133.st.1. Zakona o radu ( Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje ZR) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, stavkom 2. da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, dok je stavkom 3. propisano da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

8.1. Kraj nespornih utvrđenja da je tuženik izvanredni otkaz ugovora o radu donio 08.07.2020. koju je tužitelj zaprimio 18.07.2020. a da je tužitelj uputio tuženiku kao poslodavcu zahtjev za zaštitu prava 30.07. 2020., time da je tuženik taj zahtjev tužitelja odbio te preporučeno dostavio punomoćnici tužitelja 11.08.2020, a da je tužitelj ovu tužbu podnio sudu 26.08.2020. ( zadnji dan roka), razvidno je da je tužitelj postupio na način i u rokovima sukladno odredbi članka 133., st. 1 do 3. ZR-a, dakle, tužba tužitelja je pravovremena.

9. Obzirom da je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu to je temeljem odredbe članka 135. st.1. ZR-a teret dokazivanja na tuženiku kao poslodavcu jer je tom odredbom propisano da u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno, dok je stavkom 3. propisano da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

9.1. Odredbom članka 116. u stavku 1. ZR-a propisano je da ako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, stavkom 2. da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, stavkom 3. da stranka ugovora o radu koja, u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, izvanredno otkaže ugovor o radu, ima pravo od stranke koja je kriva za otkaz tražiti naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza.

9.2. Odredbom članka 119.st.1. i 2. ZR-a propisan je postupak prije otkazivanja te je određeno da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, kao i što je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

10. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 08.srpnja 2020. proizlazi da je tuženik tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu od 19.03.2020. za obavljanje poslova na naplatnoj rampi kao i ostalih poslova po neposrednom nalogu rukovoditelja, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnos zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć, time da mu je radni odnos prestao danom dostave izvanrednog otkaza te da ga ne pripada otpremnina.

10.1. Iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu navedeno je da je tužitelj otkaz dobio jer je tužitelj 25.lipnja 2020. nepozvan došao u ured direktorice M. C. i istu vrijeđao, prijetio joj smrću i fizički nasrnuo zbog čega da je pozvana policija P. S., po dolasku policije isti je pritvoren, uhićen i sproveden u zatvoru S. a sutradan je pušten time da je nadležno državno odvjetništvo u S. 26.lipnja 2020 u kaznenom predmetu protiv tužitelja zbog kaznenog dijela prijetnje iz čl. 139.st.3 z svezi sa st.2. KZ-a i na temelju 98.st.1. ZKP-a naložilo mjere opreza: zabrane približavanja direktorici M. C. na udaljenost manju od 50 metara,

zabranu uspostavljanja izravne i neizravne veze sa istom te zabrana uznemiravanja iste. Zbog navedenog kao i zbog već ranije uočenih nepravilnosti u njegovu radu trajno je narušeno povjerenje između poslodavca i zaposlenika te uz uvažavanja svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

10.2. Dakle, iz obrazloženja otkaza proizlazi da su razlog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužitelju činjenice i to:

- verbalni i fizički nasrtaj tužitelja kao radnika na direktoricu kojom prigodom je tužitelj istu vrijeđao a radi kojeg ponašanja tužitelja je pozvana policija, tužitelj pritvoren i protiv istoga pokrenut kazneni postupak time da su prethodno izdane mjere opreza ( zabrane približavanja direktorici M. C. na udaljenost manju

od 50 metara, zabranu uspostavljanja izravne i neizravne veze sa istom te zabrana uznemiravanja iste),

- ranije uočene nepravilnosti u njegovu radu,

- narušenost povjerenja između radnika i poslodavca radi čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

11. Kako bi sud utvrdio postojanje ili ne postojanje teških povreda radnih obveza a time i opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu sud je izveo dokaze saslušanjem parničnih stranaka, svjedoka te pregledom Opomena zbog povrede obveze iz radnog odnosa (34), Upozorenje na obveze iz radnog odnosa u vezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu od 09.04.2019. ( 35,36), Obavijest pred suspenziju 01.05.2014 (39.) i spisa Općinskog suda u Splitu br. Kv-470/2021.

11.1. Tužitelj u svom iskazu u bitnome za predmetni slučaj navodi kako je 25.lipnja 2020. nepozvan zajedno sa M. A., J. B. i S. G.,

također radnicima tuženika, u ured direktorice M. C. prethodno revoltiran odlukama direktorice a posebice spram naše radne kolegice D. R.,

povišenim tonom vrijeđati, psovati, time da je nije fizički dotakao, na način kako to stoji u kaznenom spisu, poradi kojega ponašanja je direktorica pozvala policiju a njegove pobrojane kolege su ga pokušali smiriti i izveli izvan ureda. Točno je da je bio priveden , uhićeg i sproveden u zatvor te da su protiv njega donesene mjere opreza. Što se tiče izdanih upozorenja i opomena zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, ne može se sjetiti onih izdanih od strane Z. M. od 7.2.2014. i od

10.12.2012. ali mu je pozvano da mu je izdano upozorenje izdano P. G.

od 4.2.2019. a koje se odnosi na ne polaganje inkasa u blagajnu tvrtke.

11.2. Zz tuženika M. C., u svom iskazu okolnosno je navela kako je

25.06.2020. bila na sastanku sa voditeljem sportskih objekata S. B., kada je tužitelj sa djelatnicima M. A., J. B. i S. G., upao u

njezin ured, zatražili su od S. B. da izađe izvan ureda, tužitelj da ju je odmah počeo napadati, verbalno vrijeđati, psovati, nazivati pogrdnim imenima upravo onako kako je to utvrđeno i kako su policijski službenici evidentirali u izjavama, više puta je rekao kako će je zadaviti, time da ostali djelatnici koji su bili sa njim su mu onemogućavali da mi pristupi, u jednom momentu je radnik G. stao između nje i tužitelja kada je ovaj htio nasrnuti na nju. Osjećala se ugroženo i krajnje nelagodno. Takva vika i postupanje tužitelja da je trajalo nekih 15ak min. Pozvala je policiju i to kontakt policajca sa kojim surađuju pri obavljanju premještanja vozila pauk službe. Tužitelj u tom momentu ni jednom riječju nije spomenuo kolegicu D.. Istina je da je kolegica došla razgovarati sa njom tražeći da joj izađe u susret upravo radi djece koje je imala, pa je njen voditelj dobio uputu da joj se kod promjene smjene izađe u susret kada je to moguće a sve s obzirom na prirodu posla. Djelatnici koji su bili zajedno sa tužiteljem su ga smirivali, a pretpostavlja da je razlog zašto je tužitelj planuo upravo njezina uputa njegovom voditelju A. Š. da od njega uzima dnevni utržak jer ju je prijašnji direktor upozorio na tužiteljevo neuredno donošenje inkasa u blagajnu. takvo njegovo ponašanje je proizašlo i iz danih mu opomena danih od prijašnjih direktora. Ono što radnicima tuženika također nije odgovaralo je ponovno uvođenje i inzistiranje na točnim evidencijama dolaska i odlaska sa posla putem elektronskih prijava. Naime, radnici su na rad dolazili i odlazili kad su htjeli. Nije se poštovalo utvrđeno radno vrijeme. Tuženik inače ima 14 stalno zaposlenik radnika, nema donesen Pravilnik o radu, nema zakonsku obvezu formiranja radničkog vijeća, kod tuženika nema ni Sindikat. Točno je da su donesene mjere opreza protiv tužitelja te mjere nisu ukinute, još su na snazi. Prije otkazivanja tužitelj je radio na poslovima naplate parkirališta u naplatnim kućicama i kontroli parkiranja vanjskih a koje poslove je tužitelj odbijao raditi. Time da radi odbijanja rada na kontroli parkirališta nije mu dala upozorenja zbog kršenja obveza iz radnog odnosa.

11.3. Svjedok S. B. u svom iskazu potvrđuje navod zz tuženika da je bio kod iste na sastanku kada su 25.06.2020. kada su u njezin ured "upali" tužitelj i radnici M. A., J. B. i S. G., uputili se prema njezinom stolu time da je tužitelj počeo vikati, vrijeđati direktoricu, psovati, lamatao je rukama, obrušio se na zz tuženika koja je bila vidno šokirana, krajnje iznenađena, prepadnuta, tužitelj je došao do prednjeg ruba stola iza kojeg je direktorica sjedila, radi se o uskom prostoru, Tt buka i galama sa psovkama i vikom tužitelja je trajala nekih 5 minuta, čuo je samo tužitelja da viče, galami i psuje. Što se tiče izrečenih psovki od strane tužitelja, već je dao iskaz policiji a ono što se može sjetiti daje tužitelj kazao zz tuženika je "nije ti ovo čačino, nije ovo tvoja firma", izgovorio je i psovke "j……. ti Boga, mater, Isusa" i sl. Ne može se sjetiti da bi joj tužitelj prijetio smrću. Koliko je čuo razlog njihova dolaska u ured zz tuženika se odnosilo na evidenciju odlaska i dolaska s posla. Direktorica je pozvala policiju time da je tužitelj iz direktoričine kancelarije izašao na njeno traženje i tome nije nazočio.

11.4. Iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka M. A., S. G. i J.

B. u bitnome suglasno proizlazi kako su zajedno sa tužiteljem došli u ured zz tuženika a poradi njihove radne kolegice D. R., da su u uredu zatekli S.

B. koje mu je tužitelj kazao da izađe, da je tužitelj prilikom ulaska u ured zz tuženika počeo počeo je vikati, psovati, galamiti, te je kazao "nije ovo tvoje vlasništvo, otac ti je udbaš i partizan, pun. mi je k…l… partizana i udbaša, p…., m……", i ostale psovke, prilikom pričanja, vrijeđanja i psovanja tužitelj je gestikulirao i mahao rukama, došao je do samog stola tužiteljice a iza njega su ušli svjedoci koji su ga pokušali smiriti, direktorica je uslijed takvog ispada tužitelja bila prepadnuta, šokirana te je zvala policiju, tražila je od tužitelja da izađe van, što je on i napravio. 11.5. Svjedok J. B. je u svom iskazu navodi kako je on imao utisak da je tužitelj htio direktoricu zastrašiti kako bi ista korigirala ponašanje i "prijetnje" radnom disciplinom radnicima, posebno otkazima. Tužiteljeva galama i vrijeđanje trajalo negdje 2-4 minute, tužitelj direktorici nije prijetio smrću, niti je htio fizički napasti već samo zastrašiti. Direktorica je kada je čula njegovu galamu bila toliko pribrana da je pozvala policiju. Direktorica je pozvala policiju za vrijeme dok je tužitelj još bio u kancelariji i ona mu je kao i mi kazala da izađe van, izašao je van a nakon toga je došla policija.

11.6. Uvidom u spis Općinskog suda u Splitu br. Kv 834/2020 razvidno je :

- da su stranke te svjedoci pred policijskim službenicima u P. S. dali svoje iskaze ( list 4 do 8 toga Spisa) a koji iskazi su suglasni gore danim iskazima u ovom postupku a temelju kojih su tužitelju izrečene mjere opreza,

- da su tužitelju izrečene mjere opreza i to zabrana približavanja zz tuženika na udaljenosti manjoj od 50m, zabrana uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze sa zz tuženika te zabrana uznemiravanja M. C. tj zz tuženika, što je među strankama nesporno.

11.7. Iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka u bitnome suglasno proizlazi da je ured zz tuženika prostorija od nekih 7m2, koja je duga i uska, dimenzija 2,5 x3,5, od vrata do radnog stola zz tuženika treba nekih 2 do 3 koraka, tj nekih 1,5 metara, direktoričin stol je širine nekih 80cm, a iza njezine stolice je bio uski prostor.

12. Ovaj sud na temelju savjesne i brižne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 ( pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19) na nedvojben način utvrdio je kako slijedi:

- da je tužitelj zajedno sa svjedocima M. A., J. B. i S.

G. nepozvani ušao u ured zz tuženika M. C. koja je tom prigodom

bila na sastanku sa S. B., inače voditeljem sportskih objekata kojima gospodari tuženik,

- da je tužitelj ušao u ured zz tuženika prvi kada je vidio S. B. istome kazao da napusti prostoriju, te se uputio u 2-3 koraka do radnog stola direktorice, kojim prigodom je počeo galamiti, vikati, psovati riječima nije ovo tvoje vlasništvo, otac ti je udbaš i partizan, pun mi je k…ac partizana i udbaša, p…., m……",, kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, parničnih stranaka i uvidom u službene bilješke djelatnika P. S. neposredno nakon toga događaja,

- da su svjedoci M. A., S. G. i J. B. pokušali smiriti tužitelja, time da isti nisu čuli baš kao ni svjedok S. B. da bi tužitelj zz tuženika direktorici prijetio smrću, ili da bih je htio udaviti,

- da se zz tuženika prepala, šokirala i vidno uznemirila takvim tužiteljevim ponašanjem i postupkom,

- da je zz tuženika pozvala policiju koja je došla u sjedište tuženika te odvela tužitelja, privela ga i pritvorila, izrečene su mu mjere opreza a državno odvjetništvo podiglo optužnicu protiv tužitelja radi počinjenja kaznenog djela prijetnje opisanog i kažnjivog po čl. 139.st.3. u svezi sa st.2. KZ-a uz prijedlog izdavanja kaznenog naloga.

12.1. Dakle, za zaključiti je kako je tužitelj verbalno napao zz tuženika tj direktoricu tuženika, njegovog nadređenog na njezinom radnom mjestu i to došavši zajedno sa još trojicom radnika nenajavljen na način da je kod iste izazvao osjećaj straha i bojazan za njezinu sigurnosti i tjelesni integritet, koje ponašanje predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Iako, tužitelj i svjedoci M. A., S. G. i J. B. navode kako je zz tuženika svojim postupcima doprinijela takvom tužiteljevom ponašanju, to ne može opravdati i umanjiti takvo postupanje tužitelja, pa čak ni da je povod kriva odluka zz tuženika spram djelatnice D. M.. Isto tako, to što iz rezultata postupka proizlazi tj nije dokazano da bi tužitelja prijetio zz tuženika smrću davljenjem ili sl., cjelokupni događaj kako je opisan u navodima saslušane zz tuženika i svjedoka uzimajući u obzir činjenicu da je zz tuženika ženskog spola, da se sve zbilo na njezinom radnom mjestu tj uredu koji je relativno mali prostor, da su tužitelj i svjedoci nenajavljeno gotovo nasilno ušli u ured, dakle četvorica muškaraca koji su fizički jači od tužiteljice kojom prigodom je tužitelj vikao, psovao i naglo pristupio ka stolu za kojim je sjedila zz tuženika, zasigurno je kod iste izazvao veliki strah za njezinu sigurnost i život, pa i bez obzira što je to sve trajalo po iskazima svjedoka 2-5 min a po tužiteljici 15 tak min, govori kako je to ista doživjela kao tri puta duže vrijeme a što govori o njezinom doživljenom strahu i ugrozi. Da se radi o istinskoj i ozbiljnoj ugrozi zz tuženika govori i činjenica da su tužitelja djelatnici P. S. priveli, pritvorili i da su mu izrečene mjere opreza, a protiv istoga je podignuta optužnica. Takvo postupanje radnika dakle verbalni nasrtaj popraćen mogućim i vrlo izglednim fizičkim nasrtajem makar se on nije ni dogodio predstavljao bi prema okolnostima slučaja ne samo tešku povredu radne obveze radi koje nastavak radnog odnosa nije moguć već i onu činjenicu radi koje nije za očekivati ne samo da zz tuženika upozori tužitelja kao radnika na kršenje radne obveze već i za nastavak radnog odnosa kod tuženika te svakako narušeno povjerenja između radnika i poslodavca. Stoga, radi svega navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

13. Osim toga, iako je tužitelj tijekom postupka upirao da razlog otkaza nisu ranija dana upozorenja tuženika kao poslodavca tužitelju kao radniku radi kršenja radnih obveza njegova radnog mjesta, ovaj sud drži kako je tuženik i na tome temeljio izvanredni otkaz uz ranije opisani događaj za koji je sud držao dovoljnim za otkazivanje ugovora o radu kao krajnju mjeru.

13.1. Dakle, kako je tuženik u obrazloženju otkaza ugovora o radu naveo da ugovor o radu otkazuje osim opisanog nasrtaja verbalnog i vrijeđanja zz tuženika i radi ranije uočenih nepravilnosti u njegovu radu radi čega je trajno narušeno povjerenje između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca, ovaj sud je uvidom u Obavijest pred suspenziju od 07.02.2014., ( str. 32), Opomena zbog povrede obveze iz radnog odnosa od 10.12.2012., (str. 34), Upozorenje na obveze iz radnog odnosa u vezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu od 09.04.2019. ( str. 35,36), Obavijest pred suspenziju 01.05.2014 (str. 39.), utvrdio da je tužitelj tijekom trajanja njegova radnog odnosa kod tuženika obavljajući poslove radnog mjesta na naplatnoj rampi više puta kršio obveze iz radnog odnosa jer nije na vrijeme pa ni po pozivu zz tuženika ili nadređenog polagao dnevni utržak, što bi i samo po sebi bio razlog za izvanredni otkaz jer se radi o neprimjerenom i nemarnom raspolaganju sa imovinom tuženika kao poslodavca na koji način se remeti i ugrožava djelatnost tuženika, i to kontinuirano i opetovano usprkos opomenama i upozorenjima kojim postupanjima tužitelj iskazuje nepoštovanje prema tuženiku kao poslodavcu.

14. Na kraju za kazati je a što je nesporno među strankama, zz tuženika M. C. je od 30. ožujka 2020. i u vrijeme otkazivanja ugovora o radu i nadalje bila zz tuženika jer iako u spisu postoji Zapisnik NO tuženika od 02.07.2020. o razrješenju direktorice tj zz tuženika M. C. i odluka o razrješenju, uvidom u

Sudski registar razvidno je da je ista od dana izbora a posebno na dan otkazivanja bila zz tuženika, tj osoba koja je ovlaštena za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelju, kako to proizlazi i iz iskaza zz tuženika. Naime, ista je navela da iako je NO tuženika bio donio Odluku o njezinom razrješenju Gradonačelnica S. je donijela odluku o razrješenju članova NO koji su tu Odluku donijeli a koja se Odluka nije nikada provela i polučila pravne posljedice.

14.1. Iz gore navedenog ovaj sud nije proveo predložene dokaze saslušanjem članova NO tuženika koji je donio odluku o razrješenju zz tuženika, kao suvišnim. Također nije smatrao za potrebnim saslušati radnicu D. M. jer kako je to sud u presudi obrazložio nikakav povod ne bih imao opravdanja za ovakvo ponašanje tužitelja prema zz tuženiku. Osim toga, iz iskaza zz tuženika razlog tužiteljeva upadanja u njezin ured i svjedoka koji su "hinili" sprječavanje tužitelja da fizički ne nasrne na zz tuženika , time da je svjedok J. B. imao utisak da je tužitelj htio tužiteljicu zastrašiti kako bi oni mogli onda sa njom mirno razgovarati, a što je tužitelj prigodno i dobro zastrašio zz tuženika, je bio njezina ustrajnost za poštovanjem radnog vremena i evidentiranja istog.

15. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15- dalje Tarife), pa kako je tužitelju tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti to je tuženik u ovoj parnici uspio u cijelosti to bi ga pripadala popisana naknada od 200 bodova što prema vrijednosti boda iznosi 2.000,00 kn koji uvećan za pripadajući PDV-e od 500,00 kn ukupno iznosi 2.500,00 kn za koji iznos valja obvezati tužitelja na isplatu u roku od 15 dana.

U Splitu, 23.ožujka 2022.

SUDAC

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis

Broj zapisa: eb308-52caf

Kontrolni broj: 0be68-62afa-0d680

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SNJEŽANA CVITANOVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.