REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4571/2021

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. S.S., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.) odlučujući o žalbama okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru od 31. ožujka 2021., broj: Pp-2374/2021-8, u sjednici vijeća održanoj dana 23. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. S.S. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. S.S. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Hvaru od 31. ožujka 2021., broj: Pp-2374/2021-8, proglašen je krivim okr. S.S., da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 600,00 kuna u novčanu kaznu, pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.400,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. S.S. pravodobno je putem branitelja N.I. odvjetnika u Odvjetničkom društvu xx podnio žalbu, naznačujući da se žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da su odlučni razlozi za donošenje pobijane presude u suprotnosti sa izvedenim dokazima, a osim toga da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega je odustao od načela „in dubio pro reo“. Time očigledno, iako to nije izrijekom navedeno, okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

5.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, presuda, sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okr. S.S. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da iz provedenog dokaznog postupka, ispitivanja okrivljenika i svjedokinje te provedenog suočenja nije dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Ističe da je točno da inkriminirane prilike oštećena došla kod njega da se njihovo zajedničko dijete podruži s njim, ali da je oštećena svojim provokativnim ponašanjem kod njega izazvala osjećaj uznemirenost, ali da usprkos tome nije poduzeo nijedan čin fizičkog, a ni psihičkog oblika nasilja na štetu oštećene, već da je upravo oštećena kod njega takvim provokativnim postupanjem izazvala osjećaj povrede dostojanstva i uznemirenosti. Nadalje, okrivljenik ističe da je taj sporni događaj isključivo motiviran odmazdom oštećene prema njemu kako bi oštećena kao „žrtva obiteljskog nasilja“ našla opravdanje pred vlastitom obitelji i prijateljima. Isto tako, ukazuje se na proturječnost u iskazima koji je oštećena dala u prostorijama Policijske postaje Hvar i pred sudom, radi čega je pogrešno prvostupanjski sud poklonio vjeru oštećenici ne pronalazeći nejasnoće ili kontradiktornosti, a osobito ne vrednujući širu sliku događaja.

6.1. Međutim, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.2. Naime, iz iskaza svjedokinje oštećenice V.P. kojoj je prvostupanjski sud s pravom poklonio vjeru jer je iskazivala objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, nesporno proizlazi da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti o nasilja u obitelji. Tako je svjedokinja oštećena prilikom davanja iskaza izričito iskazala „…Jučer sam otišla kod njega sa malim da se podruže jer radi poklona za dijete da vidimo da li mu to odgovara ili ne. Dakle on je cijelo vrijeme govorio, vrijeđao me, pljucao, spominjao mog bivšeg dečka…uglavnom nakon toga me je počeo vuči za kosu, tako da me stjerao u kut kuhinje i dalje me vrijeđao, zatim me je vukao do kraja hodnika, te sam ja rekla da ću nazvati policiju i upalila sam kameru na mobitelu i tada je stao…“, a provedenim suočenjem između okrivljenika i oštećene ista je potvrdila vjerodostojnost svog iskaza.

6.3. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

6.4. U odnosu na žalbeni navod okrivljenika kojim ukazuje na proturječnost iskaza svjedokinje oštećene danim pred sudom i iskaza danim u Policijskoj postaji Hvar ističe se da oštećena u Policijskoj postaji Hvar nije ispitana u svojstvu svjedokinje – oštećene sukladno zakonskim odredbama već spisu prileži samo Izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju od 23. veljače 2021. te obavljenom razgovoru sa oštećenom Veronikom Primi, a koji obavijesni razgovor ne može biti dokaz u postupku niti se na istom može temeljiti utvrđeno činjenično stanje, radi čega taj žalbeni navod nije mogao biti predmet razmatranja ovog suda.

6.5. Isto tako, žalbenim navodima okrivljenika kojima se ukazuje na provokativno ponašanje oštećene prema njemu nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a osim toga, isto ne ekskulpira okrivljenika od njegovog protupravnog ponašanja, a koje prema opisu kako mu se stavlja na teret značajnije odstupa od pristojnog i prihvatljivog načina ponašanja i to ne samo među članovima obitelji odnosno osoba koje imaju zajedničko dijete već i općenito.

6.6. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Potrebno je istaknuti da je pogrešno prvostupanjski sud djelo činjenično opisanu u optužbi kao prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, preinačio i okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji uz obrazloženje „…Sud smatra da nema elemenata iz stavka 3. citiranog zakona jer nije sporno da je njihov sin bio prisutan, ali radi se o „bebi“ koja ni na koji način nije mogla reagirati na ponašanje svog oca, niti isto percipirati kao nasilje prema majci, budući da je u postupku utvrđeno da dijete nije bilo uznemireno…“, obzirom da je bitno obilježje prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji „tko u nazočnosti djeteta počini nasilje u obitelji“, a koja odlučna činjenica, odnosno nazočnost djeteta, je u postupku nesporno utvrđena. Dakle, činjenice da se radilo o „bebi“ koja ni na koji način nije mogla reagirati na ponašanje svog oca, niti ponašanje oca percipirati kao nasilje prema majci kao i da dijete nije bilo uznemireno, potpuno su irelevantne za ostvarenje bitnih obilježja prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

7.1. Međutim, obzirom da preinaka u pravnoj oznaci djela od strane prvostupanjskog sud predstavlja povredu materijalnog prekršajnog prava u korist okrivljenika te kako je u tom pravcu izostala žalba tužitelja, to ovaj sud nije imao ovlasti sanirati opisanu povredu jer bi isto predstavljalo preinaku na štetu okrivljenika.

8. Iz sadržaja žalbe okr. S.S. proizlazi da se nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavaka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

8.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Po ocjeni ovog Suda, novčana kazna izrečena u iznosu od 2.000,00 kuna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja novčanu kaznu izrečenu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao blaža vrsta kazne, s obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora do 90 dana, a koja novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja i količini protupravnog postupanja okrivljenika.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka i po ocjeni ovog suda, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle, blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao niti uzdržavanje osoba koje su eventualno dužni uzdržavati.

10. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenu i tužitelja.