REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1205/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. R. iz V., OIB: …, koga zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-50/18-3 od 23. kolovoza 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr- 100/17-20 od 14. prosinca 2017., na sjednici održanoj 23. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-50/18-3 od 23. kolovoza 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-100/17-207 od 14. prosinca 2017., zbog sljedećeg pravnog pitanja:

- Ima li tužitelj kao državni službenik pravo na uvećanje plaće u visini 50% na osnovni sat (kako je to propisano čl. 44. Kolektivnog ugovora) ili bilo kakvo uvećanje temeljem Kolektivnog ugovora, za rad koji tužitelju nije bio najavljen najmanje tjedan dana unaprijed ili, u slučaju hitnog prekovremenog rada i u drugim slučajevima prijeke potrebe, najmanje 24 sata unaprijed?

2. U odnosu na postavljeno pitanje tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je riječ o pravnom pitanju o kojemu nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije dopušten.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6.1. U konkretnom slučaju odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu 17.180,82 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, uz obrazloženje da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je radio duže, odnosno se utuženi iznos odnosi na ostvarene sate rada koji prelaze redovan fond radnih sati u smislu odredbi čl. 8. i 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08, 23/09, 39/09 i 90/10 – dalje: KU) koji je bio u primjeni do 2. kolovoza 2012., odnosno u smislu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 89/12) koji je bio u primjeni do 1. kolovoza 2013., te Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/13, 150/13 i 153/13) koji je bio u primjeni od 2. kolovoza 2013. pa dalje, te odredbi čl. 43. i 45. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), odnosno odredbi čl. 61. i 65. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14). Naime, prema pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, činjenica da je tužitelj obavljao rad, a da prije toga nije, u skladu s čl. 8. st. 4. KU, pravovremeno i u pisanom obliku obavještavan o tjednim radnim rasporedima i o njihovim izmjenama, ne čini izvršeni rad prekovremenim bez utvrđenja da taj rad prelazi tjedni odnosno mjesečni fond redovnog radnog vremena (tako i u rješenju ovoga revizijskoga suda poslovni broj Revd 1647/20-2 od 23. rujna 2020.).

6.2. Shodno tome, odgovor na pitanje kako ga je u reviziji postavio tužitelj ne bi mogao dovesti do drukčije odluke u ovom sporu, pa se postavljeno pravno pitanje ne može cijeniti kao pitanje koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

7. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 23. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.