Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 38 Gž Ovr-393/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu Danieli Ukić, sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D. T., OIB…, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik H. N., odvjetnik u Z., protiv ovršenika T. d.d., OIB…, Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4133/2021-7 od 4. veljače 2022., 23. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika T. d.d., Z. i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4133/2021-7 od 4. veljače 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem citiranim u izreci ove odluke, odbijen je prijedlog ovršenika za proglašenjem nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate ovrhovoditeljeve tražbine na temelju ovršne isprave - obračuna poslodavca od 10. ožujka 2021. o neisplati iznosa otpremnine, koji postupak se vodi kod Financijske agencije.
2. Protiv navedenoga rješenja žalbu podnosi ovršenik pozivom na sve zakonske žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP), koji Zakon se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. - dalje u tekstu: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači ili ukine uz vraćanje na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu odluku kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao ni one koje ističe žalitelj, pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba ovršnog postupka. Žalitelj se poziva, izričito, na povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 4. ZPP-a, a ta odredba određuje povredu - ako je sud protivno odredbama toga Zakona utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka. Ovdje se ne radi o nedopuštenim raspolaganjima stranaka. Opisno žalitelj obrazlaže kao povredu budući da ovrhovoditelj ovršeniku nije dostavio na očitovanje podnesak, a da u tom očitovanju dostavlja mišljenje sa sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nedostavljanje podneska u građanskom postupku ne bi predstavljalo nedopušteno raspolaganje stranaka u smislu čl. 3. st. 3. ZPP-a, na kojima je sud utemeljio svoju odluku, već eventualno onemogućavanje raspravljanja ili pristupa sudu, ili povredu načela kontradiktornosti. Ovršni postupak je izvanparnični postupak s različitim pravilima od parničnog postupka zbog svoje prirode, a to što podnesak ovrhovoditelja, kojim dostavlja rečeno mišljenje, nije dostavljen ovršeniku, ne dovodi do povrede iz t. 6. čl. 354. st. 2. ZPP-a, osobito kraj činjenice da su ta mišljenja javno dostupna na mrežnim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Također na povredu iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a ovršenik se ne može pozivati s uspjehom prigovorom da ovrhovoditelj nije dostavio punomoć za zastupanje u ovom predmetu, jer u smislu odredbe čl. 354. st. 3. ZPP-a taj žalbeni razlog može s uspjehom isticati samo stranaka koje se to tiče.
5. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud uz utvrđenje, da je kod suda 21. svibnja 2021. zaprimljen prijedlog ovršenika za donošenjem rješenja kojim će se proglasiti nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava zaplijenjenih u postupku naplate, koji se kod Financijske agencije vodi na temelju ovršne isprave, zaključuje da je taj prijedlog neosnovan.
6. Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi, članci 50. i 53. Ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz st.
1. t. 1., 3. i 5. čl. 50. OZ-a te na okolnost da je u slučaju iz st. 1. t. 6. toga članka ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. tog Zakona. Sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku. Ovaj sud ne nalazi ostvarenje tih povreda.
7. Izravna naplata je zatražena na temelju ovršne isprave, i to obračuna poslodavca o neisplaćenoj otpremnini, dakle, u smislu odredbe čl. 23. t. 7. OZ-a u svezi čl. 93. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19.). Pogrešno žalitelj prigovara da se radi o nedospjeloj tražbini jer isplata otpremnine dospijeva s danom prestanka radnog odnosa, osim ako nije ugovoreno kasnije dospijeće, kao što su pogrešni žalbeni navodi da s obzirom na to da je ovrhovoditelj u sudskom postupku osporio odluku ovdje ovršenika o otkazu ugovora o radu, da ako ovrhovoditelj u tom postupku uspije, da on neće imati pravo na otpremninu, pa da je uvjet za isplatu otpremnine zakonita odluka o otkazu. To pravno shvaćanje da bi pravo na otpremninu dospjelo tek pravomoćnim okončanjem tog postupka u kojem bi bio odbijen opisani tužbeni zahtjev, je neprihvatljivo, kao što nije relevantna tvrdnja da se obraćanjem ovršenika nadležnom inspektoru prisilno ishodila ovršna isprava. Pozivanje ovršenika na stav da pravo na otpremninu radniku pripada kada se radi o valjanom otkazu, nije u opreci s izraženim stavom ovog suda, jer je točno da ako se utvrdi da otkaz nije valjan, da se uspostavlja radnopravni status kao da otkaza nije bilo. No, u tom slučaju isplaćena otpremnina imat će značaj isplaćenog na temelju osnove koja je otpala. Stoga, daljnji prigovori ovršenika u smjeru poteškoća u naplati moguće buduće tražbine ovršenika s te osnove ne utječu na pravilnost ovog pobijanog rješenja, i žalbom na pobijano rješenje ovršenik se ne može pravnim putem zaštiti od nemogućnosti buduće eventualne naplate, već za to postoje druga pravna sredstva.
8. Kako je zaključak prvostupanjskog suda pravilan te ga prihvaća i ovaj sud, a kako žalbenim navodima nije doveden u sumnju jer su neodlučna razmatranja žalbe koja predstavljaju samo drugačije, i to pogrešno viđenje primjene materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, valjalo je pobijano rješenje potvrditi, a žalbu odbiti na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.
U Zagrebu 23. ožujka 2022.
Sudac:
Daniela Ukić, v.r.