Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 14 Gž-1297/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Težak-Škrbina, sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pokojnog J. P., sina I., s posljednjim prebivalištem u S., odlučujući o žalbi nasljednice V. V., zastupane po punomoćniku Ž. A., odvjetniku u S., protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Samoboru poslovni broj O-1310/20-78 (prije: O-630/98, O-274/12, Pu O-1583/15-68) od 21. listopada 2021., 23. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba nasljednice V. V. kao osnovana i preinačava rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Samoboru poslovni broj O-1310/20-78 (prije: O-630/98, O-274/12, Pu O-1583/15-68) od 21. listopada 2021., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, te rješava na način da točka II. izreke pobijanog rješenja sada glasi:

1. Utvrđuje se da je u ostavinsku imovinu pokojnog J. P., sina I., rođenog …., umrlog …., s posljednjim prebivalištem u S., koja je raspravljena pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Samoboru poslovni broj O-630/98-5 od 8. rujna 1998., vraćen dar učinjen nasljednici V. V. ugovorima o darovanju od 11. lipnja 1975. i od 10. veljače 1981., u 1/6 dijela - nekretnine upisane u zk. ul. 776 k. o. S. (prije: zk. ul. 2348), kč. br. 2964 kuća u ul. .. i dvorište od 415 m2 i kč. br. 2963/1 dvorište kod kuće od 96 m2, temeljem presude Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-835/98 od 18. veljače 2003., potvrđene pod točkom I. izreke presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-625/06-2 od 17. svibnja 2006., radi namirenja nužnog dijela nasljednice B. K..

2. Njegovom nasljednicom na nekretninama navedenim pod točkom 1. ove izreke, u 55/1000 dijela, radi namirenja nužnog dijela proglašava se B. K., OIB: … iz S., kći ostavitelja.

3. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda da nakon donošenja ovog rješenja izvrši uknjižbu prava vlasništva nasljednice B. K. na nekretninama iz podtočke 1. kako je određeno pod točkom 2. ove izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Rješenje o naknadno pronađenoj imovini javnog bilježnika G. F. posl. br. O- 630/98, UPP/OS-32/07-7 od 11. srpnja 2007. ukida se u cijelosti.

II. Utvrđuje se da je B. K., OIB: …, kći pokojnog, iz S., nužni nasljednik 1/6 dijela nekretnine upisane u zk. ul. 2348, sada zk. ul. 776 k.o. S., kčbr. 2964 kuća u ul. … i dvorište od 415 m[2] i kčbr. 2963/1 dvorište kod kuće od 96 m2 koja nekretnina je temeljem točke l. (prve) izreke presude Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj I.P.835/98. od 18. veljače 2003., potvrđene presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj V Gž-625/06-2. od 17. svibnja 2006., vraćena u ostavinsku imovinu radi namirenja nužnog dijela.“

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela nasljednica V. V. „iz svih žalbenih razloga“ tj. zbog bitne povrede odredaba ostavinskog/parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žaliteljica predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak uz „naknadu troškova postupka“.

3. Nasljednica N. F. u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode te ne iznosi prijedlog drugostupanjske odluke.

4. Iako žaliteljica u žalbi navodi da rješenje pobija u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da to rješenje u stvari pobija samo u dijelu pod točkom II. izreke. Nijednom riječju žaliteljica, naime, ne pobija prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom I. izreke kojim je ukinuto predmetno rješenje o naknadno pronađenoj imovini javnog bilježnika G. F. od 11. srpnja 2007.

5. Žalba je osnovana.

6. Donošenjem pobijanog rješenja u navedenom dijelu ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u vezi sa čl. 381. ZPP i s čl. 175. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03 i 35/05 – dalje: ZN/03), na koju povredu žaliteljica opisno ukazuje. Navedena povreda zakona sastoji se u tome da pobijano rješenje sadrži proturječnosti i nejasnoće te da u njemu nisu navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

7. Postupovne odredbe navedenog ZN/03 se u ovom konkretnom slučaju primjenjuju temeljem odredbe čl. 253. st. 2. tog Zakona (prijedlog nasljednice B. K. za donošenje rješenja po kojem bi nasljeđivanje u ovom ostavinskom predmetu bilo konačno uređeno podnesen je 6. studenog 2006.) dok će se prava stranaka u vezi sa nasljeđivanjem, temeljem čl. 253. st. 1. tog Zakona, prosuđivati po odredbama prijašnjeg Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'', broj 52/71, 47/78, 56/00 - dalje ZN/71) s obzirom na trenutak smrti ostavitelja (12. kolovoza 1998.).

8. Usprkos tome što je ostvarena navedena povreda zakona zbog koje bi pobijano rješenje trebalo ponovno ukinuti (čl. 369. st. 1. u vezi s čl. 381. ZPP u vezi s čl. 175. ZN/03), ovaj drugostupanjski sud je primijenio odredbu čl. 373.a u vezi s čl. 381. ZPP te u vezi s čl. 175. ZN/03 temeljem koje je moguće, i uz postojanje spomenute bitne povrede odredaba parničnog postupka, između ostalog, preinačiti prvostupanjsko rješenje. Za primjenu navedene zakonske odredbe u ovom konkretnom slučaju su ispunjene zakonske procesne pretpostavke, budući da su neke bitne činjenice između stranaka bile nesporne dok je neke bilo moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu neovisno o tome što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir te isprave odnosno dokaze.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud 8. rujna 1998. donio rješenje o nasljeđivanju poslovnog broja O-630/98 kojim je pravomoćno raspravljena ostavina iza pokojnog J. P., umrlog …, na način da je kao ostavinska imovina utvrđena zaostala neisplaćena mirovina ostavitelja te je ista u jednakim dijelovima raspoređena na nasljednice V. V., B. K. i N. F., kćeri ostavitelja. Nasljednica B. K. je u tom ostavinskom postupku tražila povrat dara učinjenog sunasljednici V. V. zbog povrede nužnog dijela koje pravo joj je ta sunasljednica osporila.

10. Povodom tužbe nasljednice B. K. vođena je pred prvostupanjskim sudom parnica radi povrata dara – nekretnine upisane u zk. ul. br. 2348 k. o. S. (sada zk. ul. 776 k. o. S.) radi namirenja nužnog dijela tamo tužiteljice koja je parnica u pogledu tog zahtjeva pravomoćno okončana presudom tog suda poslovni broj P-835/98 od 18. veljače 2003. Navedenom presudom je određeno da se navedeni dar tj. navedene nekretnine, u 1/6 dijela, vraćaju u ostavinsku imovinu iza pokojnog J. P..

11. Rješenjem Javne bilježnice G. F. od 11. srpnja 2007. poslovni broj O-630/98, UPP/OS-32/2007-7 je utvrđeno da 1/6 dijela navedene nekretnine čini naknadno pronađenu imovinu pokojnog J. P. te da se ta naknadno pronađena imovina temeljem navedene pravomoćne presude raspoređuje nasljednici B. K., kćeri ostavitelja, u cijelosti. Na navedeno rješenje je nasljednica V. V. uložila prigovor te je postupak povodom tog prigovora nastavljen pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem O-630/98, a pod poslovnim brojem O-274/12 je u tom postupku doneseno rješenje od 12. travnja 2012. kojim je ukinuto navedeno rješenje Javne bilježnice G. F. te je utvrđeno da naknadno pronađenu imovinu iza imenovanog čini 1/6 dijela nekretnine upisane u zk. ul. 2348, sada zk. ul. 776 k. o. S., kč. br. 2964 kuća u ul. L. i dvorište od 415 m[2] i kč. br. 2963/1 dvorište od 96 m koja nekretnina je temeljem presude Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-835/98 od 18. veljače 2003. vraćena u ostavinsku imovinu (točka II. izreke), te se temeljem rješenja o nasljeđivanju tog suda poslovnog broja O-630/98 od 8. rujna 1998. i presude tog suda poslovni broj P-835/98 od 18. veljače 2003. ta naknadno pronađena imovina uručuje B. K., kćeri pokojnog tako da joj pripada 1/18 dijela od cijele navedene nekretnine, dok preostali dio te nekretnine ostaje u vlasništvu V. V. (točka III. izreke), a zemljišnoknjižnom odjelu naložena je provedba tog rješenja (točka IV. izreke). Povodom žalbe nasljednice V. V., navedeno prvostupanjsko rješenje poslovni broj O- 274/12 od 12. travnja 2012. je rješenjem ovog Županijskog suda poslovni broj Gžx- 100/12-2 od 26. rujna 2012. ukinuto i vraćeno na ponovni postupak.

12. U ponovnom postupku sud prvog stupnja donosi rješenje poslovni broj Pu O- 1583/15-68 od 23. siječnja 2019. kojim prijedlog nasljednice B. K. za raspoređivanjem nužnog dijela od 6. studenog 2006. odbacuje kao nedopušten.

13. Povodom žalbe nasljednice B. K. navedeno prvostupanjsko rješenje poslovni broj Pu O-1583/15-68 od 23. siječnja 2019. je ukinuto i predmet je vraćen tom sudu na ponovan postupak.

14. U ponovnom postupku sud prvog stupnja donosi pobijano rješenje od 21. listopada 2021.

15. U provedenom postupku pred prvostupanjskim sudom između stranaka nije bilo sporno:

- da je pokojni J. P. (dalje: ostavitelj) bio vlasnik u ½ dijela predmetnih nekretnina kč. br. 2963/1 dvorište kod kuće od 96 m[2] i kč. br. 2964 kuća ul. L. i dvorište od 415 m , upisanih u zk. ul. br. 776 k. o. S. (prije: zk. ul. br. 2348 k. o. S.) te da je nasljednici V. V. darovao prvo ½ dijela od tog suvlasničkog dijela tih nekretnina (1/4 dijela cijelih nekretnina) ugovorom o darovanju od 11. lipnja 1975., a potom preostali dio (¼ dijela cijelih nekretnina) ugovorom o darovanju zaključenog 10. veljače 1981.,

- da je ostavitelj za života prenio svoje pravo korištenja groba broj 1486/1, red 10, polje IX Groblje S., na nasljednicu N. F. te da je vrijednost istog (prema očitovanju komunalnog poduzeća u S.) iznosila 11.500,00 kn,

- da je imovinu ostavitelja u trenutku smrti činila zaostala neisplaćena mirovina u iznosu 1.476,36 kuna (ostaviteljevu „aktivu“) koja je navedenim pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju raspoređena na ostaviteljeve nasljednice N. F., V. V. i B. K., svakoj u 1/3 dijela (po 492,12 kn),

- da su troškovi pogreba ostavitelja iznosili 3.303,63 kn, a trošak procjene ostavine 3.816,44 kn, tako da „ostavinska pasiva“ iznosi 7.120,07 kn, pa kada se od tog iznosa odbije iznos „aktive“, da ostaje „pasiva od 5.643,71 kn“.

16. Na temelju navedenih činjenica, pozivajući se na odredbu čl. 33. ZN/71 koja uređuje utvrđivanje vrijednosti ostavine radi izračunavanja nužnog i raspoloživog djela ostavine, sud prvog stupnja utvrđuje da vrijednost nekretnina koje je ostavitelj darovao nasljednici V. V. iznosi 525.454,00 kn. Navedeni iznos prema utvrđenju prvostupanjskog suda predstavlja 1/2 dijela ukupne vrijednosti tih nekretnina procijenjenih po vještaku građevinske struke dipl. ing. građ. D. Š. u iznosu od 1.050.908,00 kn, prema stanju u vrijeme izrade nalaza. Sud prvog stupnja utvrđuje da navedenoj vrijednosti dara treba pribrojiti vrijednosti groba kojeg je ostavitelj darovao drugoj zakonskoj nasljednici N. F. u iznosu od 11.500,00 kn što iznosi 536.954,00 kn. Nadalje sud utvrđuje da se, kada se od navedene vrijednosti darova oduzme vrijednost „pasive ostavine“ u iznosu od 5.643,71 kn dobije iznos od 531.310,29 kn, koji iznos da predstavlja obračunsku vrijednost ostavine, a vrijednost nužnog dijela da u konkretnom slučaju predstavlja 1/6 dijela tog iznosa tj. 88.551,72 kn. Sud nadalje utvrđuje da kada se od tog iznosa oduzme iznos od 492,12 kn, koliko je temeljem navedenog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju pripalo nasljednici B. K., ostaje iznos od 88.059,60 kn, za koji iznos da ta nasljednica nije namirena u svom nužnom dijelu. Konačno sud zaključuje da je njezin nužni dio povrijeđen učinjenim darom pa da je B. K. valjalo utvrditi vlasnicom vraćenog dara, tj. predmetnih nekretnina u „punom opsegu odnosno u 1/6 dijela“ da bi bila namirena u svom nužnom dijelu.

17. Izneseni razlozi prvostupanjskog suda su nejasni, proturječni sami sebi i stanju spisa te nepotpuni, na što osnovano ukazuje žaliteljica.

18. Prije svega, nejasni su razlozi u pobijanom rješenju u pogledu utvrđenja vrijednosti predmetne ostavine i vrijednosti nužnog dijela. Sud prvog stupnja, naime pri izračunu tih vrijednosti u smislu odredbe čl. 33. ZN/71 utvrđuje vrijednost dara tj. ½ dijela predmetnih nekretnina koje je ostavitelj darovao nasljednici V. V. navedenim darovnim ugovorima na temelju sadašnjeg stanja tih nekretnina (u vrijeme izrade navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka D. Š.). Prema odredbi čl. 35. ZN/71 pri procjenjivanju dara uzima se, međutim, vrijednost darovane stvari u času ostaviteljeve smrti, a prema njenom stanju u vrijeme darovanja.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke D. Š. od 7. srpnja 2009. (listovi 46-78.) te dopuna istog od 13. studenog 2009. (listovi 97-102.) i od 28. listopada 2011. (listovi 114-124.), proizlazi da je taj vještak iznio procjenu vrijednosti predmetnih nekretnina, osim prema stanju u vrijeme izrade nalaza (1.050.908,00 kn) i prema vrijednosti u trenutku ostaviteljeve smrti (12. kolovoza 1998.), a prema njihovom stanju kako u vrijeme prvog darovanja (11. lipnja 1975.) kada je ostavitelj darovao nasljednici V. V. ¼ dijela tih nekretnina, tako i u vrijeme drugog darovanja (10. veljače 1981.) kada je ostavitelj toj nasljednici darovao preostalu ¼ dijela svog suvlasničkog dijela na tim nekretninama (ukupno ½ dijela). S obzirom na odredbu čl. 35. ZN/71 nejasno je zašto je sud prvog stupnja prilikom procjene vrijednosti dara kojeg je ostavitelj darovao nasljednici V. V. navedenim ugovorima o darovanju uzeo vrijednost iskazanu u vrijeme izrade nalaza i mišljenja vještaka D. Š., a ne vrijednost tih nekretnina u trenutku ostaviteljeve smrti, a prema njihovom stanju u vrijeme darovanja. Radi utvrđenja potonje vrijednosti, sud prvog stupnja je odredio provođenje dokaza (građevinsko vještačenje i uviđaj na licu mjesta) te je o istima imao podatke u spisu, ali zbog očito pogrešnog pravnog pristupa te dokaze odnosno podatke nije uopće cijenio, zbog čega su o odlučnim činjenicama u pobijanom rješenju izostali jasni razlozi.

20. Koristeći ovlaštenje koje mu daje odredba čl. 373.a ZPP u vezi s čl. 381. ZPP i u vezi s čl. 175. ZN/03, ovaj drugostupanjski sud je uvidom u nalaz imenovanog vještaka građevinske struke utvrdio činjenice koje su bitne za donošenje pravilne odluke. Navedeni nalaz i mišljenje ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan dokaz. Isti je, naime, sastavljen od strane stručno kompetentne osobe, po pravilima struke, nalaz ne sadrži nejasnoće i proturječnosti, a tijekom postupka vještak je usmeno obrazložio svoj nalaz te je otklonio sve prigovore i razumljivo te stručno argumentirano odgovorio na postavljena pitanja.

21. Vještak dipl. ing. D. Š. tako u svom pisanom nalazu odnosno dopunama istog (listovi 71-72. i 100-102. spisa) procjenjuje da, na temelju podataka prema iskazu nasljednice B. K., vrijednost predmetnih nekretnina u vrijeme ostaviteljeve smrti (12. kolovoza 1998.), a prema stanju u vrijeme zaključenja prvog ugovora o darovanju (11. lipnja 1975.) iznosi 659.831,00 kn, a prema podacima iz iskaza nasljednice V. V. ta vrijednost iznosi 645.133,00 kn.

22. Vrijednost istih nekretnina u vrijeme ostaviteljeve smrti, a prema stanju u vrijeme zaključenja drugog ugovora o darovanju (10. prosinca 1981.) vještak procjenjuje na iznos od 732.683,00 kn i to na temelju suglasnih, nespornih iskaza obje nasljednice.

23. S obzirom na navedena utvrđenja imenovanog vještaka čiji nalaz ovaj sud iz iznesenih razloga prihvaća kao vjerodostojan dokaz, ovaj sud je, koristeći ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP u vezi s čl. 381. ZPP sve u vezi s čl. 175. ZN/03, utvrdio da je vrijednost predmetnih nekretnina u trenutku ostaviteljeve smrti, prema stanju u vrijeme zaključenja ugovora od 11. lipnja 1975. iznosila 652.482,00 kn. Ovaj iznos predstavlja aritmetičku sredinu navedenih procijenjenih iznosa (659.831,00 kn odnosno 645.133,00 kn, na osnovu različitih iskaza nasljednica B. K. i V. V.). Aritmetička sredina navedenih različitih iznosa koji proizlaze iz različitih iskaza navedenih nasljednica, prema ocjeni ovog suda, predstavlja adekvatnu vrijednost u kontekstu činjenice da se radi o iskazima zainteresiranih osoba pa da se u sklopu svih izvedenih dokaza niti jednom od tih iskaza ne može u potpunosti pokloniti vjera. S obzirom da je predmet navedenog (prvog) ugovora o darovanju bila ¼ dijela predmetnih nekretnina, to vrijednost tog dijela dara iznosi 163.120,50 kn (652.482,00 kn : 4).

24. Vrijednost istih tih nekretnina koje su bile predmet drugog ugovora o darovanju (10. veljače 1981.) prema stanju u vrijeme zaključenja tog ugovora, a u trenutku ostaviteljeve smrti prema navedenom vještačkom nalazu, a na temelju suglasnih iskaza imenovanih nasljednica, iznosi 732.683,00 kn. Predmet navedenog drugog ugovora o darovanju je bila preostala ¼ dijela tih nekretnina u suvlasništvu ostavitelja što čini vrijednost u iznosu od 183.170,75 kn (732.683,00 kn : 4).

25. Slijedom navedenog, vrijednost dara ostavitelja učinjenog nasljednici V. V. je procijenjena u skladu s odredbom čl. 35. ZN/71, prema utvrđenju ovog drugostupanjskog suda, iznosi 346.291,25 kn (163.120,50 kn + 183.170,75 kn).

26. Prema odredbi čl. 33. st. 1. podstavci 1-3. ZN/71, vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava nužni dio utvrđuje se tako da se prvo popišu i procijene sva dobra koja je ostavitelj imao u trenutku smrti, od te vrijednosti odbiju se dugovi ostavitelja i troškovi pokopa, a tako dobivenom ostatku dodaje se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio nekom zakonskom nasljedniku.

27. S obzirom da između stranaka nije bilo sporno da je imovinu ostavitelja u trenutku smrti činila zaostala neisplaćena mirovina u iznosu od 1.476,36 kn, da su troškovi pogreba ostavitelja iznosili 3.303,63 kn, a trošak procjene ostavine 3.816,44 kn (ukupno 7.120,07 kn), kada se od tog iznosa duga ostavine odbije iznos vrijednosti ostavine, preostaje samo iznos duga ostavine od 5.643,71 kn (čl. 33. st. 1. podstavci 1. i 2. ZN/71).

28. Navedenoj utvrđenoj vrijednosti dara u iznosu od 346.291,25 kn potrebno je u smislu čl. 33. st. 1. podstavak 3. ZN/71 dodati i vrijednost dara (grob) koju je ostavitelj učinio zakonskoj nasljednici N. F. u iznosu od 11.500,00 kn, pa se dobije iznos od 355.791,25 kn.

29. Kada se od navedene vrijednosti darova oduzme vrijednost duga („pasive ostavine“) u iznosu od 5.643,71 kn, dobije se iznos od 350.147,54 kn, koji iznos prema utvrđenju ovog drugostupanjskog suda predstavlja vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava nužni dio (čl. 33. st. 1. ZN/71).

30. Sukladno odredbi čl. 31. st. 2. ZN/71 nužni dio svake od triju nasljednica, budući se radi o potomcima ostavitelja, iznosi jednu polovinu od njihovog zakonskog nasljednog dijela dakle jednu šestinu od 350.147,54 kn što iznosi 58.357,92 kn, a ukupan nužni dio ostavine kojim ostavitelj ne može raspolagati u smislu odredbe čl. 31. st. 1. ZN/71 iznosi 175.073,76 kn (58.357,92 kn x 3) nasuprot raspoloživom dijelu ostavine u jednakom iznosu (čl. 31. st. 3. ZN/71) kojim ostavitelj ima pravo slobodno raspolagati.

31. Kako ukupna vrijednost spornog dara (346.291,25 kn) premašuje vrijednost raspoloživog dijela (175.073,76 kn), to je u konkretnom slučaju nužni dio povrijeđen u smislu čl. 39. st. 2. ZN/71.

32. Kada se od nužnog dijela nasljednice B. K. u iznosu od 58.357,92 kn oduzme iznos od 492,12 kn koliko joj je pripalo temeljem navedenog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju (1.476,36 kn : 3 = 492,12 kn), ostaje iznos od 57.865,80 kn za koji iznos ta nasljednica nije namirena u svom nužnom dijelu.

33. Budući da je spomenutom pravomoćnom presudom utvrđeno da se u ostavinsku imovinu iza pokojnog J. P. vraća dar učinjen nasljednici V. V. u pogledu predmetnih nekretnina upisanih u zk. ul. 776 k. o. S. i to u 1/6 dijela radi namirenja nužnog dijela tamo tužiteljice nasljednice B. K., to ta nasljednica ima pravo u ovom ostavinskom postupku tražiti da se ona utvrdi nasljednicom u određenom omjeru upravo na tim nekretninama.

34. Prema procjeni vještaka dipl. ing. D. Š. vrijednost predmetnih nekretnina, prema njihovom sadašnjem stanju, tj. u trenutku sastavljanja tog nalaza, iznosi 1.050.908,00 kn. Predmet zahtjeva nasljednice B. K. u ovom ostavinskom postupku je da se radi namirenja njenog nužnog dijela utvrdi da je u određenom omjeru nasljednica ostavitelja na predmetnim nekretninama. Sama nasljednica je na ročištu održanom 9. prosinca 2008. predložila da taj omjer bude u 1/12 dijela. Stoga je između ostalog i nejasno zašto sud pobijanim rješenjem prelazi okvire zahtjeva ove nasljednice utvrđujući da joj pripada 1/6 dijela.

35. Predmetne nekretnine su prema podacima u spisu u vrijeme donošenja pobijane odluke bile upisane u zk. ul. 766 k. o. S., u cijelosti kao vlasništvo nasljednice V. V..

36. Stoga je vrijednost nenamirenog nužnog dijela nasljednice B. K., tj. iznos od 57.865,80 kn, trebalo staviti u relaciju s današnjom vrijednošću predmetnih nekretnina (57.865,80 kn : 1.050.908,00 kn). Na taj način se dobiva vrijednost od 0,055, što znači da dio predmetnih nekretnina u vrijednosti od 57.865,80 kn, za koji nužni dio nasljednica B. K. nije namirena, predstavlja 5,5 % odnosno 55/1000 dijela tih cijelih nekretnina.

37. S obzirom na sve navedeno, proizlazi da nasljednica B. K. ima pravo da se radi namirenja svog nužnog dijela, ona utvrdi nasljednicom pokojnog J. P., u 55/1000 dijela, na predmetnim nekretninama (čl. 39. st. 4. ZN/71), a ne u 1/6 dijela kako to pobijanim rješenjem utvrđuje sud prvog stupnja.

38. Slijedom iznesenog, sukladno odredbi čl. 373.a ZPP u vezi s čl. 381. ZPP i u vezi s odredbom čl. 175. ZN/03, žalbu nasljednice V. V. valjalo je uvažiti te pobijano rješenje, u dijelu pod točkom II. izreke, preinačiti na način kako je navedeno u izreci (podtočke 1. i 2. izreke).

39. Sukladno navedenim procesnim odredbama te u skladu s odredbom čl. 228. st. 1. ZN/03, ovaj drugostupanjski sud je u navedenom pobijanom dijelu (točka II. izreke) preinačio prvostupanjsko rješenje na način da je odredio da će se po donošenju rješenja (danom donošenja rješenja nastupa njegova pravomoćnost u smislu čl. 333. u vezi s čl. 381. ZPP, sve u vezi s čl. 175. st. 2. ZN/03) u zemljišnoj knjizi provesti upis prava utvrđenog ovim rješenjem u korist nasljednice B. K. u skladu sa pravilima zemljišnoknjižnog prava (podtočka 3. izreke).

40. Prema odredbi čl. 191. st. 1. ZN/03 svaka stranka snosi svoje troškove, dok žalbeni trošak žaliteljica nije određeno zatražila.

41. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke, prvostupanjsko rješenje, temeljem čl. 365. st. 1. u vezi s čl. 381. ZPP i čl. 175. ZN/03, ostaje neizmijenjeno odnosno nije ispitivano.

U Velikoj Gorici 23. ožujka 2022.

Sutkinja

Vesna Težak-Škrbina, v.r.