Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-295/2021-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Sandre Galjar kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Antonije Bagarić, kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. L., zbog kaznenog djela iz članka 117. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K- 652/2015-74 od 22. rujna 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2022., u prisutnosti optuženog I. L., a u odsutnosti branitelja optuženika M.

O., odvjetnika iz R. i Županijskog državnog odvjetnika iz Bjelovara,

r i j e š i o  j e

I. Povodom žalbe optuženog I. L., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod toč. I. žalba optuženika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim opt. I. L.

zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 i osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Na temelju č l. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 145. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 4.974,00 kuna s naslova putnih troškova svjedoka i troškova provedenih vještačenja te s naslova paušala 1.000,00 kuna (ispravno bi se trebalo pozvati na članak 148. st. 1. ZKP-a u vezi čl. 145. ZKP-a).

1.2. Na temelju čl. 544. st. 1. ZKP-a stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-652/15 od 18. siječnja 2017.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju M. O., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje ili preinači i optuženika oslobodi optužbe odnosno da se preinači presuda u odluci o kazni.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP- a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.

5. Sukladno čl. 475. st. 4. ZKP-a sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno obaviještenog Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru i branitelja optuženika M. O., odvjetnika iz R., a u prisutnosti optuženog

I. L. koji je u cijelosti ostao kod istaknutih navoda žalbe na prvostupanjsku presudu.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u povodu izjavljene žalbe optuženika, sukladno čl. 476. st. 1. toč.1. ZKP-a, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a jer je izreka presude proturječna razlozima presude u odnosu na subjektivni element presuđenog kaznenog djela zbog čega se presuda ne može

ispitati.

7. Iz činjeničnog i zakonskog opisa te pravne oznake kaznenog djela iz izreke presude proizlazi da se optuženik tereti za počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, s izravnom namjerom „ znajući da je ista invalid s visokim postotkom invalidnosti, htijući da ju tjelesno ozljedi…“, što znači da je počinitelj svjestan obilježja kaznenog djela i hoće njihovo ostvarenje.

7.1. Međutim, iz obrazloženja prvostupanjske presude, u 22. odlomku gdje su izneseni razlozi koji se odnose na subjektivne elemente ovog kaznenog djela, prvostupanjski sud obrazlaže da je optuženik „… bio svjestan činjenice da odguruje osobu koja ima teže tjelesne smetnje, a što je i želio. Bio je svjestan činjenice da se ona pri tome može ozlijediti, a na što je pristao. Slijedom navedenog, dokazano je da je okrivljenik postupao s namjerom.“

8. Dakle, imajući u vidu prethodno izloženo, po ocjeni drugostupanjskog suda, postoji proturječje između izreke presude kojom se optuženik tereti za postupanje s izravnom namjerom i razloga pobijane presude kojom se obrazlaže da je optuženik postupao s neizravnom namjerom, kada je počinitelj svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela pa na to pristaje, što je blaži stupanj krivnje, zbog čega postoji proturječje o odlučnim činjenicama koje se tiču oblika krivnje s kojim je počinjeno kazneno djelo.

9. Iz navedenih razloga, budući je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, a na tu povredu se izričito ne poziva u žalbi optuženik, sud je po službenoj dužnosti zbog te povrede ukinuo prvostupanjsku presudu te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

10. Iako je prvostupanjska presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i u smislu čl. 487. st. 4. ZKP-a, obzirom da se optuženik žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.1. U odnosu na žalbene prigovore da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje odnosno pogrešno ocijenio dokaze kada je zaključio da je optuženik znao da je oštećenica invalidna osoba koja ima teže tjelesne smetnje, ovaj drugostupanjski sud drži da je pravilan zaključak u pobijanoj presudi da su ove okolnosti bile poznate optuženiku s obzirom na višegodišnje poznanstvo optuženika s oštećenicom, koja je strina njegove supruge, o čemu svjedoči i oštećenica, a nesporno je da ovo tjelesno oštećenje potječe još iz ranijeg razdoblja, prije nego što su se optuženik i oštećenica upoznali, dok o samom stupnju oštećenja postoji odgovarajuća medicinska dokumentacija i rješenja o priznavanju invalidnosti, što je sud detaljno analizirao i konačno je o stupnju tog tjelesnog oštećenja nalaz i mišljenje dao vještak iz područje medicine rada prof. dr. sc. H. L., koji je zaključio da je kod oštećenice sposobnost korištenja desne ruke smanjena za 80 % i da se radi o tjelesnom oštećenju koje se može smatrati težom tjelesnom smetnjom.

10.2. Međutim, iz provedenih dokaza nije sa sigurnošću utvrđeno da bi oštećenica zadobila tjelesnu ozljedu u vidu hematoma unutarnje strane lijeve nadlaktice na način da bi pri padu udarila rukom na izbočeni dio kreveta kako je to opisano u izreci presude. Sudsko-medicinski vještak dr. sc. V. S. u svom nalazu i mišljenju zaključuje da je ta ozljeda, koja nažalost nije pobliže opisana u medicinskoj dokumentaciji, jer nije navedena točna pozicija, oblik, veličina i boja hematoma, mogla nastati uslijed stiska ruke druge osobe u predjelu lijeve nadlaktice, ali isto tako je mogla nastati i prilikom pada na izbočenu podlogu sa uzdignutom rukom tako da unutarnja strana lijeve nadlaktice bude dostupna ozljeđivanju.

10.3. Kada se analizira iskaz oštećenice, ista tijekom ispitivanja pred državnim odvjetništvom na te okolnosti iskazuje da ju je optuženik udario u lijevu ruku u predjelu nadlaktice pa je izgubila ravnotežu, pala na krevet i udarila desnom strane glave u okvir prozora, a nakon toga u istom iskazu navodi da ne zna da li ju je optuženik odgurnuo objema rukama ili udario šakom u lijevu ruku, da bi na raspravi iskazala da je optuženik nakon što je uletio u kuću, došao joj bočno i da je odletjela na krevet koji se nalazio ispod prozora, pri čemu je udarila glavom u okvir prozora, da bi zatim pojasnila da ju je okrivljenik u stvari odgurnuo i zato je izgubila ravnotežu i odletjela na krevet. Niti u jednom od tih iskaza svjedokinja ne opisuje, niti je upitana na tu okolnost, da bi ozljedu ruke zadobila uslijed udarca na izbočeni dio kreveta. Isto tako, njen suprug Ž. K., ispitan kao svjedok pred državnim odvjetnikom navodi da je optuženik kritične zgode uletio u kuhinju i krenuo prema oštećenici koja je stajala kod štednjaka, te ju je u trku sa obje ruke otvorenim dlanovima odgurnuo na način da joj je ruke stavio na ramena, uslijed čega je oštećenica izgubila ravnotežu te udarila stražnjicom u rub kreveta, a glavom u okvir prozora ne spominjući bilo kakvo ozljeđivanje ruke. Na raspravi ponavlja da je optuženik s dvije ruke gurnuo oštećenicu i da je pala na krevet ispod prozora time da je u pada udarila glavom u okvir prozora, zbog čega se jako uplašila i tužila se na bolove u glavi. Znači, niti iz ovog iskaza ne proizlazi da bi oštećenica zadobila ozljedu ruke kako se navodi u izreci presude, pa bi tu bitnu okolnost mehanizma zadobivanja ozljede trebalo dodatno razjasniti, dodatnim ispitivanjem oštećenice i svjedoka Ž. K., po potrebi i ispitivanjem sudsko-

medicinskog vještaka kojem će se predočiti fotografija ovog prostora gdje se navodno odigrao cijeli događaj, a koja je priložena u spisu.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud otklonit će postupovnu povredu i nedostatke na koje je upućen ovim rješenjem, te će nakon što provede sve potrebne dokaze, na temelju rezultata dokaznog postupka, donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će zatim valjano obrazložiti u smislu čl. 459. ZKP-a, a ukoliko zaključi da postoje dokazi da je djelo počinjeno s neizravnom namjerom može i sam u tom pogledu izmijeniti činjenični opis izreke presude.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Bjelovar, 23. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar, v.r.