REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: Ppž-2536/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:

Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog V. V., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog V. V. koju je podnio po braniteljici V. Š., odvjetnici iz V., protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od dana 25. siječnja 2021., broj: Pp J-306/2019, na sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2022.

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se žalba okrivljenog V. V., te se preinačuje pobijana presuda na način da se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), protiv okrivljenog V. V. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi:

dana 9. svibnja 2018. oko 16,30 sati u slastičarnici „M.“, u V. u Ulici A. S. xx, narušavao javni red i mir na način da je M. C. vikao: „Šta si mislio da te neću uhvatiti pička ti materina“, a potom ga i fizički napao zadavši mu više udaraca rukama i nogama po tijelu i glavi,

dakle, da bi na javnom mjestu tučnjavom i vikanjem remetio javni red i mir, pa da bi time počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

II. Na temelju odredbe članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni V. V. proglašen je krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo im je izrečena novčana kazna u iznosu od po 389,00 kuna u protuvrijednosti domaće valute od 100,00 Dem-a.

2. Istom presudom okrivljenik je, na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

3. Protiv te presude okrivljenik je putem braniteljice pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, ističući u bitnom, da nije kriv i da djelo nije prekršaj, da nije bilo niti vike ni svađe, te da je postupak proveden bez njega. Ističe da je isti događaj obuhvaćen i kaznenim postupkom, kao i da je u odnosu na ovaj prekršaj nastupila zastara, te predlaže da se žalba prihvati i njega oslobodi optužbe.

4. Žalba je osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelji navode, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

6. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj Sud je izvršio provjeru okrivljenikovih žalbenih navoda, te je utvrdio da su u odnosu na okrivljenika ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude kojom se optužba odbija, a koju odluku u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, sud donosi ukoliko postoje okolnosti koje isključuju prekršajni progon.

7. Naime, na traženje ovog Suda je Općinski sud u Vukovaru dostavio optužni akt oštećenika M. C. i rješenje Općinskog suda u Vukovaru broj 18 Kov-330/2018 od 21. veljače 2020. Iz navedene dokumentacije je vidljivo da je M. C. podnio kaznenu prijavu, a potom u svojstvu oštećenika kao privatnog tužitelja preuzeo kazneni progon (s obzirom da je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru odbacilo kaznenu prijavu jer se radi o djelima koja se ne progone po službenoj dužnosti). Nakon ispitivanja optužnice vijeće Općinskog suda u Vukovaru je potvrdilo optužnicu zbog kaznenih djela iz članka 117. stavka 1. i članka 139. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21), te je kazneni postupak zbog navedenih kaznenih djela u tijeku.

Iz priležeće dokumentacije proizlazi da se kazneni postupak vodi zbog djela nanošenja tjelesne ozljede i djela prijetnje (oba kaznena djela progone se po privatnoj tužbi), počinjenih dana dana 9. svibnja 2018. u slastičarnici „M.“, u V. u Ulici A. S. xx, na način da je V. V. fizički napao M. C. i izudarao ga šakama u predjelu glave i tijela pritom mu zadavši tjelesne ozljede, te da mu je prijetio da tom istom prilikom verbalno prijetio.

8. Nedvojbeno je dakle da je okrivljenik procesuiran u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Vukovaru zbog kaznenih djela čiji je opis gotovo identičan činjeničnom opisu prekršaja.

Načelo „ne bis in idem“ štiti pravo počinitelja da se ne bude dva puta kažnjen ili suđen u istoj stvari događaja, odnosno izbjegava se bilo kakav postupak kojim bi od strane tijela državne vlasti bila izrečena još jedna sankcija koja ima kaznenopravni karakter.

U ovom konkretnom slučaju, bez obzira na različit specifični zaštitni objekt u prekršajnom i u kaznenom postupku koji su u tijeku, sve okolnosti koje se odnose na oba postupka, dostatan su razlog za utvrđenje da se odlučne činjenice mogu uklopiti u sustav mjerila kojima se ocjenjuju okolnosti koje dovode do opstojnosti dvaju postupaka zbog istog događaja, zbog čega bi osuda u prekršajnom postupku bila protivna načelu „ne bis in idem“.

9. Europski sud za ljudska prava je u više predmeta razradio kriterije prema kojima se utvrđuje jesu li kazneno djelo i prekršaj za koja je okrivljenik osuđen ista djela te je li došlo do "dupliciranja" postupka, pa je tako u svojoj dosadašnjoj praksi ustanovio kriterije za ocjenu načelnog pitanja je li nekoj osobi pred raznim državnim tijelima stavljeno na teret djelo koje se može smatrati kaznenim djelom. U presudi Engel i drugi protiv Nizozemske, (zahtjev br. 5100/71 od 8. lipnja 1976.) Europski sud je naveo tri kriterija koja se pri tom moraju uzeti u obzir: je li prva kazna po svojoj naravi mogla biti kaznenopravna, jesu li djela radi kojih se osoba kazneno goni ista i je li postojala dvostrukost postupka.

Razmatrajući praksu Europskog suda i ustavnosudsku praksu koja se bavi navedenom problematikom, zauzeto je stajalište da ovaj događaj predstavlja isti činjenični supstrat u okviru utvrđivanja činjenica, izvođenja dokaza i odlučivanja o krivnji počinitelja. Predmetni fizički napad na osobu uz istovremeno upućivanje prijetnji, suštinski predstavlja jednu cjelinu, uključuje istog počinitelja i neraskidivo je povezano u vremenu i prostoru.

10. Stoga u ovom slučaju nije prikladno goniti počinitelja i za prekršajno djelo koje sadrži neke dodatne elemente događaja koji su opisani u činjeničnom opisu (istovremeno narušavanje javnog reda i mira), te bi po stavu ovog Suda prekršajnim procesuiranjem okrivljenika došlo do dvostrukog suđenja za suštinski i vremenski jedno ponašanje.

Daljnjim prekršajnim procesuiranjem bilo bi povrijeđeno ustavno načelo „ne bis in idem“, odnosno došlo bi do opstojnosti dvaju postupaka zbog istog djela i do dvostrukog suđenja za jedno ponašanje. Prekršajni zakon jasno propisuje u članku 10.: „Ako je protiv počinitelja prekršaja započeo kazneni postupak zbog kaznenog djela kojim je obuhvaćen i prekršaj, ne može se za taj prekršaj pokrenuti prekršajni postupak, a ako je postupak pokrenut ne može se dalje voditi“, što je upravo slučaj u ovom predmetu.

.

11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. ožujka 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenika i tužitelja.