Poslovni broj: Usž-1096/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijaliste Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. D. iz P., zastupan po opunomoćenici J. M., odvjetnici u S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2095/21-7 od 3. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2095/21-7 od 3. siječnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/19- 01/126, urbroj: 513-04-21-2 od 17. svibnja 2021. i za utvrđenje da tužitelj nije obveznik plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, podredno za vraćanje predmeta na ponovni postupak. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., klasa: UP/I-415-02/19-18/82, urbroj: 513-02-3005/44-19-2 od 24. siječnja 2019., kojim je tužitelj obvezan na plaćanje posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 3.658,57 kn, za rabljeno motorno vozilo marke Opel Corsa, bez reg. oznaka.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih razloga propisanih odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima. U bitnome ističe da iz provedenog sudskog postupka ne proizlazi da bi bio odgovoran za plaćanje posebnog poreza na motorna vozila u smislu članka 8. stavka 2. točke 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, budući da predmetnim vozilom nikada nije upravljao, niti se koristio na bilo koji način, a niti je u posjedu istog. Ističe kako iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da predmetni automobil nije u vlasništvu tužitelja, a niti je tužitelj u posjedu predmetnog vozila, pa sama činjenica da je vozilo bilo parkirano na nekretnini tužitelja ne znači i da je bio u njegovom posjedu. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi presudu Upravnog suda u Zagrebu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova postupka ili podredno da usvoji žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Tužitelj potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda osporava.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je podneskom Službe za mobilne jedinice Z. od 23. lipnja 2018. pokrenut po službenoj dužnosti postupak naknadne naplate posebnog poreza na motorna vozila od tužitelja, jer su carinski službenici 25. svibnja 2018. zatekli tužitelja u posjedu motornog vozila marke Opel Corsa, bez reg. oznaka. Tužitelj je izjavio da mu je predmetno vozilo poklonio P. B. i da ga je imao namjeru registrirati u S., ali da vozilo nije registrirao iz razloga što mu se to učinilo komplicirano, s obzirom na papire potrebne za uvoz vozila. Nadalje, tijekom provedenog postupka je utvrđeno da je tužitelj Hrvatski državljanin, da ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, osobnu iskaznicu, kao i vozačku dozvolu, te je provjerom osobne dokumentacije utvrđeno da je tužitelj korisnik zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, da je upisan u registar poreznih obveznika kao rezident Republike Hrvatske, te da je evidentiran kao obveznik plaćanja poreza. Slijedom tih činjenica prvostupanjsko je tijelo utvrdilo kako tužitelj kao državljanin Republike Hrvatske nije imao pravo posjedovati predmetno vozilo na koje nije obračunat i plaćen poseban porez pri uvozu ili unosu u Republiku Hrvatsku i koji nije prijavljen nadležnom carinskom uredu.
7. Odredbom članka 8. stavka 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske.
8. Odredbom članka 8. stavka 2. točke 2. navedenog Zakona propisana je obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske, a koja nastaje i kada se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj posjedovala motorno vozilo na koje u Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj.
9. Uvidom u spis tuženika, a posebno u izjavu tužitelja danu na zapisniku od 25. svibnja 2018., te vlastoručno pisano očitovanje tužitelja od 23. srpnja 2018. proizlazi da je tužitelj u posjedu predmetnog vozila na koji nije plaćen posebni porez na motorna vozila. Stoga proizlazi osnovanim zaključak javnopravnih tijela i prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju postoji osnova za oporezivanje tužitelja posebnim porezom na motorna vozila. Činjenica da tužitelj nije formalno upisan kao vlasnik vozila nije odlučna u konkretnom slučaju, budući da je upravo iz izjave tužitelja vidljivo da je u posjedu predmetnog vozila na koji nisu plaćena javna davanja.
10. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na činjenice utvrđene u predmetnom postupku pravilno primijenio i protumačio mjerodavne odredbe Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, te odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika.
11. Kako se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari, trebalo je temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
12. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu nema pravo ni na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 23. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
