Republika Hrvatska O.
sud u K.
K., H. državnosti 5
P. broj: 19 P.-428/2021-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Koprivnici, po sutkinji Vlatki Ljepojević-Novak, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja N. K. iz P. K. 18, S.. I. Ž., OIB: , zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva D. & P. iz Z., protiv tuženika O. bolnica dr. T. B.,., O.:, Ž. S. 1, K., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva A. & J.d.o.o. iz Z., nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 01. ožujka 2022., uprisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, te
odluke objavljene dana 23. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku O. bolnici D.. T. B., O.: K., Ž. S. 1 da isplati tužitelju N. K. iz P. K. 18, S.. I. Ž., O.: iznos od 7.031,94 k(slovimasedamtisućatridesetjednakunaidevedeset-četrilipe), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
na iznos od 558,77 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;
na iznos od 545,83 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;
na iznos od 537,89 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 526,95 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 558,39 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 539,60 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 533,43 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;
na iznos od 542,32 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;
na iznos od 516,75 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;
na iznos od 548,92 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;
na iznos od 547,99 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;
na iznos od 519,64 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate; na iznos od 555,46 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;
P. broj: 19 P.-428/2021-8
osim kamate koja se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29.
Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kn. uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude odnosno 23. ožujka 2022. do isplate u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena za bruto iznos od 1.168,06 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim
- na iznos od 71,99 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;
- na iznos od 84,93 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;
- na iznos od 92,87 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 103,81 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 72,37 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 91,16 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 97,33 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;
- na iznos od 88,44 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;
- na iznos od 114,01 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;
- na iznos od 81,84 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;
- na iznos od 82,77 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;
- na iznos od 111,12 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;
- na iznos od 75,30 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj kao radnik je podnio tužbu radi isplate razlike u plaći protiv tuženika kao svojeg poslodavca.
2. U tužbi navodi:
- da je u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara,
- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Dana 23. studenog
P. broj: 19 P.-428/2021-8
2006. godine između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. godine Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV.–V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj,
- da su 26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“,
- da je 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. godine. Dana 27. studenog 2015. godine
DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. godine,
- da je, obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. godine, ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava „ za mjesec“,
da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 kn. - budući da je tuženik od prosinca 2015. godine nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn, nastao je dug tuženika prema tužitelju s
P. broj: 19 P.-428/2021-8
osnove razlike u plaći za sve plaće od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.
- procjenjuje da njegovo potraživanje prema tuženiku, s osnove razlike u plaći zbog pogrešno (smanjeno) obračunate osnovice, a kako je ranije obrazlagano, iznosi 8.200,00 kn, pa kako nije raspolagao svom dokumentacijom, a osobito stručnim znanjima da bi mogao precizno izračunati potraživanje prema tuženiku, predložio je da se tuženiku naloži dostava izračuna neisplaćenog dijela plaće ukoliko bi se kao mjerodavna osnovica u razdoblju od 1.1.2016.g. do 1.2.2017.g. uzimala osnovica od 5.415,37 kn, umjesto osnovice od 5.108,84 kn, a nakon čega da zadržava pravo precizirati tužbeni zahtjev,
- podredno predlaže provedbu financijskog vještačenja na okolnost visine razlike plaće ,
- slijedom navedenog predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbeni zahtjev te donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.200,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose razlike bruto plaće do isplate
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi:
- da se predmetnoj tužbi u cijelosti protivi te osporava osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva,
- ističe prigovor zastare u odnosu na plaću za prosinac 2015. godine koja je dospjela dana 15 siječnja 2016. godine,
- ističe da tužitelj ničime nije dokazao da tuženik predstavlja javnu službu, u smislu članka 2. Zakona o javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09) slijedom čega se ističe prigovor pasivne legitimacije. Poziva se na odredbu čl. 461a. stavak 2.
Zakona o parničnom postupku koji propisuje da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, pa je tužitelj već u tužbi trebao i morao dostaviti sve dokaze i iznijeti sve činjenice kojima se potvrđuje i utvrđuje da tuženik predstavlja javnu službu, a što tužitelj nije učinio, što znači da predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev treba odbiti,
- osporava osnovu tužbenog zahtjeva, a koja se temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.g. Tuženik prvenstveno osporava valjanost Izmjena i dopuna sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, a obzirom isti nije potpisan od strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama. Dakle, nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama prihvatili, sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011., a što znači Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. nisu pravno valjane, što se odnosi i na kolektivni ugovor,
- smatra da su pravno nevaljane, ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine te ne postoji nikakva utuživa obveza pa niti ona uvećanja iznos osnovice za plaće u javnim službama kao niti drugih usklađivanja plaća iz Izmjene i dopune dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011.,
P. broj: 19 P.-428/2021-8
- osporava i Arbitražnu odluku od 7.12.2011. budući da je ista pravno nevaljana obzirom da u njoj nije sudjelovao niti je na njeno provođenje pristao ili ovlastio Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što ukazuje na činjenicu da se njome ne može identitet stranaka izmjena i dopuna ugovora nadomjestiti nikakvom arbitražnom odlukom, a osobito ne onom na koju ne pristaju sve strane u nekom sporu, a koji Sindikat nije potpisao ni sklopio Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. (isti je potpisan od strane sedam potpisnika dok je prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisan od strane osam potpisnika),
- u odnosu na pravnu narav, a podredno i na pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine tuženik ističe da isti nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor. Navedeno prije svega jer sklapanju kolektivnog ugovora i svih njegovih naknadnih dodataka te izmjena i dopuna nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, ovo zbog toga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata – nego sam sa predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa – te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu, odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu.
Dakle, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava odnosno je kao potonji ništetan. Kako se i zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja po Odboru sindikata za kolektivne pregovore, što sporazume kao kolektivni ugovor čini ništetnim, a i prema pravnom statusu i kvalifikaciji iz Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. godine ne bi moglo raditi o kolektivnim ugovorima, to tada ne bi postojala subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća iz navedenog razloga,
- stoga smatra da se tužitelj ne bi mogao pojavljivati kao aktivno legitimiran potraživati prava iz Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine u ovom sudskom postupku. Niti u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine ne može govoriti o kolektivnom ugovoru obzirom da isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenika koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste, mogla primijeniti,
- vezano uz impliciranje da su ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice iz čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine, a na čemu tužitelj zasniva svoj stav kako osnovica za obračun plaća u javnim službama u utuženom razdoblju iznosi 5.415,37 bruto, a ne 5.108,84 bruto, temeljem čega i postavlja svoj tužbeni zahtjev, tuženik isto osporava u cijelosti. Plaće se u javnim službama uređuju prvenstveno zakonom o plaćama u javnim
P. broj: 19 P.-428/2021-8
službama (NN 27/01 i 39/09) te Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09 i 124/09). Prema odredbi članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema odredbi članka 5.
Zakona o plaćama u javnim službama polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće su: prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća i prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u "Narodnim novinama",
- ističe da je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odredbama članka 2. uređeno kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje V1ada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Također, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaća u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnim službi dana 13.5.2009. godine. Navedeno uređenje plaće i osnovice plaće u javnim službama uređuju se zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama predstavlja strogo i apsolutno zakonsko uređenje od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć,
- smatra neospornim da je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj dana 29.12.2016. godine donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se primjenjuje od 1.1.2017. godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine. Prethodno tuženik smatra da nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće u javnim službama, odnosno, podredno drugačije odluke vlade te se primjenjivala osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13.5.2009. godine,
- stoga smatra da Sporazum, izmjene i dodaci Sporazumu nisu kolektivni ugovor u smislu čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama i nisu kolektivni ugovor u smislu Zakona o radu te sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29.12.2016. godine , s primjenom od dana 1.1.2017. godine , počevši sa plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine, u primjeni je bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kuna bruto, prema Dodatku Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. godine,
- smatra da je došlo do odgode usklađivanja za onaj broj razdoblja „pada realnog tromjesečnog BDP-a (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine kao trenutak primjene - „poboljšanja stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog
P. broj: 19 P.-428/2021-8
tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)". Pošto je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine, prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini - „realni tromjesečni BDP" - u odnosu na isto tromjesečje prethodne godine, zabilježio dvanaest uzastopnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011.
godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, to iz gore navedenog, imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o „padu realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativni rast) smatra da nesporno proizlazi da se usklađivanje prema člancima 3. do 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine treba odgoditi za dvanaest uzastopnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. godine pa nadalje,
- zaključuje da okolnosti za povećanje osnovice plaća u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužitelj nisu nastupile. Kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje je isteklo dana 25.10.2016. godine, implicira kako do usklađivanja osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene istih,
- osporava sve navode u odnosu na ispunjenje uvjeta iz članka 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine. smatra da pravna nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine općenito navodi i na neprimjenjivost članka 4. S obzirom na navedeno odgoda usklađivanja za dužinu trajanja uzastopnih razdoblja „pada realnog tromjesečnog BDP-a (tzv. negativni rast) odgađa i primjenu članka 4. za vrijeme cijelog trajanja do Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine,
- ističe da on kao poslodavac tužitelja ni na koji način nema utjecaj na mijenjanje obračuna plaća svojih zaposlenika, odnosno radnika jer se obračun plaća provodi u COP-u (centralnom obračunu plaća) na nivou Republike Hrvatske za sve zaposlenike tuženika. Slijedom toga da mu nikako nije bilo moguće napraviti bilo kakve izmjene obračuna plaća za svoje zaposlenike čak i da su one opravdane i pravno valjane jer promjene u COP-u ne izvršava poslodavac, ovdje tuženik. Ujedno ističe kako su sindikati javnih službi, ukoliko to smatraju osnovanim, ovlašteni pokrenuti postupak s Republikom Hrvatskom odnosno Vladom RH radi donošenja odluke postoji li pravo za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.415,37 kn na temelju akata na koje se tužitelj poziva, a tek naknadno bi eventualno od poslodavca bio ovlašten potraživati isplatu potencijalne plaće. Stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije,
4. U podnesku od 28. veljače 2022. tužitelj navodi:
- u odnosu na prigovor zastare potraživanja tuženika ističe da je tužbu podnio 11.2.2021.g. te da potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje od plaće za siječanj 2016.g. (isplaćene u veljači 2016.g.) do plaće za siječanj 2017.g. (isplaćene u veljači 2017.g.). Stoga smatra da nije nastupila zastara potraživanja jer plaća tužitelju dospijeva 15tog u mjesecu, sukladno odredbi čl. 84. st. 3 Zakona o radu (NN br. 149/2009, 61/2011, 82/2012, 73/2013, 93/2014; dalje: 'Zakon o radu') kao i članaka 92. Zakona o radu (NN br. 93/2014, 127/2017, 98/2019). Za tijek zastare potraživanja nije relevantan datum na koji je plaća tužitelju isplaćena, već datum na koji je ona
P. broj: 19 P.-428/2021-8
najkasnije morala biti isplaćena, jer je taj datum (a to je 15ti u mjesecu), datum relevantan za dospijeće plaće,
- u odnosu na navode tuženika da tužitelj nije dokazao da tuženik predstavlja javnu službu, tužitelj ističe kako je navedeno notorna činjenica koja se sukladno odredbama ZPP-a ne mora dokazivati. Naime, čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama propisano je: „Javne službe u smislu ovoga Zakona jesu: javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu,
Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.“ S obzirom da je tuženik zdravstvena ustanova koja temeljem Zakona o zdravstvenoj zaštiti osigurava sredstva za svoj rad, a i isplatu plaća iz proračuna Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, ona je nesporno javna služba kako je to definirano Zakonom o plaćama u javnim službama. Isto proizlazi i iz registracije djelatnosti tuženika u sudskom registru Trgovačkog suda u Bjelovaru,
- u odnosu na tuženikovo osporavanje svoje pasivne legitimacije tvrdnjom da on nije zadužen za obračun plaća, već se isti čini preko Centralnog obračuna plaća
(COP), tužitelj smatra da tim navodima tuženik i sam potvrđuje kako predstavlja javnu službu, a okolnost da za njega obračun plaća čini netko treći ne umanjuje njegovu obvezu na isplatu razlike uskraćene plaće prema tužitelju. Upućuje na relevantne odredbe Zakona o radu te ističe kako je obveza poslodavca, a ne neke treće fizičke ili pravne osobe, vršiti obračun i isplatu plaće, te prilikom navedenog primjenjivati pravo najpovoljnije za radnika. Neovisno od činjenice na koji način je tuženik kao poslodavac organizirao obračun plaće, te da je isti činjen putem Centralnog obračuna plaća (COP), samo i isključivo tuženik kao poslodavac pasivno je legitimiran u slučaju zahtjeva tužitelja za naknadu razlike plaće. Smatra da navedeno proizlazi i iz članka 129. st. 3. Zakona o radu prema kojem zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugim novčanim potraživanjima iz radnog odnosa.“), kao i članka 133. st. 3 Zakona o radu,
- vezano uz postavljenu visinu tužbenog zahtjeva ističe da je izradio točan izračun razlike plaće koju je ostvario i one koju je trebao ostvariti da je u utuženom razdoblju primao plaću prema osnovici od 5.415,37 kn. Slijedom navedenog, tužitelj precizira tužbeni zahtjev te predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev te donese presudu kojom se tuženiku nalaže da mu isplati iznos od 7.031,94 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos razlike bruto plaće od siječnja 2016. do siječnja 2017. do isplate.
5. Na ročištu održanom 01. ožujka 2022. tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva kako je uređen podneskom od 28. veljače 2022.; tuženik je ostao kod odgovora na tužbu te naveo kako osporava isključivo osnovu tužbenog zahtjeva, dok se visini potraživanja ne protivi.
6. Tijekom dokaznog postupka pročitani su: IP Obrazac, Dodatak sporazumu, Arbitražna odluka, Priopćenja Državnog zavoda za statistiku, Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, (list 6-48 spisa), sudska praksa u
P. broj: 19 P.-428/2021-8
vidu presuda VSRH, Priopćenja Državnog zavoda za statistiku (list 59-91 spisa), sudska praksa u visu presuda Vrhovnog i Županijskog suda (list 98-112).
7. U ovom postupku utvrđeno je da su Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara- medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.11.2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.
8. Također je utvrđeno da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13.05.2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U članku IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj. Utvrđeno je da su Vlada RH, te Sindikati javnih službi zaključili 26.10.2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 07.12.2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26.10.2011. donijeli 28.12.2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 04.12.2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29.12.2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 01.01.2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.
P. broj: 19 P.-428/2021-8
9. Sporno je među strankama je li tuženik tužitelju trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Dakle, sporna je pravna valjanost spomenutih Izmjena i dopuna Dodataka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu navedene odredbe u slučaju da je ista valjana, ili pak je ona odgođena te prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.
10. U odnosu na prigovor pasivne legitimacije koji je istaknuo tuženik u odgovoru na tužbu – navodeći kako tužitelj nije dokazao da tuženik predstavlja javnu službu – sud isti nalazi deplasiranim. Naime, sukladno čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine " br. 27/01., 39/09.), javne službe su javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu,
Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 7. Zakona o ustanovama, javnu ustanovu može osnovati i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u okviru svog samoupravnog djelokruga. Stoga sud nalazi nedvojbenim da tuženik - kao ustanova osnovana od strane Koprivničko-križevačke županije kojoj se sredstva za plaće osiguravaju u proračunu odnosno sredstvima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje – predstavlja javnu službu. Navedenu činjenicu sud smatra općepoznatom, a ona proizlazi i iz spisu priloženog izvatka iz sudskog registra za tuženika.
11. Nadalje, vezano za prigovor tuženika da nije imao mogućnosti mijenjati obračun plaće svojih zaposlenika jer se isti vode u COP-u (centralnom obračunu plaća), valja naglasiti da je sukladno odredbi čl. 7. Zakona o radu (dalje u tekstu: ZR) obveza poslodavca u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnika osobno obavljati preuzeti posao prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada. Temeljem odredbe čl. 90 st. 1. istog zakona poslodavac je dužan obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.
12. Uzimajući u obzir da je tužitelj u ugovornom odnosu s tuženikom temeljem ugovora o radu, način na koji tužitelj vrši obračuna plaće svojih radnika ne može biti od utjecaja na njegovu obvezu da tužitelju obračuna plaću sukladno gore citiranim odredbama Zakona o radu. Stoga sud odbija tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije kao neosnovan.
13. Tuženik prigovara ništetnosti i nevaljanosti Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke, no sud nalazi da su ovakvi prigovori tuženika neosnovani u cijelosti. Nesporno je da Izmjene nisu potpisane od strane jednog od Sindikata, a radi se o Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. Međutim, sud smatra da to ne utječe na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena jer bi Sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene. Stoga sud zaključuje da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
P. broj: 19 P.-428/2021-8
službama zakonite i pravno valjane. Takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 03.04.2017., Revr 847/10-2 od 07.12.2011., Revr 1797/09-2 od 07.02.2012. i Gž-13/02), te odluke Ustavnog suda RH broj U-
III/3535/2013 od 05.03.2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU) od 12.12.2012. - članak 51. stavak 4. ("Narodne novine" broj 141/12), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan, između ostalih, i po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga su, po stajalištu ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora, te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.
14. Nadalje, prigovori tuženika da su plaće zaposlenih u javni službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01. i 39/09.), su neosnovane jer prema odredbi članka 192. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a isti može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnoga odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnoga odnos ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga odnosa, te se dakle upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga sud nalazi kako su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune inače su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25.10.2016., ali sukladno odredbi članka 199. stavak 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.
15. Prema tome, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od
26.10.2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 115/10.), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12.), a kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a ("Narodne novine" br. 115/10.) bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13.05.2009. kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a ("Narodne novine" br. 141/12.).
P. broj: 19 P.-428/2021-8
16. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavlja pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od prosinca 2015., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.
17. Iz priopćenja za javnost i priložene dokumentacije Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP- a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenoga 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog
BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDO-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećavala na iznos od 5.415,37 kn.
18. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javni službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da je tužitelj u cijelom spornom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu ustanovu. Nadalje, stav je suda da isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku kao njezinom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelji mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu.
19. Sud nalazi da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 194. stavak 1. ZR-a ("Narodne novine" br. 93/14.) prema kojoj kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.
P. broj: 19 P.-428/2021-8
Osim toga, ukazuje se i na potrebu primjene odredbe članka 196. stavak 1. ZR-a prema kojoj su stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.
20. Budući da je sud zauzeo stajalište da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. pravno valjani, stav je suda da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba članka VII. stavak 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu članka IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28.12.2012., obzirom je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31.12.2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. da će tada Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 01.04.2013. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, i to od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan tužitelju obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26.10.2011., odnosno proizlazi da je potraživanje tužitelja osnovano.
21. U odnosu na ispunjenje uvjeta za povišenje osnovice valja navesti da je iz pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno bio veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog je vidljivo da je za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja - 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%), slijedom čega proizlazi da su krajem studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto. 22. Sud stoga zaključuje da je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenom 26.10.2011. i temeljem Arbitražne odluke od 07.12.2011., sve sukladno odredbi čl. 8. st. 1. ZR-a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.
P. broj: 19 P.-428/2021-8
23. Nesporna je visina tužbenog zahtjeva - odnosno izračun razlike bruto plaće, dakle bruto plaće koja je tužitelju obračunavana i isplaćivana i bruto plaće koju je valjalo isplaćivati primjenom osnovice od 5.415,37 kn bruto, a koja proizlazi iz Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. – naime, tuženik je na ročištu održanom 01. ožujka 2022. izričito naveo kako ne osporava visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.
24. U pogledu istaknutog prigovora zastare tuženika valja naglasiti da najranije potraživanje tužitelja radi isplate razlike bruto iznosa plaće, i to ono za siječanj 2016., dospijeva 16. veljače 2016., pri čemu je tužba podnesena ovom sudu 11. veljače 2021. Stoga, kako od dospijeća iznosa koji se odnosi na najranije razdoblje utuženja pa do podnošenja tužbe nije proteklo 5 godina (zastarni rok koji se primjenjuje na odnos tužitelja i tuženika), prigovor zastare tuženika nije osnovan.
25. Uzimajući u obzir da je tužitelj podneskom od 28. veljače 2022. djelomično povukao tužbeni zahtjev - za iznos od 1.168,06 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama - a tuženik se djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio, pri čemu je visinu potraživanja u preostalom dijelu učinio nespornom, odlučeno je kao u izreci rješenja, na temelju odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP).
26. U preostalom dijelu usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te je tuženiku naloženo da mu isplati iznos od 7.031,94 kn bruto na ime razlike neisplaćene bruto plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. sa zakonskom zateznom kamatom, osim kamate koja se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike bruto plaće za prethodni mjesec, a koji se sastoji od neto iznosa, doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14). Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.
27. U skladu s odredbom čl. 25. st. 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18. i 121/19.) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada po osnovi primitka (plaće) iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona,
ostvarenog u proteklim poreznim razdobljima, a koji se isplaćuje po sudskoj presudi prema članku 433.a ZPP-a, nagodbi u tijeku sudskog postupka, nagodbi sklopljenoj s nadležnim državnim odvjetništvom u postupcima za mirno rješenje spora ili nagodbi sklopljenoj u postupku mirenja u individualnim radnim sporovima prema zakonu kojim je uređen postupak mirenja, kao i u postupcima pred nadležnim službeničkim sudovima, obračunava, obustavlja i uplaćuje isplatitelj primitka prema propisima koji su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena, uz primjenu godišnjeg obračuna poreza na dohodak od nesamostalnog rada i prireza porezu na dohodak i uz korištenje podataka dostavljenih od Porezne uprave o iskorištenom iznosu osobnog odbitka i primijenjenim poreznim stopama na godišnjoj razini, pod uvjetom da utuženi iznos primitka (plaće), odnosno iznos primitka utvrđen nagodbom sadržava iznos doprinosa za obvezna osiguranja iz primitka prema posebnim propisima, porez na
P. broj: 19 P.-428/2021-8
dohodak i prirez porezu na dohodak. Ako se isplata provede u ovršnom postupku na način da je poreznom obvezniku isplaćen ukupan primitak, porezni obveznik obvezan je uplatiti porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.
28. Iz naprijed citirane zakonske odredbe vidljivo je da su poslodavac i radnik kojem je izvršena isplata ukupnog primitka (plaće) po sudskoj presudi, obvezni izvršiti uplatu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak bez obveze plaćanja zakonskih zateznih kamata.
29. Sukladno navedenom, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
30. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir da tužitelj u ovome postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svojeg konačno postavljenog zahtjeva (u odnosu na gore spomenuti dio zakonskih zateznih kamata), a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12. 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa).
31. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 7.1. i Tbr. 42. Tarife) te trošak zastupanja na ročištu od 01. ožujka 2022. u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 9.1. i Tbr. 42 Tarife), odnosno ukupan trošak u iznosu od 1.875,00 kn. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak podneska od 28. veljače 2022., koji sud nalazi nepotrebnim za vođenje ovog postupka, posebice uzimajući u obzir da je isti predan putem elektroničke komunikacije tek dan prije ročišta održanog 01. ožujka 2022. (i to nakon radnog vremena suda), odnosno da je tužitelj bez ikakvih prepreka sadržaj istog mogao izložiti na navedenom ročištu.
32. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.
K., 23. ožujak 2022.
Sutkinja
Vlatka Ljepojević-Novak,v.r
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. O. ured D. & P., Z., P. 60/II
2. O. društvo A. & J. d.o.o. iz Z., U. grada V.271
Po pravomoćnosti:
1. Porezna uprava, Područni ured K…..
.
