Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-282/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica-specijalist Marijana Ostojić Kavainu pravnoj stvari tužitelja K. G. d.o.o., S., OIB …, zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. R., V. G. K. i I. R. iz S., protiv tužene L. M., OIB …, K., zastupana po punomoćnici M. K., odvjetnici iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Povrv-149/2021-16 od 14. prosinca 2021., dana 23. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Povrv-149/2021-16 od 14. prosinca 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. M. iz K., poslovni broj Ovrv-709/2020 od 19. listopada 2020. te je odbijen tužbeni zahtjev (točka I izreke), dok je točkom II izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 725,00 kuna. Pod točkom III izreke naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 725,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. prosinca 2021. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbom članka 354. stavak 1. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP, predlažući pobijanu presudu preinačiti.

3. Tužena je osporila sve žalbene navode predlažući odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 810,94 kuna sa zakonskom zateznom kamatom za isporučene uslugu odvoza komunalnog otpada u razdoblju od srpnja 2019. do srpnja 2020.

6. Prvostupanjski sud donio je pobijanu odluku s obrazloženjem kako tužitelj nije dokazao da je izvršio uslugu odvoza komunalnog otpada za tuženu u utuženom razdoblju, odnosno da je tužena onečišćivač, a da Zakon o održivom gospodarenjem otpadom ("Narodne novine", broj 94/2013, 72/2017, 14/2019, 98/2019 - dalje u tekstu ZOGO) ne propisuje mogućnost naplate usluge koja stvarno nije pružena u vidu "fiksne naknade" bez obzira na Odluke Gradskog vijeća grada S. o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada na području grada S. od 31. siječnja 2018. kojom je omogućeno naplaćivanje protivno načelu "onečišćivač plaća“.

7. Odredbama citiranog ZOGO primijenjeno je načelo „onečiščivać plaća“, sukladno kojem je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavak 1. istog Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika (članak 33. stavak 2. ZOGO, dok je prema članku 33. stavak 3. ZOGO davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju.

8. Međutim, da bi uopće došlo do primjene navedenog načela, u svakom konkretnom slučaju ponaosob, onaj koji se na to načelo poziva dužan je i dokazati postojanje pretpostavki koje uvjetuju njegovu uspješnu primjenu.

9. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je zaključak poslovni broj Su- IV-204/17-5 od 4. prosinca 2017. prema kojemu se u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „onečišćivač plaća“ - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

10. Dakle, na tuženoj je teret dokaza tvrdnje kako javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristila pa, stoga, u pobijanoj presudi nema razloga o odlučnim činjenicama bitnim za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari.

11. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka. 354. stavak 2. točka 11. ZPP, pa je valjalo primjenom članka 369. stavak 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I izreke ovog rješenja.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti počinjenu bitnu povredu postupka, ocijeniti zahtjev tužitelja pravilnom primjenom materijalnog prava te potom donijeti odgovarajuću odluku koja će se temeljiti na dokazima odnosno, rezultatu dokaznog postupka.

13. Budući da je odluka o glavnoj stvari ukinuta, sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP, odlučeno je da će se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (točka II izreke).

Split, 23. ožujka 2022.

Sudac:

Marko Pribisalić, v. r.