REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Pž-2808/2022.
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: od Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, Nediljka Bobana i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika E. K., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave primorsko-goranske, Rijeka, Postaje prometne policije Rijeka, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel od 2. studenog 2021., poslovni broj: Pp-2854/2021, na sjednici održanoj 23. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se kao osnovana žalba Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave primorsko-goranske, Rijeka, Postaje prometne policije Rijeka, pobijana presuda ukida i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, oslobođen je od optužbe okrivljenik E. K., da bi, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
2. Istom presudom, temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv pobijane presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a iz sadržaja žalbe proizlazi da je žalbu podnio i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
4. Žalitelj u žalbi navodi da je sudac suprotno važećim zakonskim odredbama iznio stav da je okrivljenik E. K., prilažući samo Uvjerenje o položenom vozačkom ispitu imao pravo samostalno upravljati vozilom B kategorije. Pri tom se poziva na odredbu članka 216. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Okrivljenik ne samo da nije imao vozačku dozvolu, a s čime se slaže i sudac Općinskog suda, već nije niti podnio zahtjev za izdavanje vozačke dozvole, pa napominje da čak što više okrivljeniku je vozačka dozvola izdana s danom 7. listopada 2019., dakle nakon gotovo 12 mjeseci nakon datuma počinjenja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Provođenje navedenog dokaza, uvida u službene evidencije prvostupanjski sudac da nije ničim obrazložio niti potkrijepio, kao što nije potkrijepio niti obrazložio činjenicu zbog čega od tužitelja nije pismeno zatražio da izvrši eventualnu nadopunu i/ili izmjenu optužnog prijedloga.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba ovlaštenog tužitelja je osnovana.
7. Vijeće Visokog prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10., jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
8. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je okrivljenik u svojoj obrani poricao prekršaj koji mu je stavljen na teret navodeći da je u cijelosti netočna tvrdnja ovlaštenog tužitelja da okrivljenik u vrijeme kontrole nije imao položen vozački ispit prije stjecanja prava na upravljanje, protivno odredbi članka 216. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te ističe da je on u svojstvu kandidata položio vozački ispit B kategorije u Rijeci 11. studenog 2017., a što da jasno proizlazi iz Uvjerenja o položenom vozačkom ispitu, broj 137-19-0049989-2017 serije E, koju je dostavio kao dokaz.
9. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tijekom dokaznog postupka izvršio uvid i pročitao službenu zabilješku sačinjenu 9. listopada 2018. od strane Postaje prometne policije Rijeka, izvršio uvid u fotografiju na kojoj se nalazi Uvjerenje o položenom vozačkom ispitu izdano od strane HAK-a, izdano 11. studenog 2017., te da iz službene zabilješke proizlazi da je dana 6. listopada 2018. uvidom u Informacijski sustav MUP-a, Evidenciju vozača i vozačkih dozvola utvrđeno da se E. K. ne vodi u evidencijama vozača i vozačkih dozvola.
10. Obrazlažući odluku o oslobađanju okrivljenika od optužbe za prekršaj koji mu je stavljen na teret, prvostupanjski sud navodi da prema citiranom Uvjerenju od 11. studenog 2017. nepobitno proizlazi da je okrivljenik položio vozački ispit za upravljanje vozilima B kategorije navedenog dana, te da prema odredbi članka 216. stavka 1. točke 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama osoba može steći pravo na samostalno upravljanje vozilom određene kategorije ako je položila vozački ispit za upravljanje vozilom određene kategorije, a koje pravo je okrivljenik stekao 11. studenog 2017., jer je tada položio vozački ispit za upravljanje vozilima B kategorije, pa je stoga imao pravo samostalno upravljati vozilima B kategorije, sukladno čemu da kritične zgode nije upravljao motornim vozilom bez prava na upravljanje, a kako ga se tereti u podnesenom optužnom prijedlogu.
11. Međutim, ovaj sud smatra da se osnovano žalitelj poziva na povredu odredbe članka 216. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojom je propisano da se pravo na samostalno upravljanje vozilom dokazuje vozačkom dozvolom ili potvrdom o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole koja vrijedi za upravljanje vozilima u prometu 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, dok je člankom 216. stavak 1. cit. Zakona propisano da osoba može steći pravo na samostalno upravljanje vozilom određene kategorije ako je: 1) duševno i tjelesno sposobna upravljati vozilom određene kategorije, 2) navršila najnižu dob za upravljanje vozilom određene kategorije, 3) položila vozački ispit za upravljanje vozilom određene kategorije i 4) nastanjena u Republici Hrvatskoj te ima prebivalište, prijavljeno boravište na razdoblje od najmanje 185 dana, uobičajeno prebivalište, školuje se ili ima odobren privremeni ili stalni boravak.
12. Nadalje, odredbom članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izričito je propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 60 dana, kaznit za prekršaj osoba koja u prometu na cesti upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje.
13. Dakle, imajući u vidu citirane odredbe prvostupanjski sud se kod obrazlaganja razloga za oslobođenje okrivljenika od optužbe potpuno pogrešno poziva na odredbu članka 216. stavka 1. točke 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer u postupku nije utvrđeno kako to osnovano ističe žalitelj da bi okrivljenik u smislu u smislu članka 216. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama imao vozačku dozvolu, odnosno potvrdu o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole koja vrijedi za upravljanje vozilima u prometu 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, a što je preduvjet za stjecanje prava na upravljanje motornim vozilom.
14. Imajući u vidu navedeno, preuranjena je odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju od optužbe okrivljenika za inkriminirani mu prekršaj.
15. Također je potrebno napomenuti da je optužni prijedlog kojim se okrivljenik tereti da je upravljao vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, odnosno da nema položen vozački ispit, sastavljen u skladu sa obilježjem djela za koji se okrivljenik tereti te stoga nije bilo potrebno tužitelja pozivati na ispravak optužnog prijedloga pri čemu je potrebno dodati da je prethodna prvostupanjska odluka ukinuta i po službenoj dužnosti, zbog povrede postupka iz člana 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, odnosno zbog prekoračenja optužnog prijedloga, iz čega je prvostupanjski sud, a imajući u vidu prethodno navedeno, izveo pogrešan zaključak o potrebi mijenjanja optužnog prijedloga.
16. Stoga, temeljem odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, valjalo je prihvatiti osnovanom žalbu tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
17. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će provesti novi postupak uvažavajući sve primjedbe iznesene u ovom rješenju, iznova provesti do sada izvedene dokaze, kao i druge dokaze za koje se ukaže potreba, a potom, na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama.
18. Radi navedenog riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 23. ožujka 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Marcela Soljačić-Prester,
Karmen Novak-Hrgović,
v.r.
v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
