Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž-262/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. L. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici u O. d. B.&G. B. u Z., protiv tuženice N. C. iz V., OIB: …, koju zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik u B., tuženice D. M. N. iz A., S., OIB: …, tuženika M. O. iz N. Z., OIB: …, tuženice M. A. iz V., OIB: …, koju zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik u B., tuženice D. C. iz V., OIB: …, koju zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik u B. i tuženice L. C. iz V., OIB: …, koju zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik u B., svi tuženici kao nasljednici iza pok. C. A. (A.) iz V., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženica N. C., M. A., D. C. i L. C. izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-804/2020 od 8. veljače 2021., koje je ispravljeno rješenjem od 11. veljače 2021. broj P-804/2020, dana 23. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženica N. C., M. A., D. C. i L. C. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-804/2020 od 8. veljače 2021., ispravljeno rješenjem od 11. veljače 2021. broj P-804/2020, pod toč. I., II. i III. izreke.

II. Nepobijana toč. IV. izreke rješenja broj P-804/2020 od 8. veljače 2021., te rješenje o ispravku od 11. veljače 2021. broj P-804/2020 u odbijenom dijelu za određivanje privremene mjere u odnosu na tuženike D. M. N. i M. O. ostaju neizmijenjeni.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

"Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 1.838.617,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 181.682,38 kn počev od 2. kolovoza 2006. god. do isplate,

- na iznos od 550.295,10 kn počev od 1. rujna 2006. god. dio isplate,

- na iznos od 367.363,29 kn počev od 30. studenog 2006. god. do isplate,

- na iznos od 739.276,81 kn počev od 31. siječnja 2007. god. do isplate, po stopi propisnoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. god., a od 1. siječnja 2008. god. do 31. srpnja 2015. god. po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena a od 1. kolovoza 2015. god. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, određuje se privremena mjera

I. Nalaže se svim bankama kod kojih se nalaze novčana sredstva koja su predlagatelji osiguranja N. C. iz V., V., OIB: …, M. A. iz V., OIB: …, D. C. iz V., OIB: … i L. C. iz V., OIB: …, naslijedili iza prednika C. A. (A.) iz V., OIB: … temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika I. K. iz K., kao povjerenika suda posl.br.O- 1276/18 UPP/OS-116/18 od 24. siječnja 2020. god. ili se još vode na računu njihovog prednika, C. A. (A.) iz V., OIB: …, da protivnicima osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati isplatu novčanog iznosa u visini novčane tražbine predlagatelja osiguranja, na način da se nalaže Financijskoj agenciji, Poslovnica D., da naloži bankama izvršenje ovog rješenja po privremenoj mjeri.

II. Ova privremena mjera stupa na snagu odmah i ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

III. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere.

IV. U ostalom dijelu radi određivanja privremene mjera na svim računima protivnika osiguranja, prijedlog se odbija."

2. Prvostupanjski sud je donio rješenje broj P-804/2020 od 11. veljače 2021. kojim je ispravio rješenje citirano pod toč. I. izreke na način da umjesto „predlagatelji osiguranja“ stoji „protivnici osiguranja“ u prvom i drugom redu odozgo i da umjesto naznačenog „OIB …“ ispravo bude naveden OIB: … u osmom redu toč. I. izreke, dok je u preostalom dijelu prijedlog za ispravak odbijen.

3. Navedeno rješenje pod toč. I., II. i III. izreke, pravodobno izjavljenom žalbom, pobijaju tuženice N. C., M. A., D. C. i L. C. iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i odbiti prijedlog, odnosno ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

4. Žalba tuženica N. C., M. A., D. C. i L. C. (u daljnjem tekstu: žaliteljice) nije osnovana.

5. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi isplate, navodeći da je presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli od 29. lipnja 2016. broj P-558/15 utvrđeno da je ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnina od 9. srpnja 2007. zaključen između A. C. iz L., zastupanog po skrbnici M. A., kao prodavatelja i tužitelja P. L. d.o.o. Z. kao kupca i da je naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na čest. zem. 1547/77 k.o. N. kakvo je bilo prije provedbe tog rješenja, da su tuženici nasljednici pok. C. A. (A.) iz V. proglašeni rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika I. K. iz K. broj O-1276/18 od 24. siječnja 2020., da tužitelj temeljem citirane pravomoćne presude ima potraživanje prema tuženicima s osnova isplaćene kupoprodajne cijene i zatezne kamate na temelju stečenog bez osnove nakon utvrđenja ništetnim kupoprodajnog ugovora, da je na račun skrbnice C. A. i njegove kćeri M. A. broj 2407000-1024070003 kod O. b. d.d. tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1.838.617,58 kn i to 2. kolovoza 2006. u iznosu od 181.682,38 kn, 1. rujna 2009. u iznosu od 550.295,10 kn, 30. studenog 2006. u iznosu od 367.363,29 kn i 31. siječnja 2007. u iznosu od 739.276,81 kn, da tužitelj u prijedlogu za određivanje privremene mjere navodi da je priloženom dokumentacijom učinio vjerojatnim postojanje tražbine i da će tuženici nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju moći raspolagati novčanim sredstvima koje je isplatio s osnova kupoprodajne cijene njihovom pravnog predniku, a što bi tužitelju znatno otežalo naplatu potraživanja jer se radi o izrazito visokom iznosu kojeg je nemoguće naplatiti od fizičkih osoba koje žive od mirovine ili nesamostalnog rada, pa smatra da su ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 341., 342., 343. i 344. Ovršnog zakona za određivanje privremene mjere tako da se zabranjuje pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa da tuženicima ili trećoj osobi, na temelju njihovog naloga, isplati s računa iznos za koji je određena privremena mjera. Pozivom na čl. 344. i 345. st. 1. toč. 5. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., u daljnjem tekstu: OZ), te polazeći od utvrđenja da je citiranom pravomoćnom presudom utvrđen ništetnim ugovor o kupoprodaji nekretnina od 9. srpnja 2007., zaključen između A. C. iz L., zastupanog po skrbnici M. A. iz V., kao prodavatelja i tužitelja P. L. d.o.o. Z., kao kupca i naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na čest. zem. 1547/77 k.o. N. kakvo je bilo prije provedbe tog rješenja i da je navedena presuda provedena u zemljišnoj knjizi rješenjem broj Z-4689/2018 od 30. studenog 2018. na način da je brisano pravo vlasništva tužitelja u 6/18 dijela na navedenoj nekretnini, a da je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu na račun tadašnje skrbnice pok. A. C., tuženice M. A. iz V., te da ostavinsku imovinu iza pok. A. C. čine upravo ta novčana sredstva na računu kod O. b. d.d., pa uzimajući u obzir posljedice ništetnosti ugovora iz čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 121/11., 78/15. i 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO) koji propisuje da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj dokazao vjerojatnost postojanja novčane tražbine za koju tuženici odgovaraju kao nasljednici pok. ostavitelja, te da je učinio vjerojatnim da će bez takve mjere tuženici znatno otežati naplatu tražbine jer mogu slobodno raspolagati novčanim sredstvima koja su naslijedili, dok preostala ostavinska imovina neće biti dovoljna za namirenje tužiteljeve tražbine.

6. U žalbi žaliteljice navode da se rješenje o određivanju privremene mjere ne može ispitati uslijed nerazumljivosti i suprotnosti izreke s obrazloženjem te nedostatnosti obrazloženja, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a što je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Navode da je sud nekritički prihvatio navode tužitelja, te nije održao pripremno ročište prije no što je donio pobijano rješenje, čime je zapravo usvojio tužbeni zahtjev tužitelja bez provođenja parničnog postupka. Ističu da žalitelji N. C., D. C. i L. C. žive od sredstava koje je njihov prednik (suprug i otac) ostvario prodajom čest. zem. 1547/77 pa je privremenom mjerom ugrožena njihova egzistencija, te ukazuju da je ugovor o kupoprodaji od 9. srpnja 2007. sačinio punomoćnik tužitelja kao odvjetnik i stručna osoba pa da odgovornost za razloge ništetnosti snosi isključivo tužitelj, slijedom kojih tvrdnji smatraju da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima žaliteljice sadržajno ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, jer je izreka rješenja (nakon ispravka) jasna i nema proturječnosti, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja rješenja kao niti nedostataka radi kojih ne bi bilo moguće ocijeniti njegovu zakonitost. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, te je pravilnom primjenom materijalnog prava usvojio prijedlog i odredio mjeru osiguranja.

8. Prema odredbi čl. 344. st. 1. OZ-a radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje novčane tražbine obzirom je predniku žaliteljica C. A. (A.) isplatio novčani iznos od 1.838.617,58 kn s osnova isplate kupoprodajne cijene temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 9. srpnja 2007. koji je utvrđen ništetnim, pa tužitelj temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a ima pravo zahtijevati povrat onog što je dao na temelju ništetnog pravnog posla od žaliteljica, koje kao nasljednice odgovaraju za dugove ostavitelja primjenom čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.). Osim toga prvostupanjski sud je pravilno zaključio cijeneći visinu tražbine i mogućnost raspolaganja žaliteljica s naslijeđenim novčanim sredstvima, da postoji opasnost da preostala naslijeđena imovina neće biti dostatna za namirenje tražbine, radi čega je osnovano prihvatio prijedlog i nije bio dužan omogućiti žaliteljicama izjašnjenje o prijedlogu.

10. Žalbeni navodi kojima žaliteljice ističu da novčana sredstva koja je njihov prednik ostvario kupoprodajom koriste za uzdržavanje, upravo govore u prilog vjerojatnosti da će tuženici bez određene mjere osiguranja imovinom raspolagati i na taj način otežati namirenje tužiteljeve tražbine.

11. Stoga je ovaj sud odbio žalbu žaliteljica i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, potvrdio prvostupanjsko rješenje pod toč. I., II. i III. izreke rješenja.

U Varaždinu, 23. ožujka 2022.

Sutkinja

Sanja Bađun, v.r.