Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: 12 Pn-87/2019-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja B. L., B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. T., odvjetniku S., protiv tuženo T. o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. d. M…., odvjetnicima iz Z., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika i punomoćnika tuženika, 22. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku T. o., Z., OIB: …, da tužitelju B. L. z B., OIB: …, na ime naknade štete isplati iznos od 24.700,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 29. 11. 2019. godine, kao dana podnošenja tužbe, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se preostali dio tužbenog zahtjeva od dosuđenih 24.700,00 kn do utuženih 70.400,00 kn odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku T. o., Z., OIB: …, da tužitelju B. L., B., OIB: …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.770,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 2. prosinca 2019. godine navodi da je 19. srpnja 2016. godine došlo do prometne nezgode na način da je Ž. R., vozač osobnog automobila registarskih oznaka …, prouzročio prometnu nezgodu na taj način da je zbog ne držanja potrebnog razmaka svojim prednjim dijelom vozila udario u stražnji dio vozila registarskih oznaka … kojim je upravljao tužitelj.

1.1. Kako je vozilo registarskih oznaka …, koje je prouzročilo prometnu nezgodu, osigurano kod tuženika policom osiguranja broj: …, tuženik je pasivno legitimiran tužitelju nadoknaditi nastalu štetu.

1.2. U štetnom događaju tužitelj je pretrpio kako imovinsku, tako i neimovinsku štetu s obzirom da je osjećao jake bolove, imao je neugodnosti prilikom liječenja jer je morao mjesecima odlaziti na preglede u Opću bolnicu u V. i Opću županijsku bolnicu P., te KBC O. radi liječenja, te je osjećao i strah, kao što je došlo i do duševnih boli zbog umanjenja opće životne aktivnosti od najmanje 10 %. Osim naprijed navedene neimovinske štete, tužitelj je pretrpio i imovinsku štetu s obzirom da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio zaposlen u OPG-u, tak da nije mogao izvršavati sve poslove na OPG-u i uzgajati stoku kao prije ozljeđivanja, dok je za preostale poslove oko uzgoja stoke i ratarske poslove morao angažirati druge osobe koje je platio preko 15.000,00 kn, zbog čega je i izgubio zaradu u sveukupnom iznosu od minimalno 45.000,00 kn, a uz to je imao i troškove liječenja u iznosu od minimalno 15.000,00 kn, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u svakodnevnom obavljanju poslova, te je morao angažirati osobe koje su ga morale voziti na liječenje u Osijek, Požegu i Viroviticu, radi čega je postavio tužbeni zahtjev na iznos od 71.400,00 kn s obzirom da mu je tuženik isplatio akontaciju štete od 17.100,00 kn, tako da je tužitelj prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva za taj iznos umanjio svoje potraživanje.

2. Nakon provedenog vještačenja po vještaku D. Č., tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da je na ime naknade štete potraživao novčani iznos od 70.400,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te je predložio sudu da sud njegov tužbeni zahtjev usvoji kao osnovan u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao nastanak štetnog događaja, svoju pasivnu legitimaciju i odgovornost, ali je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva te je istakao prigovor zastare potraživanja zbog proteka subjektivnog zastarnog roka.

3.1. Tuženik priznaje isplatu novčanog iznosa od 17.100,00 kn te smatra da je isplatom tog iznosa tužitelju u cijelosti isplatio neimovinsku i imovinsku štetu te je osporio zahtjev za naknadom troškova liječenja u paušalnom iznosu od 15.000,00 kn, kao i zahtjev za naknadom štete radi izgubljene zarade u paušalnom iznosu od 45.000,00 kn.

3.2. Tuženik je predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

4. Među strankama je nesporno da je nastupio štetni događaj u kojem je tužitelj pretrpio štetu, te je nesporna odgovornost tuženika kao i pasivna legitimacija tuženika, te je nesporno da je tuženik tužitelju isplatio na ime ukupne štete novčani iznos od 17.100,00 kn, tako da na ove okolnosti sud nije provodio daljnje dokaze vodeći računa o ekonomičnosti i efikasnosti postupka.

5. Među strankama je sporno pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva te su sporni troškovi liječenja u iznosu od 15.000,00 kn i izgubljena zarada u iznosu od 45.000,00 kn, kao što je među strankama sporno da li je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja, kako materijalne, tako i nematerijalne štete s obzirom na protek subjektivnog zastarnog roka.

6. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u potvrdu (6), ugovor o zakupu (8-), medicinsku dokumentaciju (10-82), potvrdu MUP-a (94-95), zapisnik o očevidu (99-104), obavezni prekršajni nalog (105-108), medicinski karton (113-135), čita se iskaz tužitelja B. L. (186), svjedoka S. L. (188), Lj. M. (189), proveo vještačenje po vještaku medicinske struke – D. Č. (197-203), te dopunski saslušao vještaka D. Č. (231-233).

7. Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8. U odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u Obavezni prekršajni nalog Postaje prometne policije Virovitica od …. godine, kojim je okrivljenik Ž. R. oglašen krivim radi počinjenih prekršaja navedenih u Obveznom prekršajnom nalogu, tako da je na temelju tog Obveznog prekršajnog naloga sud utvrdio odgovornost tuženika kod kojeg je vozilo Ž. R. bilo osigurano s obzirom da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim temeljem čl. 12. st. 3. ZPP-a, a isto se odnosi i na utvrđenu prekršajnu odgovornost.

9. U odnosu na postavljeni prigovor zastare potraživanja zbog proteka subjektivnog roka, sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do zastare potraživanja iz sljedećih razloga:

10. Odredbom čl. 230. Zakona o obveznim odnosima, tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je to učinila, a u svakom slučaju za pet godina otkaz je šteta nastala.

11. S obzirom na istaknuti prigovor zastare sud je dao nalog vještaku D. Č. da precizno navede kada je završeno liječenje oštećenika, a na to pitanje je vještak, prilikom usmenog saslušanja na ročištu od 22. ožujka 2022., naveo da je liječenje završeno u užem smislu 6 mjeseci od dana nastanka ozljede, što znači 19. siječnja 2017. godine.

11.1. Dakle, tog dana je oštećenik saznao za štetu i to ne samo neimovinsku nego i imovinsku štetu jer je imovinska šteta nastala u svezi štetnog događaja u kojem je tužitelj pretrpio ozljede i to kako za troškove liječenja tako i za izgubljenu zaradu s obzirom da je tužitelj bio zaposlen na OPG-u pa zbog toga nije mogao obavljati poslove kao do tada, odnosno, za nastalu štetu nije mogao saznati prije završetka liječenja tj. 19. siječnja 2017. godine. Kako od 19. siječnja 2017. godine do dana podnošenja tužbe 2. prosinca 2019. godine nije protekao subjektivni rok od tri godine iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, sud je odbio prigovor zastare kao neosnovan te je u nastavku postupka odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu glede imovinske i neimovinske štete.

12. U odnosu na neimovinsku štetu sud je proveo medicinsko vještačenje po vještaku dr. D. Č., na čiji nalaz i mišljenje tužiteljska strana nije imala primjedbi, što proizlazi iz podneska tužitelja od 9. veljače 2022. godine, koji je sukladno nalazu i mišljenju vještaka precizirao tužbeni zahtjev.

12.1. Međutim, na taj nalaz i mišljenje tužena strana je imala prigovore glede trajnog smanjenja životne aktivnosti te potrebe za tuđom pomoći i njegom, kako proizlazi iz podneska od 21. siječnja 2022. godine.

13. Radi razjašnjenja primjedbi tuženika sud je izveo dokaz dopunskim usmenim saslušanjem vještaka D. Č. na ročištu od 22. ožujka 2022. godine, kada je vještak ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja. Vještak je prije svega otklonio prigovor tužene strane da je "ostale posljedice ozljeđivanja temeljio na nalazu EMNG lijeve ruke od 4. listopada 2010. godine", navodeći da to nije točno jer to nigdje nije niti napisano, a nalaz i mišljenje je temeljio na medicinskoj dokumentaciji, kliničkim pregledom tužitelja, pregledom osobnog zdravstvenog kartona te prema radnom iskustvu i to kirurga – 35 godina te vještaka – dvadesetak godina.

14. U odnosu na prigovor tuženika za ocjenu tuđe njege i pomoći, vještak je naveo da je ovaj vid neimovinske štete ocijenio prema medicinskoj dokumentaciji, težini ozljeda, tijeku liječenja te dugogodišnjem iskustvu kirurga, pri čemu je naveo da je tvrdnja punomoćnika tuženika da osobe koje su nepokretne trebaju 6 sati tuđe njege i pomoći, obična besmislica, jer takve osobe trebaju tuđu njegu i pomoć 24 sata.

15. U odnosu na prigovor tuženika za ocjenom smanjenja životne aktivnosti, prema Pravilniku hrvatskog društva sudskih vještaka je naveo da kada se radi o ocjeni neimovinske štete, ne određuje se kojim će se tablicama služiti, osim ako se ne radi o ugovornim osiguranjima, tako da je u predmetnom slučaju koristio tablice kojima se danas koristi veliki broj vještaka i liječnika.

16. S obzirom da je u svom nalazu i mišljenju (197-203) vještak dao uvjerljive argumente i obrazložio činjenice na kojima temelji svoj nalaz i mišljenje, te kako je prilikom dopunskog usmenog saslušanja otklonio prigovore tuženika na jasan i argumentiran način, sud prihvaća nalaz i mišljenje medicinskog vještaka D. Č. u cijelosti.

17. S obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je oštećenik trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, te slabog intenziteta u trajanju od 30 dana, sud mu je za ovaj vid neimovinske štete dosudio pravičnu novčanu naknadu, pri čemu je vodio računa o trajanju i jačini fizičkih bolova, ali i o drugim okolnostima slučaja jer je tužitelj trpio i druge nelagode (izlaganje RTG zračenju, mirovanje, imobilizacija vrata, uzimanje lijekova protiv bolova, pregledi specijalista, fizikalna rehabilitacija, EMNG i sl.).

18. Sud je, prema jačini i intenzitetu straha te okolnostima konkretnog slučaja, dosudio tužitelju i pravičnu novčanu naknadu za strah jer je tužitelj trpio primarni strah koji je kod tužitelja trajao koliko i sam događaj, a zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju jednog dana, srednjeg intenziteta 10 dana, te slabog intenziteta još oko 2 mjeseca, više u formi zabrinutosti za ishod liječenja, a taj strah nije ostavio posljedice na oštećenika.

19. Osim toga, sud je prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka te je tužitelju odredio i novčanu naknadu za tuđu pomoć i njegu koja je bila potrebna tužitelju i to dva tjedna po 6 sati dnevno, 2 tjedna po 4 sata dnevno, te još 2 tjedna po 2 sata dnevno, kao i smanjenje životne aktivnosti od 10 % jer je tužitelj imao ograničenja u životnim aktivnostima koje je ostvarivao ili je izvjesno da bi ih u budućnosti ostvarivao, a to su ograničenje pokreta vratne kralježnice u svim smjerovima, povremena bol u lijevom ramenu, osjećaj utrnutosti i slabosti lijeve šake, te povremene glavobolje i vrtoglavice, tako da zbog ovih posljedica tužitelj mora ulagati pojačane napore pri svakodnevnim radnim i životnim aktivnosti u odnosu na zdravu osobu iste životne dobi, kao što su sjedenje, stajanje, cijepanje drva, rad sa motornom pilom, obrada okućnice, dizanje tereta i sl.

19.2. Pri tome je vještak medicinske struke uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj prije predmetnog štetnog događaja liječen zbog degenerativne promjene vratne i slabinske kralježnice, tako da je prvotno utvrđeno smanjenje životne aktivnosti od 20 % umanjio za 50 %, što u konačnosti dovodi do smanjenja životne aktivnosti od 10 %.

20. Na ime neimovinske štete sud je tužitelju dosudio ukupan novčani iznos od 27.100,00 kn s obzirom da nematerijalna šteta predstavlja jednu štetu pa se za nju određuje i jedan iznos naknade.

21. U odnosu na imovinsku štetu sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

22. U odnosu na troškove liječenja sud je saslušao tužitelja koji je naveo da je imao te troškove u visini od minimalno 15.000,00 kn. Naime, iz iskaza svjedoka S. L. i Lj. M. proizlazi da su u više navrata na terapije oni vozili tužitelja, što im je tužitelj plaćao oko 200,00 kn. Međutim, tijekom ovog postupka nije utvrđeno koliko puta je i kada tužitelj išao na terapije, niti koji mu novčani iznos za to pripada, jer je novčani iznos od 200,00 kn po jednom prijevozu određen, od strane samog tužitelja i osoba koje su ga vozile, proizvoljno. Dakle, s obzirom da uz naprijed navedeno tužitelj nema niti bilo kakve isplatnice ili priznanice, sud nije mogao utvrditi visinu ovih troškova, pogotovo s obzirom na činjenicu da tužiteljska strana na tu okolnost nije predložila niti financijsko – knjigovodstveno vještačenje, pa je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja ovaj dio imovinske štete odbio kao neosnovan.

23. U odnosu na izgubljenu zaradu, sud je na temelju iskaza tužitelja, kojeg potvrđuju svjedoci S. L. i V. S., utvrdio da je nakon prometne nezgode tužitelju bila potrebna pomoć oko poljoprivrednih radova koje su S. L. i V. S. obavljali za tužitelja i to im je tužitelj plaćao 200,00 kn po danu. Iz iskaza svjedoka V. S. proizlazi da je za obavljanje tih poslova tužitelj njemu platio iznos od 6.000,00 kn, a S. L. iznos od 9.000,00 kn, tako da sud smatra da je tužitelj dokazao izgubljenu zaradu u iznosu od ukupno 15.000,00 kn, dok za preostalo potraživanje do 45.000,00 kn tužitelj nije dokazao svoje potraživanje. Naime, na tu okolnost tužitelj nije predložio druge dokaze, kao što nije mogao utvrditi koliko je platio svjedokinji Lj. M. za čišćenje kuće i ostale kućne poslove jer je ona u svom iskazu navela da mu je kućnu njegu pružila u razdoblju od mjesec do dva, tako da mu je kuhala, čistila, prala i obavljala ostale poslove, a za što joj je plaćao od 50,00 kn do 100,00 kn. Dakle, s obzirom na pravila o teretu dokazivanja kao i činjenicu da u svezi izgubljene zarade nije predloženo gospodarsko vještačenje kojim bi se utvrdila visina izgubljene zarade, sud je tužitelju dosudio onaj iznos izgubljene zarade za koji je sa sigurnošću utvrđeno da je nastala, a to je 15.000,00 kn, dok je preostali dio odbio smatrajući da tužitelj preostali iznos izgubljene zarade nije dokazao.

24. Dakle, s obzirom na utvrđenu neimovinsku štetu u iznosu od 27.100,00 kn te imovinsku štetu u iznosu od 15.000,00 kn, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 42.100,00 kn.

25. Kako među strankama nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju na ime nastale štete po ovom štetnom događaju novčani iznos od 17.400,00 kn, tužitelju pripada razlika neisplaćene štete po ovom štetnom događaju od 24.700,00 kn, temeljem čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima.

26. S obzirom da je sud dosudio na ime ukupne štete tužitelju novčani iznos od 24.700,00 kn, dosudio je tužitelju i kamate sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje na navedeni iznos teku od dana podnošenja tužbe tj. 29. studenog 2019. godine.

27. Radi naprijed navedenoga sud je presudio kao u točci I. izreke ove presude.

28. Sukladno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 3.770,00 kn.

28.1. Sud je tužitelju priznao parnični trošak preciziran u troškovniku od 22. ožujka 2022. godine i to u odnosu na sve stavke iz troškovnika, tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 13.160,00 kn. S obzirom da je tužitelj u preciziranom tužbenom zahtjevu potraživao novčani iznos od 70.400,0 kn, a uspio je u parnici sa 24.700,00 kn, tužiteljeve uspjeh iznosi 35 %, a 35 % od troškova tužitelja iznosi 8.645,00 kn. 28.2. Sud je tuženiku priznao parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn prema troškovniku u podnesku od 21. siječnja 2022., uvećan za zastupanje na ročištu od 22. ožujka 2022. godine, u iznosu od 7.500,00 kn, prema svim stavkama troškovnika. S obzirom da je tuženik uspio u parnici sa 65 %, pripada mu i pravo naknadu troška od 65 % ili 4.875,00 kn.

28.3. Kad se ovi troškovi prebiju tj. kad se od novčanog iznosa od 8.645,00 kn odbije novčani iznos od 4.875,00 kn, proizlazi da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 3.770,00 kn.

U Virovitici 22. ožujka 2022.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja – odvjetnik D. T., S.

2. Punomoćnici tuženika – O. d. M., Z.