Zakon.hr

Poslovni broj: 30 P-3713/2019-35

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. G. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici K. R., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z. OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. ožujka 2022., u prisutnosti punomoćnika stranaka, na temelju odredbi članka 335. stavak 1. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2012., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje ZPP), 22. ožujka 2022.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z. OIB: …, isplatiti tužiteljici A. G. iz Z., OIB: …, iznos od 3.608,28 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku:

− na iznos od 23,56 kn od dana 08.04.2008. godine;

− na iznos od 23,56 kn od dana 06.05.2008. godine;

− na iznos od 23,56 kn od dana 11.06.2008. godine;

− na iznos od 23,56 kn od dana 05.07.2008. godine;

− na iznos od 23,56 kn od dana 05.08.2008. godine;

− na iznos od 23,56 kn od dana 09.09.2008. godine;

− na iznos od 23,56 kn od dana 01.10.2008. godine;

− na iznos od 23,56 kn od dana 05.11.2008. godine;

− na iznos od 23,56 kn od dana 01.12.2008. godine;

− na iznos od 34,14 kn od dana 01.01.2009. godine;

− na iznos od 34,14 kn od dana 01.02.2009. godine;

− na iznos od 34,14 kn od dana 19.03.2009. godine;

− na iznos od 34,14 kn od dana 03.04.2009. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.05.2009. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 02.06.2009. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 03.07.2009. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.08.2009. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.09.2009. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 06.10.2009. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 05.11.2009. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 05.12.2009. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 06.01.2010. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 05.02.2010. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 06.03.2010. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 08.04.2010. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.05.2010. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 03.06.2010. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 02.07.2010. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 07.09.2010. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 02.10.2010. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 04.11.2010. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 02.12.2010. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.01.2011. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 05.02.2011. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 05.03.2011. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.04.2011. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 10.05.2011. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 07.06.2011. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 02.07.2011. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 04.08.2011. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 03.09.2011. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 11.10.2011. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 10.11.2011. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 06.12.2011. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 02.02.2012. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 09.03.2012. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 05.04.2012. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 04.05.2012. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 02.06.2012. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 06.07.2012. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 02.08.2012. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.09.2012. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 07.11.2012. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 04.12.2012. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.01.2013. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.02.2013. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.03.2013. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.04.2013. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 07.06.2013. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 28.07.2013. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 22.09.2013. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.10.2013. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.11.2013. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.12.2013. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.01.2014. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.02.2014. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.03.2014. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.04.2014. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.05.2014. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.06.2014. godine;

− na iznos od 50,94 kn od dana 01.07.2014. godine;

− na iznos od 50,46 kn od dana 01.08.2014. godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z. , OIB: …, isplatiti tužiteljici A. G. iz Z., OIB: …, iznos od 29.644,12 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama

tekućim do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku:

− na iznos od 23,04 kn od dana 01.09.2007. godine; − na iznos

od 2,46 kn od dana 01.10.2007. godine;

− na iznos od 8,50 kn od dana 05.12.2007. godine;

− na iznos od 9,41 kn od dana 01.01.2008. godine;

− na iznos od 32,93 kn od dana 01.02.2008. godine; − na iznos

od 62,20 kn od dana 06.03.2008. godine; − na iznos od 59,13 kn

od dana 08.04.2008. godine; − na iznos od 25,98 kn od dana

06.05.2008. godine; − na iznos od 30,46 kn od dana 11.06.2008.

godine; − na iznos od 31,95 kn od dana 05.07.2008. godine; − na iznos od 11,95 kn od dana 05.08.2008. godine; − na iznos od 31,06 kn od dana 09.09.2008. godine; − na iznos od 29,80 kn od

dana 01.10.2008. godine; − na iznos od 131,40 kn od dana

05.11.2008.godine;

− na iznos od 65,81 kn od dana 01.12.2008. godine; − na iznos

od 160,01 kn od dana 01.01.2009.godine;

− na iznos od 174,40 kn od dana 01.02.2009.godine;

− na iznos od 138,48 kn od dana 19.03.2009.godine;

− na iznos od 170,70 kn od dana 03.04.2009.godine;

− na iznos od 168,52 kn od dana 01.05.2009.godine;

− na iznos od 140,76 kn od dana 02.06.2009.godine;

− na iznos od 119,82 kn od dana 03.07.2009.godine;

− na iznos od 125,75 kn od dana 01.08.2009.godine;

− na iznos od 136,53 kn od dana 01.09.2009. godine;

− na iznos od 127,44 kn od dana 06.10.2009. godine;

− na iznos od 125,00 kn od dana 05.11.2009. godine;

− na iznos od 140,85 kn od dana 05.12.2009. godine;

− na iznos od 160,37 kn od dana 06.01.2010. godine;

− na iznos od 176,22 kn od dana 05.02.2010. godine;

− na iznos od 176,83 kn od dana 06.03.2010. godine;

− na iznos od 209,45 kn od dana 08.04.2010. godine;

− na iznos od 205,14 kn od dana 01.05.2010. godine;

− na iznos od 224,70 kn od dana 03.06.2010. godine;

- na iznos od 320,73 kn od dana 02.07.2010. godine;

− na iznos od 366,47 kn od dana 07.09.2010. godine;

− na iznos od 335,98 kn od dana 02.10.2010. godine;

− na iznos od 294,51 kn od dana 04.11.2010. godine;

− na iznos od 404,58 kn od dana 02.12.2010. godine;

− na iznos od 473,21 kn od dana 01.01.2011. godine;

− na iznos od 410,67 kn od dana 05.02.2011. godine;

− na iznos od 427,44 kn od dana 05.03.2011. godine;

− na iznos od 401,78 kn od dana 01.04.2011. godine;

− na iznos od 435,88 kn od dana 10.05.2011. godine;

− na iznos od 530,01 kn od dana 07.06.2011. godine;

− na iznos od 529,69 kn od dana 02.07.2011. godine;

− na iznos od 714,76 kn od dana 04.08.2011. godine;

− na iznos od 658,03 kn od dana 03.09.2011. godine;

− na iznos od 512,41 kn od dana 11.10.2011. godine;

− na iznos od 512,52 kn od dana 10.11.2011. godine;

− na iznos od 514,10 kn od dana 06.12.2011. godine;

− na iznos od 581,28 kn od dana 02.02.2012. godine;

− na iznos od 574,98 kn od dana 09.03.2012. godine;

− na iznos od 562,69 kn od dana 05.04.2012. godine;

− na iznos od 573,01 kn od dana 04.05.2012. godine;

− na iznos od 582,14 kn od dana 02.06.2012. godine;

− na iznos od 567,61 kn od dana 06.07.2012. godine;

− na iznos od 572,03 kn od dana 20.08.2012. godine;

− na iznos od 566,84 kn od dana 01.09.2012. godine;

− na iznos od 564,01 kn od dana 07.11.2012. godine;

− na iznos od 574,32 kn od dana 04.12.2012. godine;

− na iznos od 571,58 kn od dana 01.01.2013. godine;

− na iznos od 528,08 kn od dana 01.02.2013. godine;

− na iznos od 565,03 kn od dana 01.03.2013. godine;

− na iznos od 568,26 kn od dana 01.04.2013. godine;

− na iznos od 518,54 kn od dana 07.06.2013. godine;

− na iznos od 514,39 kn od dana 28.07.2013. godine;

− na iznos od 546,94 kn od dana 22.09.2013. godine;

− na iznos od 560,96 kn od dana 01.10.2013. godine;

− na iznos od 548,28 kn od dana 01.11.2013. godine;

− na iznos od 557,26 kn od dana 01.12.2013. godine;

− na iznos od 567,44 kn od dana 01.01.2014. godine;

− na iznos od 573,76 kn od dana 01.02.2014. godine;

− na iznos od 587,13 kn od dana 01.03.2014. godine;

− na iznos od 582,76 kn od dana 01.04.2014. godine;

− na iznos od 567,95 kn od dana 01.05.2014. godine;

− na iznos od 563,21 kn od dana 01.06.2014. godine;

− na iznos od 565,35 kn od dana 01.07.2014. godine;

− na iznos od 581,23 kn od dana 01.08.2014. godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 14.092,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. ožujka 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik za zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 33.252,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je navedno u izreci.

2. Zahtjev za isplatom tužiteljica temelji na tvrdnji da je 13. srpnja 2007. kao korisnica kredita zaključila s kreditorom H. A.-A.-B. d.d. potrošački ugovor o kreditu broj … kojim joj je kreditor stavio na raspolaganje (za kupnju novog motornog vozila) iznos od 20.141,00 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate (korištenja) kredita.

3. Imajući na umu da ugovor sadrži odredbu o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak (dalje: CHF) kao i odredbu kojojm je ugovorena redovna kamata čija je stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranojm odlukom kreditora, a riječ je o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, tvrdi da je riječ o odredbama koje su u postupku u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 između "P." – Hrvatskog saveza udruga … i H. A.-

A.-B. d.d. kao petotuženika, pravomoćno utvrđene ništetnim pa ovom tužbom zahtijeva isplatu iznosa plaćenih na temelju navednih ništetnih odredbi jer je riječ o neosnovanom bogaćenju na strani tuženika.

4. Visinu predmetnog kondikcijskog zahtjeva tužiteljica je predložila utvrditi financijskim vještačenjem. Osim toga, tužiteljica je činjenicu postojanja predmetnog ugovora i ispunjenja ništetnih obveza predložila utvrditi uvidom u ugovor o kreditu broj … od 13. srpnja 2007. s prilozima.

5. Tuženik je, očitujući se na navode tužbe, u odgovoru na tužbu i kasnije tijekom postupku, osporio osnovanost tužbe u cijelosti tvrdeći kako je potraživanje tužiteljice zastarjelo. Tvrdi da se tužiteljica neosnovano poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora te da su ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF valjane te da tužiteljica nema pravni interes utvrđivati suprotno. U odnosu na odredbu o valutnoj klauzuli u CHF tvrdi da je riječ o transparentnoj odredbi koja se niti ne može testirati na poštenje te koja je poštena. Osim toga, tvrdi da je riječ o odredbi o kojoj se pojedinačno pregovaralo. U odnosu na odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope tvrdi da je riječ o odredbi koja ne podliježe testu poštenosti, koja je poštena i o kojoj se pojedinačno pregovaralo. Naposljetku, prigovara i visini utuženog zahtjeva.

6. Radi utvrđenja osnovanosti svojih prigovora tuženik je predložio razgledati stručne članke, mišljenje Vlade Republike Hrvatske, reklamne letke tuženika, Bilten o bankama, ispise članaka objavljenih u hrvatskim dnevnim novinama, praksu domaćih sudova i Suda Europske unije, metodologije o promjeni kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju tuženika s potrošačima, obavijesti o parametrima kamatne stope i o promjenama kamatne stope te saslušati svjedoke Ž. J.,

I. K. C., I. Đ. i javnog bilježnika Ž. H. P..

7. Imajući na umu navode tužbe i odgovora na tužbu, a kako je gore navedeno, sud je utvrdio kako među strankama nije sporno:

- da je 13. srpnja 2007. u Z. između društva H. A.-A.-B. d.d. kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita sklopljen ugovor o kreditu za kupnju novog motornog vozila, s ugovorenim iznosom kredita od 20.141,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (isplate) kredita, uz redovnu kamatu od 5,90% godišnje, promjenjivu, u skladu s odlukom ili aktom kreditora, s rokom otplate od 7 godina,

- da je tuženik do 11. srpnja 2016. poslovao pod tvrtkom H. A.-A.-B. d.d. - da je tuženik »trgovac« u smislu odredbe članka 3. točke 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03)

- da je tužiteljica »potrošač« u smislu odredbe članka 3. točke 1. ZZP/03

- da je dogovor stanaka o promjenjivoj kamatnoj stopi valjan,

- da je dogovor stranaka o početnoj kamatnoj stopi od 5,90 % godišnje valjan,

- da je kad je riječ o spornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17- 10 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je H. A.-A.-B. d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., suprotno

odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/03 i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP/07) povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezala uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, to je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te joj naložio prekinuti s korištenjem tih odredaba i zabranio joj korištenje takvih i sličnih ugovornih odredaba ubuduće,

- da je kad je riječ o spornoj odredbi o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13-4 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je H. A.-A.-B. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007.

suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/03 i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. ZZP/07 povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da je prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora prvotužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili prvotuženoj prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno joj je takvo ili slično postupanje te

- da je ugovor prestao ispunjenjem tužiteljice.

8. Sporna je osnovanost (i pravovremenost) zahtjeva za isplatu.

9. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva izvedeni je dokaz uvidom u sve isprave koje prileže spisu te je provedeno financijsko vještačenje. Na temelju tako provedenog postupka sud je uvjerenja da je zahtjev za isplatom osnovan u cijelosti.

10. Imajući na umu da je riječ o potrošačkom ugovoru, nisu izvedeni dokazi predloženi radi utvrđenja okolnosti da je tužiteljica mogla ne sklopiti ugovor koji je sklopila, nego ugovor s valutnom klauzulom u eurima, američkim dolarima ili kunski kredit bez valutne klauzule. Riječ je o nespornoj, ali i neodlučnoj okolnosti. Za zakonom predviđenu zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi nije odlučno to da je potrošač izabrao određeni pravni posao, kao niti to je li mogao izabrati što drugo, nego je odlučno da je riječ o ugovorenoj odredbi koja je unesena u izabrani ugovor bez pregovaranja. Svakako da tuženik niti ne tvrdi da je tužiteljica mogla pregovarati o ograničenju svoje odgovornosti za rizik promjene tečaja što je suština valutne klauzule.

11. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je izborom kredita s valutnom klauzulom u CHF tužiteljica koristila svoje pravo pregovora o valutnoj klauzuli. Ona je izborom kredita s valutnom klauzulom u CHF konzumirala (samo) svoj izbor između više vrsta ponuđenih financijskih proizvoda. Činjenica da je tužiteljica znala da sklapa ugovor s valutnom klauzulom u CHF ne znači da su se o tečajnom riziku koji ona donosi vodili pojedinačni pregovori. Činjenica da je ugovor sklopljen na unaprijed otisnutom obrascu znači zakonsku presumpciju da je riječ o odredbi o kojoj se nije pregovaralo. To još više vrijedi za ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope u vezi s kojom je na obrascu unaprijed otisnuto da se mijenja prema odluci ili drugom aktu kreditora. Tvrdnje tuženika, na kojem je teret dokaza o protivnom, a koje se svode na to da je odabirom ugovora tužiteljica zapravo pregovarala o tečajnom riziku, nisu dostatne za obaranje zakonske presumpcije iz članka 81. stavka 2. ZZP/03. Stoga je zaključak ovog suda da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – da se kredit ispunjava u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju te da su bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o tome da će tužiteljica plaćati tuženiku promjenjive kamate te o tome kako da će se konkretna stopa tih promjenjivih kamata utvrđivati u skladu s odlukom o kamatama kreditora.

12. Predmetni ugovor o kreditu koji sadrži odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te o jednostranom podešavanju promjenjive kamatne stope zaključen je 13. srpnja 2007. U tom je smislu riječ o ugovoru na koji se i ratione materiae (odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ugovaraju primjenu valutne klauzule u CHF te izmjenu promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom kreditora) i ratione temporis (od 1. lipnja 2004. do 31. kolovoza 2008. u odnosu na valutnu klauzulu u CHF i od 10. rujna 2003. do 31. kolovoza 2008. u odnosu na jednostranu izmjenu promjenjive kamatne stope) i ratione personae (tužitelj je potrošač, a tuženik je obuhvaćen tužbom radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača kao prvotuženik) obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "P." – Hrvatskog saveza udruga … i H. A.-A.-B. d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i

koja je postala pravomoćna u odnosu na jednostranu izmjenu kamatne stope 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu u CHF 14. lipnja 2018.

13. Imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, opravdano se tužiteljica u ovoj (posebnoj) parnici za isplatu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te o izmjeni promjenjive kamate svojom jednostranom odlukom, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača. Naime, u skladu s navedenom zakonskom odredbom, u ovoj parnici u kojoj se tužitelj poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, ovaj je sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen.

14. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., imajući na umu utvrđenja iz kolektivnog spora i ranije citirani sadržaj točke 5. presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 koja se izravno odnose na ovdje tuženika, u posebnoj parnici radi isplate u kojoj se potrošač poziva na utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi tužbe za zaštitu kolektivnih interesa, nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na utvrđenja iz tog postupka i odredbe članka 502.c ZPP-a te članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP), drukčije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi to bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a. Ovo pravno shvaćanje primjenjivo je i u ovoj pravnoj situaciji.

15. S obzirom na sadržaj odredbe članka 502.c ZPP-a i gore izloženo pravno shvaćanje, neosnovano tuženik prigovara da u tužbi opisane ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF i dio ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope ne bi bili nepošteni. Nepoštenost navedenih odredbi pravomoćno je utvrđena u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a ovaj je sud vezan za utvrđenja iz navedene pravomoćne presude. U tom smislu nisu izvedeni po tuženiku dokazi predloženi radi utvrđenja da su sporne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope transparentne, poštene i valjane.

16. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Na ništetnost se može pozivati svaka zainteresirana osoba pa tuženik neosnovano prigovara da tužiteljica koja je stranka navedenog ugovora nema pravni interes.

17. Imajući na umu navedeno, tužiteljici na temelju članka 1111. stavka 1. ZOO-a pripada pravo na vraćanje isplata koje su učinjene na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o izmjeni promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci banke.

18. U tom smislu, u odnosu na ništetnu odredbu o izmjeni promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci banke, tužiteljici pripada razlika između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi (6,50%, 6,80% i 7,30%) i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa (5,90%%) iskazana u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan isplate (korištenja) kredita. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da ova razlika iznosi 3.608,28 kn.

19. Promašene su tvrdnje tuženika da mu je zbog zadatka koji je dan vještaku povrijeđeno pravo na pošteno suđenje u aspektu tog prava koji se odnosi na pristup sudu i to zato što sud nije uvažio njegov prijedlog zadatka vještaku. Naprije, tuženik nije (uopće) predlagao izvođenje dokaza financijskim vještačenjem. Osim toga, neovisno o tomu o čijem je dokaznom prijedlogu riječ, sud upravlja vještačenjem, a ne stranke (članak 259. ZPP-a). Naposljetku, nije u pravu tuženik kada tvrdi da se u konkretnom slučaju, nakon utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope ima primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK. To zato jer bi time bili ugroženi ciljevi zakonom predviđene zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi koje su ništetne. Modifikacija ništetne ugovorne odredbe na način kako to predlaže tuženik znači njezino djelomično ostavljanje na snazi, a što u svjetlu odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/03 nije dopušteno. Nepoštena ugovorna odredba ne obvezuje potrošača, a pravne posljedice ništetnosti koja je propisana zakonom, jednake su kao da takve ugovorne odredbe nije niti bilo. Ovaj sud u okolnostima ovog predmeta nije ovlašten nadomještati ništetnu odredbu drugom odredbom (kako to predlaže tuženik), nego je samo izuzeti od primjene kao da nikad i nije bila ugovorena.

20. U odnosu na ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF tužiteljici pripada kunski iznos koji se dobije kada se stvarno obračunati anuitet u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita. Financijskim je vještačenjem utvrđeno da ovaj umnožak iznosi 29.544,12 kn.

21. Nalaz i mišljenje vještaka prihvaćen je kao stručan, logičan i argumentiran, a primjedbe tuženika otklonjene su saslušanjem vještaka.

22. Prigovor zastare nije osnovan.

23. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Ovo pravno shvaćanje primjenjivo je i u ovom predmetu.

24. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je najranije dospjelo zatraženo potraživanje tužiteljice na ime povrata ispunjenja ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 23,04 kn koji je plaćen 31. kolovoza 2007.

25. Kondikcijski zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena je 4. travnja 2012., prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka pa je zastara prekinuta. Presuda u kolektivnom sporu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. Individualnu je tužbu tužiteljica u ovom predmetu podnijela 3. lipnja 2019. - očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne restitucijske zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (ovdje 14. lipnja 2018.).

26. Najranije dospjelo potraživanje tužiteljice na ime povrata ispunjenja ništetne odredbe o izmjeni promjenjive kamatne stope je iznos od 23,56 kn koji je platila 7. travnja 2008.

27. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena je 4. travnja 2012. pa je zastara prekinuta prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka i to za sve iznose koji su dospjeli 4. travnja 2007. ili nakon toga. To znači da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava koja je podnesena 4. travnja 2012., prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka prekinula je zastarijevanje. Presuda u kolektivnom sporu u dijelu koji se odnosi na jednostranu izmjenu promjenjive kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. Individualnu je tužbu tužiteljica u ovom predmetu podnijela 3. lipnja 2019. očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne restitucijske zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (ovdje 13. lipnja 2014.).

28. Slijedom navedenog, tužiteljici na temelju članka 1111. stavka 1. ZOO-a pripada pravo na povrat iznosa od 29.544,12 kn plaćenih na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i 3.608,28 kn na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope.

29. Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost, tužiteljici je uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a dosuđena zatezna kamata na pojedine iznose koje su plaćeni na ima ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi tekućim od prvog idućeg dana nakon plaćanja (neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate.

30. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a s time da se stopa visine iste kamate određuje za razdoblje od od dospijeća pojedinih iznosa do 31. prosinca 2007. godine prema Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 153/2004).

31. Neosnovano tuženik prigovara da je otklonjem razlog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi samim time što je nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj; 112/2012, dalje: ZID ZPK), definirao LIBOR kao parametar promjenjivog dijela promjenjive kamatne stope koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a o čemu je tužiteljica obaviještena 18. prosinca 2013. Iz iste obavijesti je vidljivo da je tuženik odredio fiksni dio kamatne stope u iznosu većem (7,05 postotnih poena) nego što je iznosila ukupna početna kamatna stopa (5,90%) koja se inače dobiva zbrajanjem fiksnog i promjenjivog dijela.

32. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci presudi Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. ne može se smatrati valjanom ponuda za dopunu ništetne odredbe kad je umjesto odredbe prema kojoj ukupna početna kamatna stopa (fiksni plus varijabilni dio) iznosi 4,90%, potrošaču ponuđena opcija prema kojoj "Kamatna stopa po Vašem stambenom kreditu broj ... na dan 1. siječnja 2013. ostaje nepromijenjena, te iznosi 5,75%, a prema novim uvjetima određivanja kamatne stope sastoji se od: Varijabilnog dijela kamatne stope koji se izražava kao 6MLIBOR za CHF i koji na dan 31. prosinca 2012. iznosi 0.065 postotnih poena, i fiksnog dijela koji iznosi 6,485 postotnih poena (...)."

33. Ovo pravno shvaćanje primjenjivo je u ovom predmetu jer je umjesto odredbe prema kojoj ukupna početna kamatna stopa (fiksni plus varijabilni dio) iznosi 5,90%, tužiteljica 18. prosinca 2013. obaviještena da kamatna stopa za njezin kredit ostaje nepromijenjena te iznosi 7,30%, a prema novim uvjetima određivanja kamatne stope sastoji se od: promjenjivog dijela kamatne stope (bazna kamatna stopa) koji iznosi 0,25 i koji se izražava kao 6MLIBOR za CHF i koji na dan 30. studenog 2013. iznosi 0.0694 postotnih poena te fiksnog dijela koji iznosi 7,05 postotnih poena. Zbog toga tuženik nije na temelju obavijesti navedenog sadržaja u svoju korist uspostavio pravo potraživati kamatu po stopi od 7,30 % s primjenom nakon stupanja na snagu ZID ZPK-a, pa je naplatom kamate po stopi višoj od 5,90% u razdoblju nakon obavijesti od 18. prosinca 2013. dio imovine tužiteljice bez valjane pravne osnove prešao u imovinu tuženika.

34. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a troškovi.Tužiteljici je uz primjenu odredbi članaka 151. i 155. ZPP-a dosuđena naknada za:

- sastav tužbe od 3.6.2019. (Tbr. 7/1 OT) u iznosu od 1.000,00 kn,

- sastav podneska od 19.12.2019. (Tbr. 8/1 OT) u iznosu od 1.000,00 kn,

- pristup na ročište 27.1.2020. (Tbr. 9/5 OT) u iznosu od 250,00 kn

- sastav podneska od 3.2.2020. (Tbr. 8/1 OT) u iznosu od 1.000,00 kn,

- sastav podneska od 14.4.2020. (Tbr. 8/1 OT) u iznosu od 1.000,00 kn,

- zastupanje na pripremnom ročištu 25.9.2020. (Tbr.9/1 OT) u iznosu od 1.000,00 kn,

- sastav podneska od 8.4.2021. (Tbr. 8/1 OT) u iznosu od 1.000,00 kn,

- zastupanje na glavnoj raspravi 4.10.2021. (Tbr. 9/1 OT) u iznosu od 1.000,00 kn i

- zastupanje na glavnoj raspravi 1.3.2022. (Tbr. 9/1 OT) u iznosu od 1.000,00 što ukupno i uvećano za PDV (Tbr. 42 OT) iznosi 10.312,50 kn.

Tome valja pribrojiti trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 850,00 kn, sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 680,00 kn kao i predujmljene troškove financijskog vještačenja u iznosu od 2.250,00 kn pa je ukupno dosuđena tužitelju naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 14.092,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a.

35. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. ožujka 2022.

Sutkinja: Ivana Čačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovog pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. K. R., odvjetnica iz .

2. Z. K., odvjetnik iz Z.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte