REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Povrv. 1511/21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. B. Z. d.d., Z., O.: …, zastupanog po odvjetnicima iz O. M., B. i V. d.o.o. S., protiv tuženika I. Ž. iz S.,

O.: …, zastupanog po odvjetnicima iz O.D. J. & P. d.o.o. S., radi isplate, nakon održane glavne i javne

rasprave, zaključene dana 8. veljače 2022. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 22. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je dana 23. studenog 2017. godine pod brojem Ovrv-969/17 donijela J. iz S. Z. M. – Š., u dijelu kojim je naloženo

tuženiku isplatiti iznos od 6.568,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 22. studenog 2017. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana; dok se isti ukida u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 509,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 31. svibnja 2017. godine do isplate, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 6.568,54 kn od 31. svibnja 2017. godine do 22. studenog 2017. godine te zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan; ukida se platni nalog i dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.325,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 23. studenog 2017. godine jer je o troškovima cjelokupnog postupka valjalo donijeti jedinstvenu odluku.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju cjelokupan trošak postupka u iznosu od 5.065,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 22. studenog 2017. godine predan je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 7.077,56 kn na ime dugovanja prednika tuženika I. Ž. spram tužitelja na dan 30. svibnja 2017. godine. Navodi se da je dužnik I. Ž.

preminula, a njezinim nasljednikom temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju broj O-878/16 od 23. lipnja 2016. godine da je proglašen sin ostaviteljice I. Ž., tuženik. Temeljem odredbe čl. 139. Zakona o nasljeđivanju tuženik da kao zakonski nasljednik sada pok. I. Ž. tužitelju duguje na dan 30. svibnja 2017. godine navedeni iznos sa zakonskim zateznim kamatama. Dana 23. studenog 2017. godine doneseno je rješenje o ovrsi J. iz S. Z. M. – Š. broj Ovrv-

969/17 kojim je određena predložena ovrha i određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.325,00 kn. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor u kojem navodi kako nije sporno da je rješenjem o nasljeđivanju proglašen isključivim nasljednikom svoje pokojne majke I. Ž.. Temeljem čl. 139. Zakona o nasljeđivanju da je određeno kako nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Kako ostavinsku imovinu I. Ž. predstavljaju samo novčana sredstva položena na tekućem računu kod društva S.B. d.d. te neisplaćeni iznos mirovine, od kojih sredstava je podmiren dio troškova pogreba I. Ž., to da je očito da iza njene smrti nije ostala u vlasništvu imovina iz koje bi se mogao namiriti predmetni dug, jer je naslijeđena imovina manja od dugova koje je ostavila pok. I. Ž.. Tuženik osporava postojanje i visinu duga.

Rješenjem ovog suda Ovrv-2949/17 od 19. prosinca 2017. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, po pravomoćnosti tog rješenja spis je ustupljen Parničnom odjelu ovog suda.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 30. svibnja 2017. godine; pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pokojne I. Ž. donesenog od strane J.B. iz S. J. M.

Š. broj O-878/16 dana 23. lipnja 2016. godine; Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i I. Ž. dana 21. ožujka 2014. godine sa prilozima – otplatnom tablicom od 21. ožujka 2014. godine; dopisa tužitelja I. Ž. od 7. rujna 2016. godine i 28. ožujka 2017. godine; računa društva L. d.o.o. S. broj 296/002/2

od 29. siječnja 2016. godine; dokumentacije R.S.Š.;

dokumentacije društva S.B. d.d.; dokumentacije FINA;

priloga iz spisa ovog suda broj Ovr-3717/17; dopisa tuženika tužitelju od 28. rujna 2016. godine.

Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja spram tuženika kao nasljednika svoje pokojne majke I. Ž., vezano za njeno dugovanje prema tužitelju na ime neplaćenih obveza po kreditu. Pregledom Ugovora o kreditu utvrđeno je da je I. Ž. isti kao korisnik kredita zaključila sa tužiteljem dana 21. ožujka 2014. godine, za iznos od 14.588,66 kn. Svaki pojedini mjesečni anuitet iznosio je 507,76 kn, a taj kredit trebao je biti otplaćen u 32 jednaka mjesečna anuiteta. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 30. svibnja 2017. godine proizlazi da I. Ž. nije platila na ime glavnice po kreditu iznos od 6.302,99 kn i s osnova redovne kamate iznos od 265,55 kn. Dakle, navedeno bi predstavljalo dugovanje I. Ž. spram tužitelja po predmetnom pravnom poslu u trenutku njene smrti,

ista je preminula 25. siječnja 2016. godine. Tužitelj potražuje ne samo glavnicu i redovne kamate, nego potražuje i zatezne kamate koje uglavničuje te potražuje i sudske troškove u iznosu od 30,00 kn, sveukupno potražuje iznos od 7.077,56 kn. Prema rješenju o nasljeđivanju ovog suda broj O-878/16 od 23. lipnja 2016. godine, koje je pravomoćno, a doneseno je iza smrti pokojne I. Ž., njenim isključivim nasljednicima proglašen je upravo tuženik kao njen sin. Iz ovog rješenja proizlazi da ostavinsku imovinu I. Ž. čini novčani polog kod R.S.Š. , novčani polog kod društva S.B. d.d. i tražbina na ime

neisplaćene mirovine. Dakle, nasljednikom I. Ž., temeljem Zakona i uslijed ustupa, proglašen je tuženik, a iz rješenja je razvidno da su na nasljedstvo pozvani zakonski nasljednici ostaviteljice, suprug i njena djeca, suprug i kći ostaviteljice prihvatili su se nasljedstva i svoj nasljedni dio ustupili tuženiku.

U ovom postupku utvrđeno je zaista postojanje dugovanja pokojne prednice tuženika spram tužitelja u trenutku njene smrti, vezano za zaključeni Ugovor o kreditu, koji ostaviteljica nije otplatila u cijelosti tužitelju kao banci. Međutim, tuženik se pozvao na odredbu čl. 139. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), po toj odredbi nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, do visine naslijeđene imovine, a na vrijednost naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

U ovom postupku tuženik prigovara i navodi da je od majke naslijedio manju vrijednost nego što bi bila njena dugovanja. Tuženik se poziva na rješenje o ovrsi u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj Ovr-3717/17, navodeći da je njegova majka I. Ž. imala dugovanje s naslova zajedničke pričuve u iznosu od 3.147,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te svim troškovima. Na ročištu održanom dana 20. rujna 2018. godine tuženik ističe da, iako je vrijednost naslijeđene imovine njegove majke 7.092,71 kn, da je on do tog dana podmirio njena dugovanja prema S.B. d.d. u iznosu od 447,00 kn te temeljem citiranog rješenja o ovrsi ukupan iznos od 6.826,29 kn.

Tužitelj u svom podnesku od 17. lipnja 2020. godine navodi da je dug ostavitelja onaj dio vjerovnikova potraživanja koji je postojao u trenutku smrti ostavitelja, a onaj dio tražbine vjerovnika koji je nastao nakon smrti ostavitelja (kamate zbog zakašnjenja nasljednika, troškovi, sudske pristojbe, naknade FINA …) da je osobni dug nasljednika, a ne ostavitelja. Prema dokumentaciji priloženoj spisu da vrijednost naslijeđene imovine iznosi 7.692,47 kn. Iz prijedloga za ovrhu u predmetu Ovr-3717/17 dugovanje I. Ž. prema suvlasnicima zgrade u S., koje je postojalo u trenutku njezine smrti

da iznosi 4.105,60 kn, od čega na glavnicu otpada 3.147,76 kn, a na zakonske zatezne kamate do smrti ostaviteljice vezano za to dugovanje da otpada 957,60 kn. Prvenstveno treba navesti da troškove pogreba pokojne I. Ž. po svojim karakteristikama ne predstavljaju dugovanje I. Ž. odnosno dugovanje ostavitelja, a vezano za prilaganje računa društva L. d.o.o. S. od strane tuženika. Ovaj račun koji je tuženik priložio u sudski spis na ime troškova sahrane njegove majke, sud prihvaća kao vjerodostojan i drži da je sahrana I. Ž.

upravo toliko koštala, ali troškovi sahrane predstavljaju moralnu obvezu srodnika pa tako i nasljednika, a ovaj trošak ne predstavlja dug I. Ž., trošak nije nastao do trenutka njezine smrti i ne ulazi u iznos koji se uračunava nasljedniku kao izdatak koji je imao odnosno dugovanje ostavitelja koje bi podmirio. Dakle, navedeni trošak i izdatak uopće nije bilo potrebno sagledavati kod presuđenja, jer ovo nije relevantno. Što se tiče navoda tuženika da je po prijedlogu za ovrhu suvlasnika stambene zgrade u S., u predmetu ovog suda, Stalna služba u Makarskoj

broj Ovr-3717/17 podmirio značajan iznos ovrhovoditeljima odnosno tužiteljima, sud smatra da je ovo potraživanje suvlasnika stambene zgrade prema tuženiku kao nasljedniku I. Ž., s naslova zajedničke pričuve, u biti zastarjelo potraživanje suvlasnika i da je tuženik propustio istaknuti taj prigovor, da je naplaćeno i naplaćuje se zastarjelo potraživanje. Naime, iz samog prijedloga za ovrhu u tom predmetu proizlazi da se potražuje iznos glavnice zajedničke pričuve od 3.147,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. To dugovanje odnosi se na dugovanje I. Ž., očito kao suvlasnice zgrade u

S., a radi se o potraživanju sredstava zajedničke pričuve koje dospijeva u trogodišnjem zastarnom roku, prijedlog za ovrhu u tom predmetu zaprimljen je 25. kolovoza 2017. godine, a najkasnije mjesečno potraživanje pričuve je sa dospijećem na dan 21. listopada 2013. godine, radi se o zastarjelom potraživanju i okolnost što tuženik to nije istaknuo, ne može ići na štetu tužitelja jer tuženik očito plaća zastarjelo potraživanje. Dakle, prema prijedlogu za ovrhu koju su suvlasnici podnijeli protiv tuženika, doneseno je rješenje o ovrsi, tuženik protiv istog nije podnio prigovor odnosno, to rješenje je pravomoćno, okolnost što se tuženik nije na kvalitetan način suprotstavio prijedlogu za ovrhu suvlasnika, ne može ići na štetu ovdje tužitelja. Nadalje, u pogledu ovog stana u S., tuženik nije niti naveo pravni status tog stana, očito je njegova majka I. bila suvlasnica zgrade odnosno vlasnica stana i kao takva u obvezi plaćati pričuvu, ali nije jasno na koji način je prestala biti vlasnica tog stana odnosno suvlasnica zgrade jer u rješenju o nasljeđivanju iza njene smrti nema navedene nekretnine koja bi činila njenu ostavinu, dakle, u tom trenutku nije bila suvlasnica zgrade u S. Radi navedenog sud smatra da potraživanje iz predmeta Ovr-3717/17 ponovno nije relevantno i ne predstavlja dug I. Ž. u trenutku njene smrti koji bi se vezano za otplatu i odgovornost za dugove ostavitelja, uračunao tuženiku. Radi navedenog sud smatra da je jedini dokazani dug ostaviteljice I. Ž. u trenutku njene smrti upravo predmetno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu i da je to jedino dokazano dugovanje koje bi tuženik trebao platiti kao njen nasljednik.

Tuženik je u spis dostavio i dokaz o zaduženju kredita u iznosu od 447,00 kn na dan 28. veljače 2018. godine, navodi da je tuženiku S.B. d.d. isplatila iznos na računu I. Ž. umanjen za iznos zaduženja kredita od 447,00 kn, sud ovo prihvaća, a kako je u postupku utvrđeno da je vrijednost naslijeđene imovine iza smrti I. Ž. u ukupnom iznosu od 7.692,47 kn, što proizlazi iz priložene

dokumentacije, to upravo ovaj iznos valja sagledati kao ono što je tuženik naslijedio od svoje majke I. Ž. i do koje visine odgovara upravo za njeno dugovanje prema tužitelju, jedino se potraživanje tužitelja vezano za Ugovor o kreditu sagledava od strane ovog suda u odnosu na vrijednost naslijeđene imovine iza smrti ostaviteljice, sve ostalo što bi tuženik platio trećim osobama nije relevantno u ovom postupku, jedino je relevantno potraživanje tužitelja odnosno dugovanje ostaviteljice prema tužitelju. Međutim, sud smatra da dokazano potraživanje tužitelja spram I. Ž. temeljem Ugovora o kreditu predstavlja iznos neplaćene glavnice i redovnih kamata u ukupnom iznosu od 6.568,54 kn. Ovo je iznos koji čini dugovanje pokojne I. Ž. po predmetnom pravnom poslu na dan njene smrti, taj iznos je tuženik obvezan platiti tužitelju kao nasljednik pokojne majke, a naslijedio je veći iznos kao njen nasljednik, od ovog iznosa. Iznos od 479,02 kn s naslova uglavničenih zateznih kamata i iznos od 30,00 kn, ne pripadaju tužitelju, tužitelj nema pravo na uglavničenje zateznih kamatama i sudske troškove, što iskazuje u izvatku iz poslovnih knjiga, dakle, navedeni iznosi ne predstavljaju dugovanje I. Ž.

prema tužitelju. Dakle, sud je stava da tužitelju s naslova glavnice na ime dugovanja I. Ž. pripada iznos od tuženika od 6.568,54 kn, ovaj iznos predstavlja dugovanje I. Ž. prema tužitelju i u trenutku njene smrti i u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu radi naplate tog iznosa od tuženika – 22. studenog 2017. godine. Iznos glavnice od 6.568,54 kn tuženik je dužan platiti tužitelju kao nasljednik svoje majke, a kamate na taj iznos – zakonske zatezne kamate, dužan je on osobno platiti tužitelju i to od dana podnošenja prijedloga za ovrhu – 22. studenog 2017. godine do isplate. Iznos dosuđene glavnice od 6.568,54 kn je zaista manji od vrijednosti naslijeđene imovine pokojne I. od strane tuženika, a zakonske zatezne kamate na taj iznos od podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate nisu dugovanje I. Ž. prema tužitelju nego dugovanje tuženika prema tužitelju i ne sagledavaju se u odnosu na vrijednost naslijeđene imovine.

Radi navedenog je odlučeno kao u izreci ove presude.

Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda R. H. s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Z. presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,

2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), sud je odlučio tužitelju obistiniti čitav trošak potreban za vođenje postupka budući da isti nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi čega nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 750,00 kn; sastav obrazloženog podneska od 17. lipnja 2020. godine u iznosu od 750,00 kn; javnobilježničku nagradu u iznosu od 250,00 kn; zastupanje na dva ročišta u iznosu po 375,00 kn (50% - ročište od 15. svibnja 2017. godine i 26. siječnja 2021. godine); pristupa na tri ročišta u iznosu od po 187,50 kn (25% - 20. rujna 2018. godine, 27. studenog 2018. godine, 2. lipnja 2020. godine); zastupanja na ročištu održanom dana 8. veljače 2022. godine u iznosu od 750,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 953,13 kn; sudske pristojbe presude u iznosu od 300,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 5.065,63 kn, koliko je na ime troškova cjelokupnog postupka tuženik obvezan isplatiti tužitelju.

U Splitu, 22. ožujka 2022. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika