REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 977/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika HB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku iz Krka, protiv tuženika – protutužitelja KB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vaić & Dvorničić d.o.o., odvjetnicima iz Rijeke, radi predaje nekretnine u posjed i radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-793/2017-2 od 3. listopada 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku poslovni broj P-2231/2015-14 od 28. veljače 2017., u sjednici održanoj 22. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

1. Revizija tužitelja-protutuženika podnesena protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-793/2017-2 od 3. listopada 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku poslovni broj P-2231/2015-14 od 28. veljače 2017., odbija se, kao neosnovana.

2. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju tužitelja, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je naloženo tuženiku – protutužitelju (u daljnjem tekstu: tuženik) predati u posjed tužitelju – protutuženiku HB (u daljnjem tekstu: tužitelj) nekretninu z.č. 518 iz g.t. 1 z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u točki II. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.842,68 kn, u roku od 15 dana, a u točki III. izreke je odbijen protutužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tuženik KB stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 220 m2, koji dio je u nalazu vještaka Nenada Vidmara od 22. travnja 2015. označen roza šrafurom i roza slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-L-M te zahtjev kojim se tuženik ovlašćuje ishoditi parcelaciju i formiranje nove zemljišne čestice uz uknjižbu prava vlasništva na svoje ime.

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda na način da je suđeno: "Uvaženjem žalbe tuženika – protutužitelja KB preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku poslovni broj P-2231/2015-14 od 28. veljače 2017. i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika HB radi predaje u posjed slobodne od osoba i stvari nekretnine z.č. 518 upisane u g.t. 1 z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zahtjev za nadoknadu parničnog troška.

II. Utvrđuje se da je tuženik – protutužitelj KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. [katastarska čestica] pašnjak u površini od 220 m2, koji dio je na dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Nenada Vidmara od 22. travnja 2015. označen roza šrafurom i roza slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-L-M, koji je sastavni dio ove presude te je slijedom navedenog ovlašten zatražiti i ishoditi parcelaciju i formiranje nove zemljišne čestice uz otpis i uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na navedenoj novoformiranoj zemljišnoj čestici uz istodobni izbris zemljišnoknjižnog vlasnika, što je tužitelj - protutuženik dužan trpjeti.

III. Nalaže se tužitelju – protutuženiku HB nadoknaditi tuženiku – protutužitelju KB parnični trošak u iznosu od 20.240,18 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za nadoknadu troška odbija kao neosnovan.".

3. Protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP), zbog razloga naznačenih u čl. 385. ZPP-a i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da potvrdi prvostupanjsku presudu, podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugom vijeću drugostupanjskog suda.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava osnovanost podnesene revizije i predlaže istu odbiti, a ujedno traži da mu se dosude troškovi sastava odgovora na reviziju tužitelja.

5. Revizija je neosnovana.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za predaju u posjed predmetne nekretnine i protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenje da je stekao prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U reviziji prema odredbi čl. 386. ZPP-a stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. 9. U revizijskoj fazi postupka ostalo je sporno tko je vlasnik predmetne nekretnine.

10. U postupku koji je prethodio reviziji prvostupanjski sud je utvrdio:

- da prijepor predstavlja dio k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] koji je na nalazu vještaka označen slovima A-B-C-D-E-F-L-M u površini od 220 m2, a u naravi se nastavlja na dvorište tužitelja koje je ograđeno zidom, koji zid je u nalazu označen točkama A-B- C-D,

- da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], a upisan je i u katastru kao posjednik, s tim što iz povijesnog posjedovnog lista utvrđuje da je od osnutka katastra 1954. kao posjednik bio upisan otac tužitelja HB, potom 1963. JB, prva supruga tužiteljevog oca, 1976. je kao posjednica upisana ĆB, majka tužitelja, dok upis tužitelja kao posjednika datira od 1981.,

- da se na prijeporu nalaze tuženikove stvari, drveni kolci, stari automobil te da tuženik prijepor drži u svom posjedu.

11.1. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja, analizom iskaza svjedoka o tome tko je koristio prijepor, ocijenio je da tuženik nije dokazao da bi bio vlasnik prijepora, pri čemu je ostavio mogućnost da su roditelji tuženika bili neko vrijeme u posjedu prijepora, ali da je u tom slučaju njihov posjed bio nepošten.

11.2. U odnosu na tvrdnju tuženika da su njegovi roditelji prijepor stekli zamjenom s PB, sud prvog stupnja ocjenom provedenih dokaza utvrđuje da je zamjena izvršena u odnosu na susjednu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je od osnutka katastra bila u posjedu PB, oca ŽB koja je u svezi sklapanja tog pravnog posla dala ovjerenu izjavu, a tijekom postupka je preminula, čemu u prilog da govori i činjenica što je čestica 680 k.o. Vrbnik 1961. upisana kao posjed AB, oca tuženika, a ista nekretnina je bila i predmetom Ugovora o kupoprodaji od 28. rujna 2012. kojeg su zaključili tuženik i njegov brat AB. Stoga sud prvog stupnja iskaze tuženika i svjedoka koji tvrde da su još roditelji tuženika bili u posjedu prijepora ocjenjuje na način da ih ne prihvaća budući da ih dovode u sumnju isprave priložene u spisu.

11.3. Cijeneći da je tužitelj dokazao da je prijepor njegovo vlasništvo, ocjenjuje osnovanim tužbeni zahtjev radi predaje u posjed pozivom na odredbu čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 14/01 , 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 90/10-u daljnjem tekstu: ZVDSP), a kako smatra da tuženik nije dokazao da bi stekao vlasništvo prijepora, odbija protutužbeni zahtjev.

12. Drugostupanjski sud je primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu utvrđujući:

- da je sud prvog stupnja izveo pogrešan zaključak o tome da tuženik nije dokazao da bi dosjelošću stekao vlasništvo prijepora (dijela k. č. br. [katastarska čestica]) ,

- da se katastarske međe se ne podudaraju sa stvarnim stanjem na terenu,

- da je k. č. br. [katastarska čestica] na terenu podijeljena na dva dijela betonskim zidom koji je u nalazu vještaka označen slovima A-B-C-D na način da se sa istočne strane zida nalazi dvorište tužitelja koje čini cjelinu s objektom, kućom sagrađenom na k. č. br. [katastarska čestica], a sa zapadne strrane, dakle s druge strane betonskog zida nalazi se dio k.č br. 518 koji predstavlja prijepor u površini od 220 m2, koji čini cjelinu s nekretninom k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika,

- da iz nalaza vještaka proizlazi da uklapanjem podataka katastarskog plana s snimkom stvarnog stanja na terenu proizlazi da položaj, površina i oblik prijepora odstupaju od oblika i površine pokazane nekretnine i to prije svega zbog starosti važećeg katastarskog plana koji je izrađen drugačijom metodom izmjere od one koja je korištena prilikom očevida,

- da prijeporna površina predstavlja obrašteno zemljište na kojemu se nekada nalazila mošuna, građevina koja je bila izgrađena u obliku slova L od kamena, prekrivena slamom, koju je sagradio otac tuženika AB još 50-ih godina prošlog stoljeća te je u njoj držao zaprežna kola, o čemu su iskazivali svjedoci,

- da su ti (poimenično navedeni) svjedoci iskazali da im je 1969. majka tuženika dozvolila da krovnu konstrukciju mošune koriste za pečenje janjca,

- da je ZB izričito naglasio da od djetinjstva (a star je 68 godina) prolazi kraj prijepora gdje je uvijek viđao tuženika i njegovog oca, s tim što je otac tuženika držao zaprežna kola u mošuni do 1965. ili 1967.,

– da iz iskaza tužitelja proizlazi da su zid koji dijeli nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] na dva dijela, istočni i zapadni (a zapadni dio u naravi predstavlja prijepornu nekretninu) izgradili još njegovi roditelji (otac tužitelja je umro 1963., a majka 1993.), dok bi iz iskaza tuženika proizlazilo da je njegov otac držao u mošunu na prijeporu zaprežna kola do 60-ih ili 70-ih godina prošlog stoljeća, sve dok nije kupio traktor.

13.1. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud zaključuje da je tuženik dokazao da je predmetom zamjene nekretnina između PB i roditelja tuženika H i AB bila nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], o čemu postoje i isprave koje su priložene u spisu, ali i dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to upravo prijepor koji se nalazi zapadno od betonskog zida koji dijeli ovu nekretninu na istočni i zapadni dio, a koji zapadni dio pak na terenu predstavlja cjelinu sa česticom 680 k. o. [katastarska općina].

13.2. Pogrešnim ocjenjuje i zaključak suda prvog stupnja da posjed tuženikovih prednika ne bi bio pošten samo zato što bi iz isprava proizlazilo da je predmetom zamjene bila nekretnina k. č. br. [katastarska čestica]., kada iz dokaza koji su provedeni u ovom postupku nesumnjivo prizlazi da je predmetom zamjene, a potom i isključivog poštenog posjeda roditelja tuženika bio i dio k. č. br. [katastarska čestica], dakle prijepor, kojeg i danas drži u posjedu tuženik. Slijedom iznesenog utvrđuje da je na strani tuženika proteklo znatno duže vrijeme od onog koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. st. 3. ZVDSP-a, te je na temelju odredbe čl. 373. a ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni, a prihvatio protutužbeni zahtjev. 14. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede iz odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, niti one iz čl. 354. st. 1., u svezi čl. 8. ZPP-a, na koju se revident sadržajem revizije poziva, jer suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda nema nedostataka, može se ispitati, usuglašena je s prikupljenom procesnom građom te sadrži jasne i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama, a navodi revidenta kojima dovodi u pitanje utvrđenja na temelju kojih je drugostupanjski sud zaključio da je tuženik zajedno sa svojim prednicima bio u posljednjem mirnom posjedu prijeporne nekretnine kroz vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odnosno da je došlo do zamjene nekretnina, predmet koje zamjene je bila i predmetna nekretnina, s obzirom da je, kako tvrdi, trebalo zaključiti suprotno, u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, koja je različita od ocjene na kojoj je pobijana odluka zasnovana, te sugerira prihvatiti činjenično stanje koje on nalazi pravilnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 385. ZPP-a) te navode ne može razmatrati ni ovaj sud. Osim toga, pri ocjeni provedenih dokaza postupljeno je upravo onako kako to i nalaže odredba čl. 8. ZPP-a, a za takvu ocjenu dati su razlozi koji su prihvatljivi i ovome sudu. Pri tome se neosnovano poziva na sadržaj zapisnika iz citiranog predmeta jer ni iz njega ne proizlaze tuženikove tvrdnje. Slijedom iznesenoga, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u svezi čl. 8. ZPP-a.

15. Neosnovani su i revizijski navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a, jer prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP-a, u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. toga članka, drugostupanjski sud je ovlašten donijeti presudu čak i ako nađe da u postupku pred sudom prvog stupnja postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. toga Zakona (st. 3. čl. 373.a ZPP-a). U situaciji kada je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze, a bitne činjenice su među strankama sporne (što se vidi i iz sadržaja podnesene revizije), tada je drugostupanjski sud, prema citiranoj odredbi imao ovlaštenje otkloniti nepravilnost u ocjeni provedenih dokaza (vezano za utvrđenje odlučnih činjenica) i donijeti presudu. Tako je u ovom postupku i postupio drugostupanjski sud i time nije povrijedio ni jednu zakonsku odredbu. Stoga ističući u reviziji da je takvo obrazloženje drugostupanjskog suda, pored činjenice što nije osnovano prema sadržaju spisa, i nepravilno, nije prihvatljivo ovome sudu, kao što nije prihvatljiva ni tvrdnja da bi i postupajući na navedeni način počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a, kao i da bi došlo do povrede čl. 6. i čl. 17. Konvencije za zaštitu prava i temeljnih sloboda i Protokola uz tu Konvenciju.

16. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

18. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava osim pozivanja na taj revizijski razlog, tuženik iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, osporava po drugostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje i ocjenu provedenih dokaza i ponavlja svoje navode o nepoštenom posjedu tuženika, iznesene tijekom postupka, te se poziva na odredbe čl. 59. čl. 160. čl. 11. i čl. 18. ZVDSP-a i ne navodi ništa određeno

19.1. Prema odredbi čl. 159. st. 3. ZVDSP-a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, što znači da i u slučaju da posjed tuženika nije zakonit (iako je u postupku utvrđeno da je pravni temelj posjedovanja pravni posao - ugovor o zamjeni što posjed čini zakonitim), da su na strani tuženika ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na prijeporu dosjelošću

19.2. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZVDSP-a, da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da, od osobe koja posjeduje njegovu stvar, zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je ta stvar njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, a prema čl. 163. st. 2. ZVDSP-a, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njegovom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari - pravo na posjed.

19.3. Slijedom svega iznesenog, tuženik je dokazao da je stekao vlasništvo na prijeporu i da ima pravo na posjed prijepora u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZVDSP- a, te ima pravo odbiti predaju stvari tužitelju kao upisanom vlasniku cijele nekretnine.

20. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 22. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić