REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revx 149/2018-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ĆU (u nastavku teksta: tužitelj) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tea Milanković Podbreznički, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice-protutužiteljice AU (u nastavku teksta: tuženica) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivica Parlov, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2986/15 od 24. kolovoza 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-889/14 od 24. srpnja 2015., u sjednici održanoj 22. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2986/15 od 24. kolovoza 2017. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Tužitelj ĆU suvlasnik je - u omjeru od 1/5 - nekretnina koje se nalaze u [adresa], a koje su nekretnine upisane u z. k. ulošku br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 226 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, u naravi zgrada u vidu garaže, prvog kata, drugog kata i potkrovlja.

II. U preostalom dijelu odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje prava suvlasništva tužitelja nad nekretninama preciziranim u točki. I. izreke.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Razvrgava se zajednica suvlasništva između parničnih stranaka, i to na način da se isto razvrgnuće provede civilnom diobom – prodajom navedene nekretnine, s time da se postignuta cijena ima podijeliti između suvlasnika sukladno suvlasničkim omjerima".

IV. Utvrđuje se da je tužena protutužiteljica ČU suvlasnica - u omjeru od 4/5 - nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nalaže se Posebnom zemljišnoknjižnom odjelu Omiš, Općinskog suda u Splitu brisanje prava vlasništva sa imena tužitelja protutuženika ĆU za 4/5 dijela sa čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], uz istovremeni upis prava suvlasništva nad predmetnim nekretninama u navedenom omjeru na ime tužene protutužiteljice AU.

V. U preostalom dijelu odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje prava suvlasništva tužene protutužiteljice nad nekretninama preciziranim u točki III. izreke.

VI. Nalaže se tužitelju protutuženiku da na ime ulaganja u objekt isplati tuženoj protutužiteljici iznos od 42.195,51 eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

VII. U preostalom se dijelu odbija protutužbeni zahtjev usmjeren na isplatu na ime ulaganja u objekt.

VIII. Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] obje upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da tužena protutužiteljica izvrši isplatu tržišne cijene predmetne nekretnine tužitelju protutuženiku u visini od 1/10 suvlasničkog dijela".

IX. Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-889/14 od dana 24. srpnja 2015. godine u pobijanom dijelu pod točkama I., II., IV., V., VI. i VII. izreke tako da se sudi:

I. Utvrđuje se da je tužena suvlasnik za 9/10 a tužitelj za 1/10 dijela nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica]. i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu brisanje prava vlasništva sa imena tužitelja ĆU za 4/10 dijela sa čest. zgr. [katastarska čestica]. i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], uz istovremeni upis ovog prava suvlasništva na predmetnim nekretninama za 4/10 dijela na ime tužene.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove."

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – u nastavku teksta: ZPP). Reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku odluku u smisli revizijskih navoda, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tuženica je u odgovoru na reviziju osporila sve revizijske navode i predložila reviziju odbaciti, podredno odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija je osnovana.

6. Sukladno odredbi članka 392. a stavak 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Revident u bitnome tvrdi da je drugostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava prihvatio stvarnopravni zahtjev tužiteljice uzimajući u obzir ulaganja tuženice u predmetnu nekretninu izvršena nakon prestanka bračne zajednice.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je suvlasnik u dijelu od 1/2 nekretnine u [adresa] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], u naravi stambeni objekt s prizemljem i dva kata, kao i zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom. U ovom je sporu podnesena i protutužba s protutužbenim zahtjevom radi utvrđenja da zajedničku imovinu stranaka predstavlja 1/3 dijela predmetne nekretnine, a da u 2/3 dijela predmetna nekretnina predstavlja posebnu imovinu tuženice, kao i utvrđenje da je tuženica suvlasnik predmetne nekretnine u 9/10 dijela, a tužitelj u 1/10 dijela, zahtjev za brisanje prava vlasništva s imena tužitelja za 4/10 dijela uz istovremeni upis tog prava na ime tuženice, kao i zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice na način da tuženica isplati tužitelju tržišnu cijenu predmetne nekretnine u visini od 1/10 suvlasničkog dijela. Tuženica je postavila i podredni protutužbeni zahtjev (pravilno: eventualno kumulirani zahtjev) radi utvrđenja da je suvlasnica predmetne nekretnine u 2/3 dijela, a tužitelj u 1/3 dijela, zahtjev za brisanje prava vlasništva s imena tužitelja za 1/6 dijela predmetne nekretnine uz istovremeni upis tog prava na ime tuženice. Uz to, tuženica postavlja i drugi "podredni zahtjev" za isplatu 105.488,77 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je brak stranaka zaključen 1970. i da je predmetna nekretnina kupljena 1977.,

- da je u trenutku kupoprodaje predmetna nekretnina u naravi predstavljala prizemnu kuću u grubim građevinskim radovima, kao i da su tijekom trajanja braka bili sagrađeni I. i II. kat u grubim građevinskim radovima, ali je građevinsko stanje kuće bilo loše,

- da su za vrijeme trajanja braka stranke u jednakim dijelovima sudjelovale u kupnji odnosno izgradnji predmetne nekretnine,

- da je brak stranaka formalno razveden 1991., ali da je bračna zajednica prestala postojati još 1987.,

- da su stranke upisane u zemljišnim knjigama svaki u 1/2 suvlasničkog dijela na predmetnim nekretninama i da se njihovo pravo korištenja u navedenim dijelovima pretvorilo silom zakona u pravo suvlasništva (Arg. iz članka 362. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 – u nastavku teksta: ZVDSP),

- da tužitelj nakon prestanka bračne zajednice nije vršio nikakva ulaganja u predmetnu kuću, ali da je tuženica temeljito rekonstruirala do tada već izgrađeno, te je zajedno sa svojom djecom nastavila dalje ulagati u kuću,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo proizlazi da je tržišna vrijednost objekta na dan podnošenja tužbe za razvod braka iznosila 173.972,45 EUR, s tim da tržišna vrijednost predmetne nekretnine u zatečenom stanju na dan očevida, prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi 384.950,00 EUR, kao i da razlika u vrijednosti predmetne nekretnine na dan podnošenja tužbe za razvod braka i tržišne vrijednosti prema stanju na dan očevida iznosi 210.977,55 EUR,

- da je novu vrijednost kuća dobila isključivim ulaganjem tuženice i njezine djece, odnosno da tužitelj nije ni na koji način sudjelovao u tim ulaganjima jer od 1989. nije bio u toj kući.

10. Na temelju ovako utvrđenih činjenica, uz primjenu odredbi članka 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 45/89 i 59/90 - u nastavku teksta: ZBPO) i članka 18. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 92/94) sud prvog stupnja zaključuje da je tuženikov doprinos u stjecanju zajedničke imovine u omjeru od 1/5 dijela i tuženice u 4/5 dijela, slijedom čega u tom omjeru utvrđuje idealne suvlasničke dijelove na predmetnoj nekretnini.

10.1. Nadalje, imajući na umu utvrđenje o tužiteljevom dijelu u suvlasništvu odnosne nekretnine i polazeći od razlike između vrijednosti predmetne nekretnine na dan podnošenja tužbe za razvod braka te njezine vrijednosti na dan očevida (210.977,55 EUR), prvostupanjski sud zaključuje da je na strani tužitelja došlo do "neosnovanog bogaćenja" za iznos od 42.195,51 EUR. Stoga primjenom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) obvezuje tužitelja isplatiti tuženici navedeni iznos koji odgovara njegovom suvlasničkom udjelu.

10.3. Tužbeni odnosno protutužbeni zahtjev radi razvrgnuća suvlasničke zajednice odbijeni su kao neosnovani iz razloga jer stranke u tom smislu nisu predložile provođenje odgovarajućih dokaza.

11. U postupku povodom žalbi stranaka na temelju ovlaštenja iz članka 373.a ZPP-a drugostupanjski sud utvrđuje:

- da je tužiteljici obitelj darovala 47.000,00 tadašnjih DEM, dok je preostalih 15.000,00 DEM "skinuto" s računa tužene, a koji iznos predstavlja zajedničku imovinu stranaka (ušteđevinu),

- da je tuženica za vrijeme trajanja braka radila dva, a ponekad i tri posla, školovala i odgajala troje djece,

- da je tuženica nakon razvoda braka vlastitim radom i sredstvima, uz pomoć djece, a najvećim dijelom sina Ć renovirala i kompletno obnovila objekt čime je današnja vrijednost znatno povećana, a što proizlazi i iz nalaza vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Roka Mijanovića,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi razlika između tržišne vrijednosti objekta danas (384.950,00 EUR) i tržišne vrijednosti objekta na dan podnošenja tužbe za razvod braka (173.972,45 EUR) od 210.977,55 EUR,

- da iznos od 173.972,45 EUR predstavlja bračnu imovinu stranaka, a iznos od 210.977,55 EUR posebnu imovinu tuženice,

- da su stranke zemljište i prizemnicu zajedno s blokovima za izgradnju prvog kata kupile dijelom iz posebne imovine tuženice (47.000,00,DEM) a dijelom iz zajedničke imovne stranaka (15.000,00 DEM) što prema današnjim vrijednostima iznosi 86.986,22 EUR,

- da je na izgradnju prvog i drugog kata tijekom trajanja bračne zajednice izgrađeni prvi i drugi kat utrošeno 86.986,22 EUR,

- da su stranke u odnosu na imovinu stečenu za vrijeme trajanja braka sudjelovale u iznosu do 57.990,81 EUR što predstavlja posebnu imovinu tužene koju je kao dar primila od majke, dok preostali dio od 28.995,41 EUR predstavlja zajedničku imovinu stranaka,

- da su stranke ukupno u kupnju, izgradnju i uređenje predmetne nekretnine za vrijeme trajanja baraka uložile 115.981,63 EUR koji iznos predstavlja zajedničku imovinu stranaka.

12. Polazeći od tako utvrđenih činjenica drugostupanjski sud zaključuje da je tužitelj doprinio stjecanju zajedničke imovine u 1/3 dijela, a tuženica u 2/3 dijela, što u odnosu na današnju tržišnu vrijednost objekta predstavlja udio od 1/10 tužitelja, odnosno 9/10 dijela tuženice pa u tim omjerima utvrđuje suvlasničke udjele na predmetnoj nekretnini.

13. Prema odredbi članka 277. ZBPO-a imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.

13.1. Odredbom članka 287. stavak 1. i 2. ZBPO-a propisano je da kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine (stavak 2.).

14. Drugostupanjski sud je u smislu odredbe članka 287. stavak 1. i 2. ZBPO-a utvrdio doprinos stranaka u zajedničkoj imovini i to tužitelja u 1/3 dijela, tuženice u 2/3 dijela, da bi u nastavku, polazeći od utvrđene činjenice da je tuženica nakon prestanka bračne zajednice izvršila dodatna ulaganja kojima je povećala vrijednost predmetne nekretnine, zaključio da u odnosu na današnju vrijednost objekta doprinos tužitelja iznosi 1/10 dijela odnosno tužiteljice 9/10 dijela, slijedom čega je u tom omjeru utvrdio njihove suvlasničke dijelove na predmetnoj nekretnini.

15. Međutim, takva ocjena i zaključak drugostupanjskog suda za sada nisu prihvatljivi.

16. Prije svega valja istaknuti da prema odredbi članka 372. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 162/98 - u nastavku teksta: ObZ) taj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama", a primjenjuje se od 1. srpnja 1999. Pritom je člankom 363. ObZ-a propisano da se odredbe tog Zakona primjenjuju i na obiteljske odnose koji su nastali prije dana početka primjene ovoga Zakona, ako njime nije drukčije određeno (stavak 1.), ali s tim da se danom primjene ovoga Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima (stavak 2.).

16.1. U smislu potonje odredbe o stečenim pravima iz članka 363. stavka 2. ObZ-a, doneseno je pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-1/06 od 8. svibnja 2006., prema kojem se na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice do 1. srpnja 1999. kao dana početka primjene ObZ- a primjenjuju odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine. Dakle, u konkretnom slučaju se odredbe ZBPO-a primjenjuju na stjecanje sporne imovine samo do 1. srpnja 1999., a nakon toga za sve što je posljedica ulaganja u predmetnu nekretninu primjenjuju se druge zakonske odredbe.

17. S obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova da je bračna zajednica stranaka stvarno prestala još 1987., bilo je potrebno utvrditi što je zapravo do tog trenutka stečeno i izgrađeno zajedničkim radom bračnih drugova i samo u tom dijelu valja primijeniti članak 287. ZBPO-a o utvrđivanju doprinosa bračnih drugova u zajednički stečenoj imovini i odgovarajućim suvlasničkim dijelovima. Međutim, sve što se zbilo poslije toga u materijalnopravnom smilsu ne bi moglo promijeniti utvrđenje o idealnim suvlasničkim dijelovima stranaka jer se tu prekida svaka veza s bračnom zajednicom i zajednički stečenoj imovini, zbog čega se na naknadna ulaganja tuženice u nekretninu kao nekadašnju bračnu stečevinu primjenjuju drugi propisi (ali više ne i oni "obiteljske naravi").

18. Člankom 156. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava (stavak 2.).

18.1. Ova je odredba u svakom slučaju primjenljiva u odnosu na možebitna ulaganja tuženice u spornu nekretninu nakon stupanja na snagu ZVDSP-a, ako je takvih ulaganja, nakon 1. siječnja 1996. u konkretnom slučaju bilo.

18.2. Osim toga i prije stupanja na snagu ove zakonske odredbe u sudskoj praksi (u primjeni Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 91/96) zauzeta su shvaćanja - da onom tko je ulagao u suvlasničku (zajedničku) nekretninu izvršena ulaganja ne daju pravo na stvarnopravni, već samo na obveznopravni zahtjev, osim ako o tome ne postoji sporazum suvlasnika. Izuzetak je bio onda kada su odnosna ulaganja bila tolika i takva da su stubokom promijenila sučanstvo (samu bit) stvari i kad se protivna stranka ničim nije protivila takvim ulaganjima, ali i to je bilo primjenjivo samo do stupanja na snagu ZVDSP-a, s tim da nakon toga svako takvo stjecanjem, odnosno "povećanje" suvlasničkog dijela ulaganjem u suvlasničku nekretninu više nije bilo moguće.

18.3. Prema tome, ulaganja u predmetnu nekretninu koja je tuženica izvršila nakon prestanka bračne zajednice i posebno u vrijeme nakon stupanja na snagu ZVDSP-a, sve ako je njima i povećala vrijednost te nekretnine, sama za sebe, sukladno prije iznesenim shvaćanjima, u pravilu nisu osnova za stvarnopravno povećanje njezinog suvlasničkog udjela, nego bi tim ulaganjima bila povećana vrijednost suvlasničkog dijela protivne stranke, koja bi zbog toga bila u obvezi isplatiti tu vrijednost onome tko je na takav način ulagao svoja sredstva u suvlasničku nekretninu.

18.4. U vezi s tim treba istaknuti da, suprotno navodima revidenta, eventualnu osnovanost obveznopravnog zahtjeva ne bi trebalo ispitivati kroz primjenu odredaba o poslovodstvu bez naloga (članak 220. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01 - u nastavku teksta: ZOO), nego kroz primjenu članka 210. ZOO-a. Naime, prema odredbi članka 220. ZOO-a, poslovodstvo bez naloga je obavljanje tuđeg posla i u tuđem interesu, o čemu u konkretnom slučaju nije riječ, jer je tuženica nakon prestanka bračne zajednice izvodila radove kojima je povećala vrijednost suvlasničke nekretnine (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Rev 962/2006 i Rev-x 1125/15 od 6. rujna 2016.)

19. Slijedom navedenog, kako drugostupanjski sud nije dao valjane razloge o okolnostima odlučnim za pravilnu primjenu materijalnog prava zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati, to je na temelju članka 394. stavak 1. ZPP-a, valjalo prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

19.1. U ponovnom postupku drugostupanjski će sud, sukladno odredbama članka 394.a ZPP-a, ispitati i raspraviti sve odlučne činjenice u okviru naznačenih zakonskih odredbi, kao i sve druge okolnosti važne za pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu, nakon čega će ponovno odlučiti o žalbama stranaka.

19.2. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

Zagreb, 22. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil