REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1164/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P., OIB: ..., iz D., koju zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u D., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1223/2021-2 od 28. listopada 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1042/2018 od 11. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 22. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1223/2021-2 od 28. listopada 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1042/2018 od 11. kolovoza 2021.
2. Tužiteljica u odgovoru na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije osporava dopuštenost istog te predlaže revizijskom sudu odbaciti isti kao nedopušten. Potražuje trošak odgovora na prijedlog.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica postavlja pravno pitanje koje se odnosi na određivanje visine zaštićene najamnine, a koje smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer smatra da je riječ o pitanju o kojem je revizijski sud već zauzeo shvaćanje u odluci Rev-2364/16 od 19. prosinca 2018. prema kojem vlasnici stanova u kojim žive zaštićeni najmoprimci imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine te se presuda drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi to pravno shvaćanje trebalo preispitati obzirom na stav zauzet u odlukama Europskog suda za ljudska prava Skelin-Hrvoj i Đuričić protiv Republike Hrvatske te Statileo protiv Republike Hrvatske u kojima je navedeno da su države stranke Konvencije ovlaštene sniziti najamninu do razine ispod tržišne.
4. Postupajući sukladno odredbama 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje nije važno za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od shvaćanja koje je revizijski sud zauzeo u odluci Rev-2364/16 od 19. prosinca 2018., a ne radi se o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitati sudsku praksu jer nije došlo do promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Europskog suda za ljudska prava (tako i Revd-5423/21 od 11. siječnja 2022.).
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u st. I. izreke.
6. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP; st. II. izreke).
Zagreb, 22. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
