REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz 16/2016-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u upravnom sporu tužiteljice mldb. N. Š. iz Lj., Republika Slovenija, koju zastupa punomoćnik S. Ž., odvjetnik u R., protiv rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi naplate poreza na promet nekretnina, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj Gz-DO-39/2016.-4 od 9. lipnja 2016. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude protiv presude Upravnog suda u Rijeci broj Usl- 1287/15-8 od 12. veljače 2016., u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci broj Usl-1287/15-8 od 12. veljače 2016., poništeno je rješenje Ministarstva ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/13-01/3433, URBROJ: 513- 04/15-2 od 1. lipnja 2015. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

2. Protiv navedene presude Državno odvjetništvo podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbu.

3. Odgovor na zahtjev nije podnesen.

4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je sukladno odredbi čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZUS) ispitao pobijanu odluku samo u granicama zahtjeva.

5. Rješenjem Ministarstva ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/13-01/3433, URBROJ: 513- 04/15-2 od 1. lipnja 2015., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., Ispostava K. K.: UP/I-410-20/2011-001/00847, URBROJ 513-007-08-04/2012- 0008 od 10. travnja 2012. kojim je tužiteljici, za nekretnine koje je stekla na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. travnja 2011., utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu 1.208.621,96 kn i porez na promet nekretnina po stopi 5% u iznosu 60.431,09 kn.

6. Presudom Upravnog suda u Rijeci broj Usl-1287/15-8 od 12. veljače 2016., poništeno je rješenje Ministarstva ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/13-01/3433, URBROJ: 513- 04/15-2 od 1. lipnja 2015. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. 7. U pobijanoj presudi sud je istaknuo da su sukladno čl. 24. st. 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 147/08,18/11, 78/12, 73/13 i 26/15 - dalje: OPZ) porezna tijela dužna po službenoj dužnosti paziti na nastup zastare kao činjenice koja ide u prilog poreznom obvezniku, te da nakon nastupa zastare nisu više ovlaštena poduzimati nikakve radnje usmjerene na utvrđivanje porezne obveze. Ističe da je tuženik je kao drugostupanjsko tijelo dužno po službenoj dužnosti paziti ne samo na nastup zastare u tijeku prvostupanjskog postupka, u okviru svoje dužnosti da ispita zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti, ne ograničavajući se na žalbene navode (čl. 170. st. 1. OPZ) već je dužan po službenoj dužnosti voditi računa i o zakonitosti vlastitog postupanja u trenutku poduzimanja određene radnje, pa tako i o eventualnom nastupu zastare, kako relativne tako i apsolutne.

8. U tom smislu ističe da iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je od dana dostave prvostupanjskog rješenja tužiteljici (18. travnja 2012.) do dana donošenja drugostupanjske odluke (1. lipnja 2015.), odnosno dostave presude tužiteljici (8. srpnja 2015.) prošlo više od tri godine i da u tom razdoblju porezno tijelo nije poduzelo nikakvu službenu radnju usmjerenu na utvrđivanje predmetne porezne obveze, pa je s 19. travnja 2015., nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze porezna na promet, sukladno čl. 94. st. 1. OPZ.

9. Podnesenim zahtjevom osporava se zaključak prvostupanjskog suda ističući da relativna zastara ne teče za vrijeme rješavanja žalbe stranaka, odnosno da relativna zastara počinje teći prema odredbi čl. 94. st. 3. OPZ i može nastupiti samo do donošenja rješenja kojim se utvrđuje porezna obveza te da je u konkretnom slučaju kad je već utvrđena porezna obveza trebalo primijeniti odredbu čl. 96. st. 1. OPZ kojim je propisan apsolutni rok od 6 godina na utvrđivanje porezne obveze.

10. Prigovor iznesen u zahtjevu nije osnovan. To stoga što odredbama OPZ nije propisano, a niti to iz njegovih odredbi proizlazi, da relativna zastara ne teče za vrijeme rješavanja žalbe stranaka, odnosno da ne teče kad je već utvrđena porezna obveza stranke, već da u tom slučaju može teći samo apsolutna zastara.

11. Slijedom navedenog valjalo je zaključiti da zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nije neosnovan, te odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 22. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.