Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-41/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. G., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11-I) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ik I- 13/2022. od 24. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika M. G. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje: ZIKZ), odbijen je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. G.. Imenovani izdržava kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina i 6 (šest) mjeseci, koja mu je izrečena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-I- 148/18., K-101/14. od 28. ožujka 2019., a potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj I Kž-305/19. od 30. svibnja 2019. (kojom su objedinjene presude Županijskog suda u Zagrebu K-101/14. od 15. listopada 2014., a koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž- 692/14. od 14. siječnja 2015. te presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Kv-I- 122/15. od 29. lipnja 2015.), zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi članka 36. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede iz članka 119. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavka 1. KZ/97. Zatvorenik M. G. je započeo sa izdržavanjem kazne zatvora 20. veljače 2014., s očekivanim istekom izdržavanja kazne 20. kolovoza 2022.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. G. osobno i po punomoćniku I. Z., odvjetniku u K., zbog povrede članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 1. i 3. ZKP/08. i povrede kaznenog zakona te predlaže da se "pobijano rješenje preinači na način da se odobri zatvoreniku M. G. uvjetni otpust, odnosno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom vijeću na ponovni postupak". S obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju, u nastavku će se razmatrati kao jedna žalba.
3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ-a spis je prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pravilno i na zakonu osnovano je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust podnesen od strane zatvorenika M. G.
6. Zatvorenik M. G. se žali navodeći da kaznionica temelji negativno mišljenje na stegovnim prijestupima u odnosu na koje nije donesena odluka kojom bi bila utvrđena njegova stegovna odgovornost pa da je time počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka, povreda Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nadalje, žalbom ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje navodeći da je samo dva puta bio pozitivan na testiranju, umjesto navedena četiri puta, 2017. prebačen je u neradnu skupinu zbog sigurnosnih razloga, a ne zbog stegovnih prijestupa, kao i da je prvostupanjski sud u odluci izostavio da je zatvorenik kod zadnjeg navodno težeg prijestupa tražio da ga se odvede na testiranje u vanjsku ambulantu, kao i da su kod navodnog lakšeg stegovnog prijestupa pronađeni CD-i pornografskog sadržaja za vrijeme dok je zatvorenik bio u samici. Međutim, takvim navodima žalbe nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust, uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.-II).
6.1. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se od kraja 2018., kada je zatvorenik M. G. počinio zadnji od 10 stegovnih prijestupa, do podnošenja mišljenja kaznionice od 03. veljače 2022., uspješno provodila resocijalizacija zatvorenika, koji je radio na poluotvorenom odjelu kaznionice i uredno je koristio izvan kaznioničke pogodnosti, sudjelovao u programu izvršavanja kazne zatvora i pridonosio njegovom pozitivnom tijeku, iskazivao namjeru da po izlasku na slobodu živi u skladu sa zakonskim i moralnim normama te iskazivao kritičnost i kajanje zbog počinjenih kaznenih djela.
6.2. Nadalje, iz dopune mišljenja kaznionice od 17. veljače 2022. proizlazi da su protiv zatvorenika M. G. pokrenuta dva stegovna postupka, zbog osnovane sumnje da je dana 9. veljače 2022. počinio teži stegovni prijestup iz članka 153. stavka 3. točke 15. ZIKZ-a, odbijanje testiranja na alkohol, opojna ili psihoaktivna sredstva i zarazne bolesti te dana 16. veljače 2022. stegovni prijestup iz članka 153. stavka 2. točke 1. ZIKZ-a, posjedovanje ili korištenje nedopuštene stvari, uključujući i novac te su prema zatvoreniku primijenjene mjere održavanja reda i sigurnosti-odvajanje od ostalih zatvorenika i pojačan nadzor iz razloga sigurnosti, prekinut je rad iz sigurnosnih razloga, utvrđena je razina uspješnosti "ne zadovoljava" u zatvorenom odjelu, te su mu ukinute i izvankaznioničke pogodnosti. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je s obzirom na sve navedeno, uz okolnosti da se radi o višestruko kazneno osuđivanoj i stegovno kažnjavanoj osobi, u odnosu na koju je rizik od kriminalnog povrata procijenjen na srednju razinu, nužno nastaviti sa izdržavanjem kazne zatvora radi postizanja svrhe kažnjavanja.
7. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra kako je prvostupanjski sud u konkretnoj situaciji osnovano odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. G., ocjenjujući da bi za postizanje svrhe kažnjavanja u konkretnom slučaju bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.
8. Svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11-II (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem adekvatne kazne, već upravo načinom te duljinom njezinog izvršavanja.
8.1. Stoga je odbijanje prijedloga za uvjetni otpust prvostupanjskog suda i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske osnovano, imajući u vidu procjenu vjerojatnosti kriminalnog povrata, prijašnju osuđivanost i kažnjavanost zatvorenika i dva stegovna postupka koja su u tijeku protiv zatvorenika pa je stoga za postizanje svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) godina i 6 (šest) mjeseci, čiji je predviđeni istek 20. kolovoza 2022.
9. Također, je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud, a protivno žalbenim navodima, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i donio na zakonu utemeljenu odluku, a da pritom nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka niti povredu kaznenog zakona. Nadalje, u odnosnu na žalbene navode da je prilikom donošenja pobijanog rješenja povrijeđen Ustav Republike Hrvatske te Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno da je povrijeđena presumpcija nedužnosti, jer nije pravomoćnom odlukom utvrđeno da je zatvorenik počinio stegovni prijestup, isti navodi su u cijelosti neosnovani.
9.1. Naime, prvostupanjski sud pobijanu odluku ne temelji na odredbi članka 170. stavka 3. ZIKZ-a, koji propisuje da će sud odbiti prijedlog za uvjetni otpust ako je zatvorenik stegovno kažnjavan za teži stegovni prijestup u posljednjih 6 mjeseci, već na odredbi članka 170. stavka 2. ZIKZ-a, koja propisuje da će sud odbiti prijedlog za uvjetni otpust ako s obzirom na pribavljena mišljenja ocijeni da bi za postizanje svrhe kažnjavanja bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne. Zaključno, okolnost da su u tijeku dva stegovna postupka protiv zatvorenika je samo jedna od okolnosti koja je uzeta u obzir prilikom ocjenjivanja je li u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja ispunila svrhu, pa nije niti odlučno da li su stegovni postupci pravomoćno okončani, jer bi u tom slučaju utvrđena odgovornost za počinjeni teži stegovni prijestup predstavljala obligatorni uvjet za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust zatvorenika, dok su u konkretnom slučaju uz pribavljeno mišljenje kaznionice ocjenjivane sve okolnosti u svom zbiru.
10. Kako, žalbom zatvorenika M. G. nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a ni ispitivanjem, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila počinjena povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 22. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
