Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 15 Gž-625/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Suzane Kapustić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženice I. W. iz Z., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica J. R. A., odvjetnica iz O. društva A. & partneri d.o.o. iz Z., radi namirenja tražbine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4894/2021-55 od 25. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4894/2021-55 od 25. siječnja 2022., u dijelu pod točkom I. i II. izreke i sudi:

Tuženica I. W. je dužna trpjeti namirenje tražbine tužitelja za iznos od 819.505,59 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sudskom prodajom ½ dijela založene nekretnine u suvlasništvu tužene popisane kao z.k.č.br. 2874/2 u naravi kuća i dvorište u S., …, površine 5092 m2 upisane u z.k.ul. 1272 k.o. 325171, S..

Odbija se zahtjev tuženice I. W. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 281.950,00 kuna.

II. Nalaže se tuženici I. W. isplatiti tužitelju M. M. troškove parničnog postupka u iznosu od 519.421,87 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. siječnja 2022. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže tuženici I. W. isplatiti tužitelju M. M. troškove žalbenog postupka u iznosu od 168.140,62 kuna, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je pod točkom I. izreke donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev da je tuženica dužna trpjeti namirenje tražbine tužitelja za iznos od 819.505,59 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sudskom prodajom ½ dijela založene nekretnine u suvlasništvu tuženice popisane kao z.k.č.br. 2874/2 u naravi kuća i dvorište u S., …, površine 5092 m2 upisane u z.k.ul. 1272 k.o. 325171, S. te kojim se nalaže tuženici platiti troškove postupka. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 281.950,00 kuna.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 84.070,31 kunu te sudske pristojbe u iznosu od 10.000,00 kuna.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Sud prvog stupnja je odbio zahtjev tužitelja da je tuženica dužna trpjeti namirenje tražbine tužitelja za iznos od 819.505,59 kuna, sudskom prodajom ½ dijela založene nekretnine u suvlasništvu tužene popisane kao z.k.č.br. 2874/2 u naravi kuća i dvorište u S., …, površine 5092 m2 upisane u z.k.ul. 1272 k.o. 325171, S.. Takvu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na činjenici da su Veronika Kolman i tuženica solidarni založni dužnici upisani na predmetnoj nekretnini, da se sudskom nagodbom zaključenom između tužitelja i V. K. utvrđena tražbina može jednako riješiti u odnosu na V. K. i tuženicu, pa da je tužitelj zaključenjem nagodbe riješio svoje potraživanje, ugovorio nove uvjete na visinu duga i rok plaćanja te da stoga tužitelj nema pravni interes voditi ovaj postupak protiv tuženice. Prema stavu prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju postoji samo jedna tražbina tužitelja i to ona iz sudske nagodbe od 4. listopada 2017., koja nagodba predstavlja ovršnu ispravu, te se radi namirenja tražbina tužitelja, može provesti ovrha samo pod uvjetima utvrđenim u nagodbi.

5. Međutim, sud prvog stupnja nije imao u vidu da su opisana založna prava i dalje uknjižena na cijeloj nekretnini te da je sudskom nagodbom od 4. listopada 2017. jasno određeno da sva založna prava, upisana na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja, ostaju u cijelom svom sadržaju i visini i dalje upisana, pa je stoga nepravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja.

6. U predmetnom postupku nije sporno da je tužitelj s V. K. i pok. Z. K. zaključio dva ugovora o zajmu i to: ugovor o zajmu od 16. studenog 1993. na iznos od 750.000,00 DEM na rok do 1. rujna 1994. i ugovor o zajmu od 9. kolovoza 1994. u iznosu od 6.000.000,00 ATS. Nije sporno da je u trenutku opisanih pravnih poslova V. K. bila vlasnik predmetne nekretnine 1/1, te da su radi osiguranja potraživanja tužitelja po osnovi navedenih pravnih poslova na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja osnovana dva založna prava, i to jedna pod poslovnim brojem: Z-2869/93 radi osiguranja iznosa od 750.000,00 DEM i druga pod poslovnim brojem Z-1817/94 radi osiguranja iznosa od 6.000.000,00 ATS.

7. Nije sporno da je tužena temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8302/93 od 23. siječnja 2002. u predmetu protiv V. K. ishodila uknjižbu prava vlasništva na ½ dijela nekretnine koja je predmet ovog postupka te se tužena uknjižila kao suvlasnica na istoj, na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Samoboru poslovni broj Ovr-114/03 od 20. veljače 2003.

8. Isto tako, nesporno je da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-826/2003 od 23. prosinca 2005. odbijen zahtjev tuženice protiv tužitelja radi utvrđenja nevaljalosti upisa zaloga koji su predmet ovog postupka te brisanje istih.

9. Nadalje, nesporno je da je tužitelj s V. K. 4. listopada 2017. zaključio sudsku nagodbu u predmetu poslovni broj P-2812/13, a koja nagodba predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje tužitelj ima pravo na prisilnu naplatu svog potraživanja na ½ dijela nekretnine u vlasništvu V. K..

10. Nesporno je da su V. K. i Z. K. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pokrenuli postupke radi utvrđenja ništavosti gore navedenih ugovora o zajmu i brisanju založnih prava, koji postupci su se vodili pod poslovnim brojem O-2812/13 i P-1869/18. Nesporno je da je Z. K. preminuo 27. studenog 2014. pa je na temelju rješenja o nasljeđivanju koje je donio javni bilježnik M. K. Z., poslovni broj O-727/16 V. K. utvrđena njegovom nasljednicom, koja je u navedenim postupcima stupila na mjesto Z. K..

11. Nije sporno da je tužitelj s V. K. 4. listopada 2017. zaključio sudsku nagodbu u predmetu poslovni broj P-2812/13 koja predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje tužitelj ima pravo na prisilnu naplatu svoje tražbine na ½ dijela nekretnine u vlasništvu V. K..

12. Predmetnom nagodbom tužitelj i V. K. utvrdili su da je potraživanje tužitelja temeljem ugovora o zajmu od 16. studenog 1993. i ugovora o zajmu od 9. kolovoza 1994. osnovano, te su utvrdili da ukupno dugovanje V. K. na dan zaključenja nagodbe iznosi 1.000.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan sklapanja nagodbe, te da tužitelj ima pravo provesti ovrhu na predmetnoj nekretnini radi namirenja svog potraživanja.

13. Uvidom u sudsku nagodbu sklopljene između V. K. i M. M. od 4. listopada 2017. u članku 4. točki 4. je razvidno da sva založna prava, upisana na predmetnoj nekretnini, ostaju u cijelom svom sadržaju i visini i dalje upisana, a nije sporno da su založna prava na predmetnoj nekretnini upisana dok je V. K. bila u cijelosti vlasnica predmetne nekretnine.

14. Dakle, tuženica je predmetnu nekretninu stekla s određenim teretom-zalogom bez upisane zabilježbe ovršivosti tražbine, pa se stoga ne može naknadnim sporazumom s obveznopravnim dužnikom, V. K., bez dobrovoljnog pristanka tuženice, dio predmetne nekretnine u vlasništvu tužene dodatno opteretiti ovršivošću tražbine, slijedom čega se osnovanim ukazuje zahtjev tužitelja radi namirenja svoje tražbine koja je osigurana založnim pravima.

15. Prema odredbi članka 297. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., dalje: ZV), nositelj založnog prava ovlašten je dospjelu tražbinu koja je osigurana tim založnim pravom namiriti iz predmeta tog založnog prava (zaloga). Kako je riječ o stvarnom pravu, založno pravo djeluje prema svagdašnjem vlasniku zaloga, prema svagdašnjim nositeljima svih ostalih prava koja postoje glede toga zaloga, kao i prema svima trećima. Shodno navedenom, u skladu s odredbom članka 336. stavka 3. ZV-a, namirivanje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga mora trpjeti bilo koja osoba kojoj u trenutku tog namirivanja pripada zalog ili joj pripada neko pravo glede tog zaloga. Založni dužnik je uvijek određen svojom ulogom vlasnika zaloga. I u okolnostima kada dolazi do naknadne razdvojenosti uloge osobnog i založnog dužnika jer je založni dužnik (koji je ujedno bio i osobni dužnik) nakon osnivanja založnog prava otuđio zalog, založno pravo slijedi zalog i tko god stekne zalog mora trpjeti vjerovnikovo namirenje iz te svoje stvari.

16. Na ročištu održanom 11. studenog 2021. tuženica je navela da ne osporava izračun tražbina koja su osigurana založnim pravom u iznosu od 819.505,59 € međutim prema ocjeni ovog suda nepravilno smatra da ta tražbina mora biti niža nakon što je sklopljena sudska nagodba između tužitelja i V. K..

17. Ovaj sud smatra da neovisno o tome što tužitelj od obveznopravnog dužnika nakon sklapanja sudske nagodbe ima pravo potraživati 1.000.000,00 €, isti i dalje na dijelu nekretnine u suvlasništvu tužene može potraživati samo naplatu iznosa koji je osiguran založnim pravom, a to je iznos od 819.505,59 €, i bilo na dijelu nekretnine u vlasništvu V. K. bilo na dijelu nekretnine tuženice.

18. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP)

kao u izreci ove presude.

19. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu to mu je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a valjalo dosuditi troškove parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa) koji se odnose na zastupanje tužitelja po punomoćniku. Navedeni trošak se sastoji od troška sastava tužbe i podneska od 10. srpnja 2015. po Tbr. 7 Tarife po 5.380,50 bodova, troška zastupanja na ročištima 3. veljače 2016. i 10. studenog 2021. po Tbr. 9/2. Tarife po 2.690,25 bodova, troška sastava podnesaka od 20. listopada 2017. i 17. prosinca 2019. po Tbr 7/1. Tarife po 5.380,50 bodova, troška zastupanja na ročištima 13. veljače 2020. i 8. rujna 2020. po Tbr. 9/2. Tarife 5.380,50 bodova što sve zajedno, sukladno odgovarajućoj vrijednosti boda uz 25 % PDV-a, te trošak sudske pristojbe na tužbu, presudu i žalbu, iznosi 519.421,87 kuna, kako je odlučeno u izreci pod točkom II. izreke ove presude.

20. Tužitelju je valjalo priznati i trošak žalbenog postupka, obzirom da je u cijelosti uspio sa žalbom, te se isti sastoji od troška sastava žalbi od 6. listopada 2020. i 7. veljače 2022. po Tbr. 10 Tarife po 6.725,62 bodova što sve zajedno, sukladno odgovarajućoj vrijednosti boda uz 25 % PDV-a, iznosi 168.140,62 kune.

20. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Suzana Kapustić